Amor Mašović odlazi u zasluženu penziju.
Amora Mašovića, dugogodišnji član Kolegija direktora u Institutu za nestale osobe BiH i prvi čovjek Federalne komisije za traženje nestalih.
Mašović je u proteklim decenijama dao veliki, nemjerljiv doprinos u traženju nestalih u našoj zemlji, zasluživši divljenje ljudi diljem svijeta. Bio je nada mnogih majki, očeva, članova porodica hiljada nestalih koje su tražili samo istinu o najmilijima, mjesto gdje će biti pokopani… Vjerovali su da će tako pronaći kakav-takav smiraj.
Svaki novinar koji je proteklih decenija pratio otkrivanja masovnih grobnica, od Tomašice do Hercegovine, ili dramu porodica koje traže svoje voljene, morao je svjedočiti Mašovićevim nesebičnim nastojanjima da se dozna uglavnom teška istina.
Jasno je da je još mnogo onih koji tu istinu nisu dočekali, neki su u međuvremenu i umrli, ali bi brojne činjenice ostale nepoznate bez predanog rada ovog čovjeka, a veliki broj ratnih zločinaca – nekažnjen.
To da je njegovo ime bilo nada za porodice koje traže jednog ili više članova za Mašovića je uvijek bio motiv za posao, ali i svojevrsno prokletstvo.
“To jeste motiv, moji ljudi i ja već više od 20 godina radimo i to nam pomaže. Ali, to je i neka vrsta, grubo je reći, prokletstva. Jedni vam kažu da ste nada, heroj, jer ste našli njegovo dijete, ali uvijek ima jedna majka koja kaže: “Sve je to tako, ali mog sina još nema…”. Gledao sam nedavno jedan film “Marš mira”, gdje se pojavljuju majke koje govore o tome koje s bile posljednje riječi sinova, očeva ili muževa. I na kraju narator kaže: “Ništa se nije promijenilo, i dalje je grč i tuga na licima tih majki”. Film je snimljen 2003. i dio danas se mnogo toga promijenilo. Jer te majke danas imaju nišane svojih najmilijih u Potočarama. To je ta nada, stvari idu sporo, ali idu naprijed”, govorio je Mašović 2015. kolegici Almasi Hadžić u specijalnom izdanju “Pamtiš li Srebrenicu?” sarajevskog “Dnevnog avaza”.
Amor Mašović je rođen 29.11.1955. godine. Završio je Pravni fakultet u Sarajevu.
U njegovoj radnoj biografiji piše da je bio advokatski pripravnik, advokat, te da je radio u Državnoj komisiji za razmjenu ratnih zarobljenika, Državnoj komisiji za nestale osobe BiH, Federalnoj komisiji za nestale osobe, te Institut za nestale osobe BiH, odakle odlazi u zasluženu mirovinu.
Također ima je dugogodišnju političku karijeru. Od 1998. do 2002. je bio zastupnik u Predstavničkom domu PFBiH, a od 2002. – 2006. zastupnik u Skupštini KS i delegat u Domu naroda PFBiH. U periodu od 2006. – 2010. bio je ponovo zastupnik u Predstavničkom domu PFBiH, a od 2010. – 2014., također, zastupnik u Skupštini KS
Oženjen i otac dvoje djece.
Radiosarajevo
***
Veličanstveno je djelo bosanskohercegovačkog heroja Amora Mašovića, koji je otkrivao masovne grobnice u ime kulture sjećanja, ne u ime osvete, već u ime istine i pravde, u ime bolje budućnosti Bosne i Hercegovine.
“Doista nikada ne smijemo zaboraviti staru Hanku iz logora “ Rasadnik” Rogatica, najstariju logorašicu na svijetu od 102 godine života. Moramo se sjećati i najmlađeg logoraša, malog Almira koji je rođen u policijskoj stanici u Vlasenici. Trebamo se sjećati i najmlađe žrtve agresije i genocida. Jedan dječak iz Pionirske broj dva u Višegradu, 1992. godine zajedno sa još 56 Kurspahića je zapaljen u jednoj zgradi. Nema imena jer mu roditelji nisu stigli dati ime. Bio je mlad svega dva dana”, rijči Amora Mašovića u kanadskom gradu Hamiltonu 2003. godine.
Veliko djelo Amora Mašovića i njegovih saradnika zaslužuje respekt, ali i inspiraciju borcima za istinu, pravdu, kulturu sjećanja, aktivistima za ljudska prava i slobode, istraživačima genocida, ratnog zločina i zločina protiv čovjećnosti, sver u ime nade za bolji svijet bez genocida. .
Hvala Amoru koji je tako hrabro i dostojanstveno radio za pobjedu istine i pravde bez kojih nema budućnosti Bosne i Hercegovine.
Amore! Uživaj u zasluženoj penziji.
