Ako se za nekog novinara sa ex-yu prostora može reći da je ikona, onda je to Ervin Hladnik Mliharčič. Bio je na Kosovu krajem osamdesetih, kao ratni reporter i u Vukovaru, okupiranom Sarajevu zajedno sa novinarom i fotoreporterom Ivom Štandekerom koji je nažalost poginuo na Dobrinji, pa u Mostaru, i širom Bosne i Hercegovine gdje se devedesetih moglo napraviti svjetsko ime u novinarskom esnafu
Ivo Andrić u jedinom predgovoru kojeg je ikad napisao, i to mom zemljaku Hercegovcu, Zuki Džumhuru, za knjigu ”Nekrolog jednoj čaršiji”, piše o jednom trebinjskom begu koji za razliku od najpoznatijeg ”hodoljupca” nikada nije kročio ni do Dubrovnika, iako je od Trebinja udaljeno nekih tridesetak kilometara, uz opasku da je ”kućni prag najveća planina”. Mene je put odveo u Ljubljanu da razgovaram sa čovjekom kojem je novinarstvo pomoglo da prođe skoro čitav svijet, a prvi kućni prag kojeg je prošao je bio u Novoj Gorici gdje se rodio, na granici dva svijeta, onog latinskog i onog slavenskog, između nekadašnje Jugoslavije i Italije. Ako se za nekog novinara sa ex-yu prostora može reći da ikona, onda je to Ervin Hladnik Mliharčič. Pripada onoj generaciji koja je iz omladinske štampe počela osvajati slobodu. Počeo je raditi u Radiju Študent, pa u Mladini, a za nas govori o tom fenomenu omladinskih medija u nekadašnjoj Jugi, od Mladine, Poleta, Starta, Naših Dana, Ferala i Slobodne Bosne. Bio je na Kosovu krajem osamdesetih, kao ratni reporter i u Vukovaru, opsjednutom Sarajevu zajedno sa novinarom i fotoreporterom Ivom Štandekerom koji je nažalost poginuo na Dobrinji, pa u Mostaru, i širom Bosne i Hercegovine gdje se devedesetih moglo napraviti svjetsko ime u novinarskom esnafu. Pisao je za Mladinu i Delo, a za svoje izvještavanje dobio je i nagradu Zlatna ptica. Nakon krvavog Balkana, prešao je mnoge druge ”kućne pragove” od Bliskog istoka, Kaira, Faluje, Jerusalema, Rammalaha, do New Yorka i rata u Ukrajini, a samo prije dva mjeseca bio je ponovo u Kijevu.
Ovaj čuveni slovenački novinar radi za redakciju Dnevnika gdje nas je ugostio. Razgovarali smo o tome je li ratu u Ukrajini naš rat, kao i onaj u Palestini, zašto Donald Trump, ipak, nije slovenački zet, kako je Obamu izabrala Amerika koju on ne poznaje, a Trumpa ona koju zna, zašto Antoniju Guterresu i Slavoju Žižeku treba podići spomenike, te zašto Balkanci sanjaju krive snove o Evropi… Osim što je sjajan novinar, čovjek vrhunskih vrijednosti, Ervin je poznat i po svom Land Rover Defenderu sa kojim obilazi svijet. Kaže da je s njim prošao preko 700 hiljada kilometara, a hoće li doći do miliona ovisi o tome hoće li biti automehaničara da ga servisiraju u narednim godinama… Kada neko kaže da je ”političke tekstove pisao kao rock ‘n’ roll pjesme”, jasno da se radi o novinarskom Bobu Dylanu ovih prostora. Kojeg treba čitati i slušati.
