GDJE STE SADA PATRIOTE: Neka žene preuzmu svijet!
Javite se kad ubacite loptu u koš, kada isplivate rekord, kada poentirate preko mreže, kada zaustavite bagere pred koritom rijeke. Javite se, dakle, kada naučite kako se brani i gradi zemlja. A to se čini tiho, bez kurčenja, samo radeći svoj posao
Piše: Marko Tomaš
Te Bosna i Hercegovina ne postoji, te Bosna i Hercegovina postoji. Ako je nema svi znamo kakva je, ako je pak ima nitko ne zna na što bi mogla ličiti. Jedni je dijele, drugi na silu sastavljaju, a ne valja ni podijeljena ni sastavljena ako će sličiti ljudima koji o tome raspravljaju.
Bosna i Hercegovina ona u kojoj bi se moglo živjeti i koju ne bismo napuštali niti kleli postoji ali o njoj se samo šapuće. Ona je tajna nalik na samizdat knjige sovjetskih disidentskih pisaca. Kruži, prenosi se priča o njoj šaptom, krišom ju se pokazuje u dlanu, klizi kao rijeke koje brane neke hrabre žene, zasvjetluca u suzi Marice Gajić.
GLEDAMO U POGREŠNOM PRAVCU
Svi mi koji tražimo BiH već desetljećima svo vrijeme gledamo u pogrešnom pravcu. Vlastita nam zemlja pored nas stoji a mi je vidimo udubljeni u besmislena razmatranja ako je ima kakva je i može li je biti ako je onakva ili bilo kakva.
A ona odjednom skoči nad mrežu koja dijeli teren i poenom ode Zlatnu ligu. Pojavi se pod košarkaškim obručima, plasira se u četvrt finale Europskog prvenstva i sve nas iznenadi baš onako kako to rade autsajderi na koje nitko ne računa. Pa ni mi koji ne računamo s našom zemljom jer je stalno dijelimo i sabiremo. I kada igramo igru mi govorimo o ratu. A mi smo muškarci. Mi svijet komadamo i lijepimo krvlju. Pa i našu zemlju. Toliko da više nitko nije siguran ima li je ili nema. Potpuno smo zanemarili da je svo vrijeme ona bila jedna i ujedinjena prvo u suzama ženama a danas u njihovim sportskim pobjedama.
Divna je zemlja kad je ima i kada liči na žene koje brane rijeku, na Aminu Kajtaz, na Lanu Pudar, na odbojkaške reprezentativke, na košarkašice, na sve one koji daleko od zakrvavljenih očiju javnosti grade vlastiti put i uspjeh ne tražeći puno osim da im se dozvoli da se igraju i rade svoj posao.
JEBITE SE PATRIOTI
Jebite se patrioti zbog kojih djeca napuštaju svoje majke! Žene će spasiti svijet i ja ih ponizno molim da preuzmu stvari. Za razliku od drugih izgleda da one znaju što rade. I ne treba puno da se time narugaju svima koji dijele i sastavljaju i ljude i zemlju po svom istančanom besmislu. Eno, vidite, BiH, pobjeđuje tamo gdje rijetko svraćamo pogled, živi i diše kao da joj nismo na teret. Igra se i pobjeđuje daleko od muških ega i sujeta i pohlepe za novcem. I nema tu ili-ili, pa i u samom imenu zemlje mi zanemarujemo ono što ukazuje na to kakva je i što je, a to je ono uključivo i.
Jebite se, patrioti, djelitelji nepravde, ljudi i zemlje! Javite se kad ubacite loptu u koš, kada isplivate rekord, kada poentirate preko mreže, kada zaustavite bagere pred koritom rijeke. Javite se, dakle, kada naučite kako se brani i gradi zemlja. A to se čini tiho, bez kurčenja, samo radeći svoj posao.
(zurnal.info)
