Nacionalna studija otkrila bitne promjene u seksualnom ponašanju mladih u Hrvatskoj
RIZIČNO seksualno ponašanje mladih u Hrvatskoj značajno se smanjilo u posljednjih 15-ak godina, pokazala je nova studija objavljena u časopisu Croatian Medical Journal, provedena u sklopu multidisciplinarnog istraživačkog projekta SERZAM2020 (Dinamika reproduktivnog i seksualnog zdravlja mladih u Hrvatskoj od 2005. do 2020. godine) pod vodstvom prof. dr. sc. Aleksandra Štulhofera s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu.
Mladi danas kasnije stupaju u prve seksualne odnose, imaju manje seksualnih partnera, osobito istovremenih i manje se izlažu seksu bez zaštite kondoma. Posebno velik pomak zabilježen je kod mladih muškaraca. Uzroci takve promjene mogli bi biti brojni. Među ostalim, ona se pripisuje raznim utjecajima društvenih mreža, kasnijem odvajanju mladih od roditelja te u nekoj mjeri porastu religioznosti mladih pod utjecajem djelovanja novih konzervativnih političkih i društvenih pokreta.
Neki stručnjaci smatraju da bi značajnu ulogu u zabilježenom trendu mogao nenamjerno imati i pokret #MeToo. Istraživanje je, među ostalim, pokazalo da je teza o hiperseksualiziranosti mladih pod utjecajem medija, društvenih mreža, pornografije i filmova mit.
“Pozitivni pomaci nisu dovoljni”
No, autori ističu da ostvareni pozitivni pomaci još uvijek nisu zadovoljavajući, da je sklonost rizičnom ponašanju mladih u Hrvatskoj i dalje visoka i predstavlja javnozdravstveni problem, da mladi i njihovi roditelji nemaju dovoljno znanja o tom problemu te da je stoga važno provesti dodatne javnozdravstvene mjere i u škole uvesti cjelovitu seksualnu edukaciju kakva je prisutna u nizozemskim i skandinavskim školama. Naime, brojna istraživanja provedena u razvijenim zemljama pokazuju da sustavni, na znanstvenim činjenicama utemeljen seksualni odgoj ima najveći utjecaj na smanjenje rizičnog ponašanja.
Koja rizična ponašanja je mjerila studija?
U istraživanjima u sklopu projekta SERZAM2020 koja su provedena u tri vala – 2005., 2010. i 2021. godine, autori su koristili standardnih šest indikatora rizičnog seksualnog ponašanja:
(1) dob stupanja u prvi (vaginalni) seksualni odnos,
(2) uporaba kondoma pri prvom (vaginalnom) seksualnom odnosu,
(3) redovita uporaba kondoma u posljednjih 12 mjeseci,
(4) ukupan broj seksualnih partnera,
(5) broj seksualnih partnera u posljednjih 12 mjeseci te
(6) iskustvo paralelne seksualne veze (seksualna aktivnost s dvije ili više osoba tijekom određenog razdoblja).
Kako je provedeno istraživanje?
Prva dva nacionalna istraživanja 2005. i 2010. provedena su kroz ankete u kućanstvima u kojima su sudionici u privatnosti sami upisivali odgovore u upitnike, dok je treće odrađeno preko interneta, na najvećem nacionalnom online panelu, zbog covid-19 pandemije i sve učestalijeg odbijanja sudjelovanja u klasičnim istraživanjima.
Sudionicima je bila zagarantirana anonimnost svih podataka te se njihov identitet nije bilježio. Uzorak je bio nasumičan, a u sva tri vala uključivao je nešto više od 1000 sudionika, podjednako žena i muškaraca u dobi od 18 do 25 godina. Istraživanje iz 2021. godine financirala je Hrvatska zaklada za znanost, dok su prethodna dva vala financirali Ministarstvo znanosti i obrazovanja te Ministarstvo zdravstva Republike Hrvatske.
Hiperseksualiziranost mladih je mit
Jedan od zanimljivih nalaza studije, kako ističe prvi autor objavljenog istraživanja izv. prof. dr. sc. Ivan Landripet s Odsjeka za sociologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, jest da je „teza kakvu promiču konzervativni društveni krugovi o tome da sve dostupniji i učestalije korišteni suvremeni mediji, društvene mreže, pornografija i popularna kultura potiču hiperseksualiziranost kod mladih i sve ranije stupanje u spolne odnose nema uporište u pokazateljima njihova seksualnog ponašanja, odnosno da je samo mit“.
Primjerice, pokazalo se da udio sudionika s iskustvom seksualnog odnosa do dobi od 25 godina u istraživanjima iz 2005. i 2010. godine nije bio neočekivano visok – iznosio je oko 85% (88% mladića i 83–84% djevojaka).
Također, prosječna dob stupanja u prvi seksualni odnos (definiran kao vaginalni odnos ili snošaj) u 2005. i 2010. godini nije bila neočekivano niska – nešto više od 17 godina (kod mladića oko 17.0 godina, a kod djevojaka oko 17.5 godina).
