-TopSLIDEBiHIntervjuM plusPolitika

“Ne sa SDA” je podvala …

“NE SA SDA” JE PODVALA KOJA SPREČAVA UKRUPNJAVANJE PATRIOTSKIH SNAGA

Ne želim nikoga strašiti, ali mi smo ušli u treću godinu kako građani Federacije BiH nisu dobili legalno izabranu vlast za koju su glasali. Šta ako to postane praksa? Zato mislim da bi stranke desnog centra i stranke lijevog centra trebale konačno riješiti ovo pitanje. Jer, veliki je ulog u igri. Ovo više nema veze sa stranačkim prepucavanjima, razmiricama, ličnim animozitetima i navodnim aferama.“

Razgovarao: Sanadin VOLODER / Stav

Adis Hasaković stručnjak je za strateško i političko komuniciranje. Vlasnik je firme Media Content Management (MCM), koja se bavi strateškim komuniciranjem, odnosima s javnošću, edukacijom i kreiranjem medijskih sadržaja. Dugogodišnji je novinar i medijski menadžer s radnim iskustvom u printanim i elektronskim medijima.

Autor je knjige „PRavo na uspjeh – 63 praktična primjera i upute kako do Vašeg PR cilja“. S Adisom Hasakovićem razgovaramo o predstojećim lokalnim izborima u Bosni i Hercegovini, o promjenama na političkoj sceni, stranim utjecajima, populizmu…

STAV: Pred nama su još jedni lokalni izbori. Ovaj put s pomjerenim terminom i u okolnostima pandemije COVID-19. Kako razvijati i promišljati državotvornu svijest s lokalnog nivoa iz percepcije glasača u vremenu opće zagušenosti informacijama? Kako prepoznati državotvorne politike na lokalnom nivou?

HASAKOVIĆ: Jednostavno. Vjerujete sebi i vlastitim očima umjesto nekome ko vas želi obmanuti. U pravu ste, okolnosti su jedinstvene. Pandemija je umnogome odredila i ograničila ovogodišnje izbore, i svi se nastoje prilagoditi takvoj situaciji. U takvoj areni veoma često zbog buke ne čujete vlastiti glas, i onda pomislite da ste previše tihi, tj. da poruke za koje mislite da su važne ne dopiru do birača. Usljed ograničenja, akteri nastoje biti glasniji, što dodatno pojačava njihovu agresivnost. Vidjet ćemo da li će građani nasjesti na ove trikove. Moje mišljenje je da neće. Ovo su lokalni izbori i oni bi se trebali ticati prije svega lokalnih tema. U tom kontekstu, onaj ko je ponudio viziju razvoja svoje lokalne zajednice, popravljanja sadašnjeg stanja i smislen plan i program, taj dokazuje svoju državotvornost. S lokalne razine se država najbolje jača tako što ćete pronalaziti rješenja za lokalne izazove.

Meni je malo čudno da su sve stranke kampanju za ove lokalne izbore shvatile kao potrebu da se pozicioniraju kao da je riječ o parlamentarnim izborima. Takav pristup centrala umnogome otežava rad lokalnim izbornim štabovima, jer su okolnosti drugačije. Svaka lokalna sredina ima svoje osobenosti. I za komunikaciju tih posebnosti potrebne su i posebno kreirane komunikacijske strategije, s prilagođenim porukama, sadržajem, kanalima komuniciranja i formama koje odgovaraju upravo tim lokalnim sredinama. Postoje, naravno, i zajedničke teme, koje se tiču svih građana u cijeloj zemlji, ali one bi trebale kod lokalnih izbora biti u drugom planu. Jer, pitanje nadležnosti ovdje određuje i tematski okvir kampanje.

Mislim da su lokalne zajednice bolji dio vlasti, i da bolje funkcioniraju u svojim nadležnostima. Često nailaze na nerazumijevanje kada nastupaju prema višim strukturama vlasti u potrazi za rješenjima problema koje imaju građani, ali, generalno gledano, većina ih pronalazi način. Imam dojam da se vlasti na lokalnoj razini jednostavno mnogo više trude. Energiju vjerovatno crpe iz te stalne upućenosti na građane. Vlasti na višim razinama sve se više doimaju poput onih bivših “funkcionerskih”, otuđuju se od naroda, nemaju dovoljno čestu i kvalitetnu komunikaciju prema građanima.

STAV: Pojedine analize već su najavile promjene u Bosni i Hercegovini slične dešavanjima u Crnoj Gori. Koliko smo otporni na negativne utjecaje s istoka, a koliko su produktivne aktivnosti “domaćeg nevladinog sektora”, koji finansiraju ambasade i vlade zapadnih država?

