RukometSport

“Nas igrače niko ne štiti, a sudbinu nam kroje korumpirani ljudi”

Tarik Alibegović za SportSport.ba

Rukometaš Slavije iz Istočnog Sarajeva Tarik Alibegović je na posljednjoj utakmici Premijer lige BiH zadobio potres mozga. Povrede u rukometu nisu rijetka pojava, to je jednostavno ‘grub’ sport, ali da se za tako brutalne startove ne dosudi čak ni prekršaj? Onda je to već neka druga priča.

Alibegović je prilikom pokušaja da uputi udarac ka protivničkom golu doslovno nokautiran, nakon susreta je završio u bolnici gdje je, srećom, ustanovljeno da se radi o lakšem obliku potresa mozga.

Dva dana nakon utakmice, rukometaš Slavije koji već godinama nastupa u klubovima iz Premijer lige izjavio je za SportSport.ba da ovo nije ni prvi, ni posljednji put da se susreće sa ovakvim i sličnim lakrdijama.

“Neću ovo reči iz razloga što se desilo baš meni, već zato što će se to danas ili sutra desiti nekom drugom i što se to u manjim ili većim oblicima dešava sve ove godine”, započinje Alibegović, te nastavlja:

“Ne postoje ljudi koji prate sve ove propuste, koji štite igrače i njihove interese. Jednostavno, postoje samo interesi korumpiranih pojedinaca zbog kojih se očito i igra ovaj naš sport u Bosni i Hercegovini, nazovimo ga rukomet. Sve je to osim rukometa, a zašto? Možda odgovor na to ima sudijski par Raca – Vrhovac koji je sudio ovaj meč i koji će suditi još mnogo njih”.

“Možda nemaju ni oni? Možda korumpirani predsjednik kluba koji ih je potkupio da ostanu slijepi na neke stvari, ili možda neškolovani trener istog tog kluba koji jedino što je naučio u svojoj ‘bogatoj’ karijeri jeste udariti protivnika na takav način i pokazati svoju sportsku veličinu. S obzirom na sve ovo, nije ni čudo što je došlo do ovog starta i što sam zaradio potres mozga, a on neće snositi nikakve posljedice. Bože moj, nije on napravio ni prekršaj, a kamoli šta više”, dodao je razočarani rukometaš Slavije.

Da je situacija u bh. rukometu katastrofalna jasno je i vrapcima na grani, ali ono što više zabrinjava jeste taj opšti dojam da se stanje uopšte ne popravlja, već ide nagore. Godinama je naš klupski rukomet na marginama, mnogi veliki timovi jedva sastavljaju kraj s krajem, a za nas jedva da ima mjesta u SEHA ligi. Prošle godine ga nije ni bilo.

Reprezentacija nam pobjeđuje na terenu, a onda te utakmice naknadno gubi zbog administrativnih grešaka koje su napravljene, a koje su toliko bizarne da čovjek ne zna da li da se smije, ili da plače.

Svu tu neozbiljnost najbolje oslikava činjenica da je početak rukometne Premijer lige više puta bio prolongiran jer se dugo nije znalo ni hoće li se uopšte igrati. RS BiH je bio pod prijetnjom suspenzije koju je ipak preživio, ali zapita li se iko kako je rukometašima i sportskim radnicima bilo živjeti u iščekivanju, na šta su ličili njihovi dani, planovi i treninzi? Je li im prolazilo kroz glavu da se, možda, ne spremaju ni za šta?

A onda, na koncu svega, izađu na teren i dešavaju se ovakve lakrdije…

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close