Štoviše, u trećem valu ovog istraživanja iz 2021. godine zabilježene su i statistički značajne promjene u smjeru smanjenja seksualne aktivnosti i porasta dobi seksualne inicijacije među mladima u Hrvatskoj.
Tako se udio seksualno aktivnih u uzorku trećeg vala smanjio u odnosu na prva dva vala ukupno za oko 12% (na približno 73%), i to u većoj mjeri kod mladića (smanjenje s oko 88% na 70%) nego kod djevojaka (smanjenje s 84% na 76%). U 2021. godini zabilježen je i porast dobi seksualne inicijacije kod obaju spolova, kako prosječne dobi, za oko pola godine (kod mladića na oko 17.5, a djevojaka na gotovo 18 godina), tako i srednje, odnosno medijalne, dobi (povećanje sa 17 godina u prethodna dva vala istraživanja na 18 godina).
Drugim riječima, mladi danas kasnije stupaju u prve seksualne odnose i među njima je manje seksualno aktivnih nego prije 10 godina.
Zanimljivo je uočiti da je istraživanje pokazalo vrlo slabo izraženu ili nikakvu promjenu u tim pokazateljima rizičnog seksualnog ponašanja između 2005. i 2010., a potom značajan pad u 2021. godini.
Manje seksualnih partnera
Kada je riječ o broju seksualnih partnera, medijalna je vrijednost među djevojkama u 2021. iznosila dva partnera, što je pad s tri partnera u 2010. godini (u 2005. medijan je iznosio dva). Među mladićima, srednji broj partnera pao je s četiri u 2005. i pet u 2010. na tri u 2021. godini.
Rezultati istraživanja iz 2021. godine pokazuju smanjenje ukupnog broja partnera, posebno među seksualno aktivnim mladićima u odnosu na rezultate iz prethodna dva vala istraživanja. Dok je u anketama iz 2005. i 2010. godine znatan udio muških sudionika naveo više od pet partnerica (oko 30%), pa i više od 10 partnerica (15-20%), u istraživanju iz 2021. godine gotovo dvije trećine mladića navelo je do tri partnerice. Pritom se udio mladića koji su imali samo jednu partnericu udvostručio (s 15% u prvom i drugom valu na 30% u trećem valu istraživanja).
Promjena je izraženija među mladićima nego djevojkama i kad je riječ o broju seksualnih partnera u posljednjih godinu dana. Dok je u sva tri vala istraživanja većina sudionika obaju spolova izvijestila da su imali jednog seksualnog partnera u posljednjih 12 mjeseci, među djevojkama se udio pripadnica te skupine u 2021. godini povećao za oko 10% (porast s približno 70% na oko 80% ) u odnosu na 2005. i 2010. godinu, a među mladićima za čak 20% (porast s oko 50% u 2005. i 2010. godini na oko 70% u 2021. godini).
Manje istovremenih seksualnih veza
Održavanje usporednih seksualnih veza (više od jedne seksualne veze u istom razdoblju) vrsta je seksualnog ponašanja za koje su autori utvrdili najizraženije razlike s obzirom na spol sudionika, ali i relativno najveću promjenu u vremenu.
Naime, u sva tri istraživačka vala zabilježen je dvostruko veći udio mladića s barem jednim takvim iskustvom u odnosu na djevojke.
Pritom je utvrđen najdrastičniji pad učestalosti upravo ovog ponašanja u 2021. godini u odnosu na 2005. i 2010. godinu među pripadnicima obaju spolova (udio onih s iskustvom takvog odnosa smanjilo se tri puta kod oba spola, s oko 30% na 11% kod mladića te sa 17% na 5% kod djevojaka).
Učestalija uporaba kondoma pri prvom spolnom odnosu
Značajne promjene zabilježene su i kod uporabe kondoma. Među djevojkama je utvrđen porast korištenja kondoma pri seksualnoj inicijaciji tijekom cijelog praćenog razdoblja, i to za 12-13% po valu (s oko 58% u 2005. godini na 84% u 2021. godini).
Među mladićima je 2021. godine utvrđena slična zastupljenost korištenja kondoma pri prvom seksualnom odnosu kao u djevojaka (81%) te značajan porast u odnosu na prva dva vala istraživanja (65%).
Redovitija uporaba kondoma u zadnjih 12 mjeseci
Između prva dva vala istraživanja, kod pripadnika obaju spolova, nisu utvrđene veće promjene u redovitoj uporabi kondoma pri seksualnim odnosima u posljednjih 12 mjeseci (25-30% djevojaka i oko trećine mladića redovito je koristilo kondom). Međutim, 2021. godine zabilježen je osjetniji porast uporabe kondoma kod djevojaka (porast od oko 10%, do razine od oko 40%) te osobito kod mladića (porast od gotovo 15%, do razine od 47%).
Ipak, unatoč porastu redovite uporabe kondoma među mladima, svaki drugi mladić te čak šest od deset djevojaka kondome ne koriste pri svakom odnosu.