HASAKOVIĆ: Svaki scenarij u demokratiji je moguć. Moje mišljenje je da će se vjerovatno pokušati s takvim scenarijem za dvije godine na parlamentarnim izborima. Isto tako, mislim da će to dodatno mobilizirati patriotske snage u Bosni i Hercegovini da pruže adekvatan odgovor. Sve u svemu, moguće je da se, ako se to desi, istovremeno dogodi i konačni rasplet ove dugogodišnje političke krize i blokade u kojoj se naša država nalazi. Jer, u tom slučaju bi snage koje nasrću na Bosnu i Hercegovinu sasvim vjerovatno bile totalno poražene, i ne bi imale više kontrolu nad mehanizmima blokada.

Mislim da najveću odgovornost u ovom, kao i u svim drugim sličnim situacijama, ponovo snosi i najveća politička stranka u državi. Već sada bi trebalo početi raditi na snažnoj bosanskohercegovačkoj političkoj platformi koja će okupiti sve patriote ove zemlje kako bi se osujetili mogući scenariji koje spominjete, a koji se već dešavaju oko nas. Dakle, bez obzira na ideološke razlike, okupiti se oko centra, desnog i lijevog, i dobiti podršku naroda i građana na pitanjima slobode, suvereniteta i razvoja naše države. Većina u ovom trenutku postoji. Moje je mišljenje da bi smislenim političkim djelovanjem ova većina još i narasla do 2022. godine. A to bi onda značilo kraj nasrtajima na Bosnu i Hercegovinu. I to bi onda značilo otvaranje vrata za donošenje normalnog, demokratskog ustava, kakav zaslužujemo kao evropski narodi u srcu Evrope.

STAV: Šta je prepreka ovakvom razvoju događaja?

HASAKOVIĆ: Pa, najveća je prepreka ovakvom razvoju događaja, koji neminovno vodi ka demokratizaciji Bosne i Hercegovine, bez koje nema daljnjeg razvoja, poruka “ne sa SDA”. Riječ je, po mom mišljenju i u ovom trenutku, o jednoj podvali koja se plasira kako upravo ne bi došlo do ukrupnjavanja patriotskih političkih snaga. Ali, na poziciji lijevog centra se formiraju neke nove socijaldemokratske snage koje nisu opterećene socijalističkim nasljeđem i zaostavštinom SKJ. To umnogome mijenja mogući ishod cijele ove priče. Vidite nešto, Bosna i Hercegovina je hendikepirana u svakom pogledu, a u političkom i ekonomskom pogotovo. Mi nemamo iste startne pozicije kao što to imaju sve zemlje u okruženju, a kamoli zemlje EU. A s tim zemljama se natječemo i primorani smo im konkurirati. Nemoguće je biti bolji i brži ako vam je svezana “dejtonska košulja”, koju neki nazivaju luđačkom. Mi u Bosni i Hercegovini nismo svi jednaki građani. Nemamo svi ista prava i iste slobode. To vam je tako. I sve dok se to ne promijeni, nećemo imati iste i fer uvjete u odnosu na ostale. Ja ne prihvatam tezu po kojoj je Bosna i Hercegovina nešto posebno u tom smislu i da za nju ne vrijede pravila koja vrijede za ostatak Evrope i svijeta. Zašto bismo se mi u Bosni i Hercegovini odricali tekovina demokratskog društva kada smo kroz povijest itekako davali doprinosa izgradnji takvog društva. Bošnjaci kao većinski narod su životno, dakle egzistencijalno, zainteresirani za istinsku slobodnu i demokratsku državu, sa svim građanskim pravima na cijeloj njenoj teritoriji za sve ljude. I to se mora istaći. U protivnom, Bošnjaci će u vlastitoj državi biti suočeni s izazovom zatvaranja u okvire iskustava onoga što znamo pod pojmom palestinske sudbine jedne Gaze. Također, normalan demokratski ustav, koji je zdravorazumski balans građanskog i nacionalnog, je garant opstojnosti, sigurnosti i slobode svih ljudi. Ne može se pravo na bosanski jezik bošnjačke djece u RS-u proglašavati da ne spada u okvire vitalnog nacionalnog interesa, a uvođenje poreza sportskim kladionicama dijelom vitalnog nacionalnog interesa. Takvo shvatanje nacionalnih prava i konstitutivnosti izgubilo je svaki smisao. Ne želim nikoga strašiti, ali mi smo ušli u treću godinu kako građani Federacije BiH nisu dobili legalno izabranu vlast za koju su glasali. Šta ako to postane praksa?

