Narodnooslobodilački rat u Visokom 1941-1945. godina

Grad Visoko je oslobođen od njemačkog okupatora i domaćih izdajnika 7. aprila 1945. godine. Srez Visoko su tada činile općine: Podgora sa sjedištemu Brezi, Gračanica, Kralupi, Mokronozi, Zgošća sa sjedištem u Kaknju, Kraljeva Sutjeska, Općina grada Visokog, Dabravine, Okruglica, Vijaka i grad Vareš.

U Drugom svjetskom ratu Visoko je bilo sastavni dio NDH – Nezavisne Države Hrvatske.
Veći dio rata Visoko je “osiguravala” domobranska jedinica „Ćesovića bojna“.

930 “PARTIZANA” (boraca Narodnooslobodilačke vojske Jugoslavije) dalo je današnje Visoko u Drugom svjetskom ratu. Od tog broja, njih 142 je poginulo u borbenin dejstvima: Bošnjaka 74, Srba 63, Hrvata 5.

Računajuči i “Partizane”, u Narodnooslobodilačkom antifašističkom ratu od 1941. – 1954. godine, s područja Općine Visoko učetvovalo je 1.205 ljudi.

Visočki “Partizani” su bili u jedinicama;

– Partizanski odred “Zvijezda” na Okruglici kod Vareša,
– Šesta proleterska istočno bosanska brigada,
– Mostarski partizanski bataljon,
– Visočko-fojnički partizanski odred,
– VII, IX i XVII krajiška brigada Deseta divizije,
– IV i V krajiškoj diviziji.

Spomenik palim borcima NOAR-a u visočkom Spomen-parku je i kosturnica 37 poimeničnih poginulih boraca: Bošnjaka 17, Srba 16, Hrvata 2, te iz reda ostalih naroda 2.

Tokom Drugog svjetskog rata nastradalo je 119 visočkih Jevreja – 19. augusta 1979. godine otkriven je spomenik Jevrejima palim borcima i žrtvama fašizma iz Visokog.

Na dan 6. aprila 1941. godine ukupno je na teritoriji visočkog sreza živjelo 199 Jevreja, ako se tu ubroje i oni koji su živjeli u Brezi, Varešu, Fojnici i Kiseljaku. Od toga broja je 108 muškaraca i 91 žena.
Odmah po dolasku njemačkih okupatora u Visoko, Jevreji su morali zatvoriti svoje radnje, pa i sinagogu. Bili su masovno, bez razloga, hapšeni, a istodobno su im bile opljačkane radnje i stanovi. Već u junu 1941. godine svi Jevreji muškarci su bili lišeni slobode, uzeti su kao taoci. Kada su ih pustili iz zatvora, nisu više mogli preuzeti svoje radnje, jer su u njima bili postavijeni povjerenici-pljačkaši.
Prva grupa Jevreja iz Visokoga odvedena je drugog augusta 1941. godine u logor Gospić, zajedno sa 20 Srba. 30. oktobra 1941. godine odvedeni su svi odrasli muškarci u logor Jasenovac. U februaru 1942. godine pokupljene su žene sa djecom i svi drugi Jevreji, osim nekoliko ljekara i apotekara koji su bili neophodno potrebni. Prije odvođenja u logore nije niko od Jevreja stradao, niti ubijen, u Visokom. Ali su ih ustaše prilikom sprovođenja u logore tukli, šamarali, pljuvali i sve vrednije stvari oduzimali. Žene su bile silovane i na razne načine mučene.
Prema dosadašnjim podacima od 199 Jevreja iz Visokog ostalo je na životu svega 18 (12 muških i 6 ženskih). Od tih se u redovima NOB nalazilo 10, u izbjeglištvu 8, a preostalih 181 ubijeni su u logorima.
Od Jevreja iz Visokog, koji su otjerani u logore, jedini je preživio Kabiljo Ado, koji je pobjegao iz logora Jasenovac i otišao u partizane. Za vrijeme rata i poslije rata bio je na raznim dužnostima u JNA i penzionisan je kao potpukovnik JNA.
U Visokom danas ne postoji jevrejska zajednica, niti živi neka jevrejska porodica ili pojedinac. Također više ne postoji ni sinagoga. Za vrijeme rata Nijemci su sinagogu koristili kao konjušnicu, a zatim je srušili.
Ulica u kojoj se nekada nalazila sinagoga nosi naziv „Jevrejska ulica”. Osim groblja to je jedino obilježje koje podsjeća da su nekada u Visokom živjeli Jevreji.
Na Jevrejskom groblju u Visokom sahranjivani su i Jevreji iz Fojnice, Kiseljaka i Breze.

www.magazinplus.eu

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close