Zato mislim da bi stranke desnog centra i stranke lijevog centra trebale konačno riješiti ovo pitanje. Jer, veliki je ulog u igri. Ovo više nema veze sa stranačkim prepucavanjima, razmiricama, ličnim animozitetima i navodnim aferama. Gospodo draga, prvo uredite državu da valja, pa onda rješavajte sva ostala pitanja, ali u uređenoj i slobodnoj državi.

Previše ljudi je opterećeno politikom na neproduktivan način. Svake dvije godine nove frustracije. Previše politike na jako malo prostora. Moramo izaći iz takvog stanja. Moramo postati normalna država i normalno društvo.

STAV: Zadnjih godina, a posebno zadnjih mjeseci, populizam je sve prisutniji na bosanskohercegovačkoj, ali i regionalnoj i svjetskoj, političkoj i medijskoj sceni. Kako prepoznati populizam i boriti se protiv njega?

HASAKOVIĆ: Nemamo mi klasični populizam s kojim se susreću na Zapadu, kod nas je i populizam šibicarski. Znači jeftin, nije toliko učinkovit. Istina, stvara buku, ali ne mislim da je u srazmjeru s tom galamom koju proizvodi. Ja mislim da je naš narod veoma mudar. Uglavnom, zbog iskustva života u totalitarnim režimima, ne iskazuje uvijek javno ono što zaista misli. I to onda zbunjuje ponekad. Ali izbori su najpouzdanije istraživanje koje vam onda svako dvije godine pokaže ko kako stoji. Ponekad izgleda da su svi nasjeli na populističke priče, a onda vas demantuje izborni rezultat. Frustracije se, po mom mišljenju, stvaraju u drugom kontekstu. Riječ je o sljedećem: većina ljudi daje glas patriotama, a onda, nakon što se formira vlast, zbog blokada u zakonodavnoj, izvršnoj i sudskoj vlasti, procesi budu zakočeni. Ili, uopće se ne formira vlast, kao što je to sada slučaj nakon Općih izbora iz 2018. Građani se tada počnu pitati čemu glasanje. Šta slijedi nakon toga? Kome će fakture za takve masovne frustracije onda biti dostavljene? To su opasne stvari. I ja ukazujem na tu vrstu posljedica. Naš demokratski sistem mora biti normalan, jer sistem koji ima blokade nije normalan. Postoji li još neki demokratski sistem u kojem su svako dvije godine izbori (lokalni i parlamentarni), da je ovako nizak izborni prag, i da ne vrijedi osnovno pravilo svake demokratije – jedan čovjek, jedan glas. Ponekad pomislim da je riječ o nekom velikom javnom eksperimentu da se vidi koliko ljudi mogu izdržati u uvjetima kada se demokratski sistem zloupotrebljava i postaje suprotnost sam sebi.

Populizam je, između ostalog, kada suparnika proglasite za neprijatelja. Agresivno, rušilački, bez ustezanja da se pokaže i mržnja. A onda, kada populisti prekorače crvenu liniju i kada im se odgovori da to tako ipak ne bi moglo, onda ste vi taj koji je agresivan i rušilački nastrojen, i koji pokazuje mržnju. Tada populista postaje žrtva. Populistu je najlakše prepoznati tako što shvatite da se lažno predstavlja. Sušta je suprotnost onome što tvrdi da jeste.

STAV: Često možemo čuti tvrdnju da je kvalitetna opozicija osnovni preduvjet za dobru i kvalitetnu poziciju, odnosno vlast. Konkurencija je potrebna za obje strane. Možemo li očekivati od “četvorke” da potvrdi ovu tezu, ili je ovo primjer vještačkog političkog projekta?

HASAKOVIĆ: Kada “četvorki” u analizi sadržaja koji komuniciraju gumicom izbrišete riječ “SDA”, shvatite da zapravo više ništa ne ostaje. Prazno. Zajednički imenitelj “četvorke” je pobijediti SDA. To je cilj, ideologija, poruka, strategija, plan, program, vizija, sve. Jedino je negacija mogla okupiti ideološki potpuno suprotne političke stranke. Nedovoljno je to da biste se zvali kvalitetnom opozicijom. Takva opozicija ne pomaže niti poziciji da bude bolja, jer nema tu jake konkurencije. A kada nemate jaku konkurenciju, ne razmišljate o unapređenju kvaliteta, već nastojite samo biti glasniji. Tada reciklirate stare ideje, koncepte, čak se ne trudite niti da ih osvježite, niti da ih drugačije upakujete. Nama građanima ne odgovara takav razvoj događaja. Stagniramo. Mislim, sretni smo, naravno, “što ne puca”, ali, trebali bismo se razvijati kao država s vladavinom prava, s duplo većom ekonomskom stopom razvoja, s bržim napredovanjem ka NATO-u i EU.

Mislim da je i situacija u SDA zrela za ozbiljne analize ovog fenomena, a koji evo sada generira i “četvorka”, ali i sve ranije stranke i pojedinci koje je politički porodila SDA, u kojoj su najglasnije upravo ove bivše uzdanice SDA. Kako je moguće da je SDA u svojim redovima proizvela toliko kadrova koji su joj kasnije pokušali “doći glave”, i šta uraditi da se takve stvari više ne ponavljaju? Jer, sve skupa podsjeća na neku vrstu mazohizma koji nikako da prestane.

STAV: Izborne kampanje u vrijeme pandemije povećavaju potrebu za digitalnom komunikacijom. Kakve izborne kampanje možemo očekivati u budućnosti s obzirom na jačanje procesa digitalizacije i povećanje učešća društvenih mreža u komunikaciji?

HASAKOVIĆ: U izbornim kampanjama ciljna skupina su birači, dakle svi građani s pravom glasa. Uzimajući u obzir trenutni postotak stanovništva koje kod nas koristi društvene mreže kao kanal komunikacije, mislim da će se za četiri ili najdalje osam godina kampanje moći voditi bez klasičnih medija (TV, radio, portali i novine). Ne mora značiti da će se voditi, ali, s aspekta dosega, bit će izvodljivo uz adekvatnu komunikacijsku strategiju. Društvene mreže bit će dovoljne. Pri tome, direktna komunikacija će ostati nezamjenjiva.

Ovi izbori se odvijaju u posebnim okolnostima. Upućenost na društvene mreže je nekako nehotice stavljena u prvi plan. U nekim lokalnim zajednicama se kampanje, što zbog pandemije, ali i zbog otvorene cenzure koju provode lokalni moćnici na lokalnim medijima, odvijaju gotovo isključivo ovako kako sam opisao – društvene mreže i direktna komunikacija, naravno uz neizostavne bilborde, letke, plakate i brošure, itd. Ako takve kampanje budu dale rezultate, izborni štabovi se više nikada neće vratiti klasičnim kampanjama, koje koštaju mnogo više. Tako da će se sljedeći izbori odvijati uz potpuno drugačije komunikacijske strategije.

S druge strane, komunikacija u novim okolnostima postaje sve kompliciranija i zahtijeva još veći angažman, stručnost i znanje. Stvarnost je danas toliko fragmentirana da je postalo jako teško spoznati dešavanja, a kamoli procese i stanja u globalu. Internet je omogućio svakom da javno iznosi svoje viđenje o svemu i svačemu, ticalo ga se ili ne. Pri tome se većina ponaša kao da sve zna, i to bolje od onog drugog. Stvarnost je danas jedno ogledalo razbijeno na milione krhotina. Svaka ta krhotina misli da je u pravu i da je jedina istina. Da bi ogledalo ponovo postalo koliko-toliko cijelo, krhotine bi najprije morale priznati da su krhotine. Nakon toga, učiti, mijenjati se, zajedno raditi na tome da ponovo postanu dio ogledala.

STAV: Još 2015. godine ste pisali da je ekonomska kriza u Bosni i Hercegovini “virtualna” kad je štednja građana u bankama dosegla devet milijardi. Ove godine imamo 13 milijardi KM u štednji. Kako osloboditi ekonomski potencijal koji leži u bankama?

HASAKOVIĆ: Prije pet godina neko je sa strane napuhavao krizu u javnom diskursu, a u stvari je nije bilo. Meni je bilo zanimljivo kako se niko nije bavio problemom da toliki depoziti stoje na računima, a da se ne omoguće uvjeti da se makar pola od tog novca ne investira i vrati u finansijske tokove ali na kvalitetniji način, kako bi se kreirala nova vrijednost. Taj spin su kasnije neki koristili kao dokaz da kod nas živi jako puno milijardera, dok drugi “rove po kontejnerima”. Dobrim dijelom su i uspjeli u tome. Danas je biti poslodavac u Bosni i Hercegovini vrlo nezahvalno. Svima ste meta, državi, politici, medijima. Novca, dakle, i dalje ima. I dalje je pitanje kako kreirati ambijent da ga se investira na bolji i za ekonomiju i društvo u cjelini korisniji način. Stojimo, dakle, ondje gdje smo bili prije pet godina.

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close