Pad seksualnih aktivnosti i rizičnog ponašanja
Sumarno, podaci iz 2021. godine ukazuju na pad seksualne aktivnosti i osjetno smanjenje većine rizičnih seksualnih ponašanja među mladima u Hrvatskoj u posljednjih 10, odnosno 15 godina. Ti ohrabrujući nalazi u skladu su s promjenama na koje upućuju recentnija istraživanja provedena u industrijaliziranim zemljama diljem svijeta.
Kako ističe suautorica ovog istraživanja izv. prof. dr. sc. Ivana Božičević s Medicinskog fakulteta u Zagrebu, na rezultate studija po svemu sudeći nije znatnije utjecala pandemija covida-19.
“Činjenica da je većina tih istraživanja provedena prije početka pandemije novog koronavirusa važna je u prosudbi da i kod nas do navedenih promjena u seksualnom ponašanju mladih nije došlo zbog kratkoročnog utjecaja pandemije i s njome povezanih ograničenja u kretanju i društvenim kontaktima”, rekla je Božičević.
Naime, na zanemariv ili nikakav utjecaj pandemije na promjene u seksualnom ponašanju mladih izravno ukazuju i dva ciljana istraživanja promjena u intimnosti i seksualnosti mladih u Hrvatskoj provedena početkom 2021. i ujesen 2022. godine. Kod velike većine mladih seksualno ponašanje nije se promijenilo u odnosu na razdoblje prije pandemije, a kod onih koji navode promjenu u podjednakom je omjeru prisutno rizičnije i manje rizično ponašanje.
Utjecaj društvenih mreža
Autori ove studije tako tumače da se razlozi zabilježenom trendu trebaju tražiti u nekoliko širih društvenih faktora, koji su prisutni i u Hrvatskoj.
Kao prvo ističu da sve učestalija uporaba novih oblika komunikacije, a posebice internetskih društvenih mreža, može predstavljati barem djelomičnu zamjenu za fizičke seksualne kontakte jer pruža mnogo zabavnih sadržaja i nove oblike izražavanja seksualnosti.
S druge strane, ona može pridonijeti povećanju nezadovoljstva vlastitim izgledom te otežati razvoj komunikacijskih vještina u izravnom kontaktu s drugima, na što ukazuju studije provedene u razvijenim zemljama.
Sve kasnije napuštanje roditeljskog doma
Kao jedan od čimbenika koji utječu na zabilježeni globalni trend autori navode činjenicu da mladi sve kasnije odrastaju u smislu napuštanja roditeljskog doma i zasnivanja vlastitih partnerskih zajednica, što za sobom povlači veću roditeljsku kontrolu nad njihovim ponašanjem i manje prilika za seksualnu aktivnost.
Suautor istraživanja Aleksandar Štulhofer ističe da je taj faktor u Hrvatskoj ipak “od marginalnog, ako ikakvog, značaja, budući da se u južnoj i jugoistočnoj Europi mladi tradicionalno osamostaljuju bitno kasnije od svojih vršnjaka iz zapadne i sjeverne Europe”.
Porast religioznosti
Treći je mogući faktor to što se na Zapadu posljednjih desetljeća bilježi porast religioznosti kod mladih pod utjecajem djelovanja novih konzervativnih političkih i društvenih pokreta.
Taj trend prisutan je i u Hrvatskoj, a potvrđuje ga i porast intrinzičnih oblika religioznosti kod mladih.
No, premda recentne studije i metaanalize sugeriraju određenu zaštitnu ulogu religioznosti u kontekstu rizičnog seksualnog ponašanja, osobito u slučaju izrazito religioznih mladih ljudi, ona se kod mladih u Hrvatskoj pokazala vrlo slabo izraženom.
O tom utjecaju, koji je bio jedan od ciljeva ove studije, ali i dviju metaanaliza, bit će više riječi u sljedećem tekstu.
Nenamjeravani utjecaj pokreta #MeToo
Stručnjaci, uključujući i autore hrvatske studije, smatraju da bi određeni utjecaj na trend kasnijeg stupanja u prve odnose, ali i na povećanje opreza zabilježenih u studiji mogao neočekivano imati i pokret #MeToo.
Takvo mišljenje među prvima je izrazila norveška psihologinja i seksologinja prof. dr. sc. Bente Traeen sa Sveučilišta u Oslu u svojem nedavnom osvrtu na portalu ScienceNorway.
Konstatirajući smanjenje prosječne dobi stupanja u spolne odnose u Norveškoj, ona navodi kako “neka istraživanja sugeriraju da je strah muškaraca od negativnih posljedica postao izraženiji u eri nakon #MeToo, što je izazvalo tjeskobu da će učiniti nešto pogrešno kada upoznaju ženu”.
“Moguće je da se neki mladići danas boje optužbi za seksualno uznemiravanje i prijestupe; osjećaju nesigurnost u vezi s granicama i posljedicama njihovog pomicanja.
Žene su možda svjesnije što je prijestup, ali im nedostaje praksa u postavljanju granica. To može uzrokovati nesigurnost u pogledu percipirane kontrole u intimnim susretima. Ova tjeskoba može biti razlog zašto mladi Norvežani danas odgađaju početak seksa”, tumači Traeen.
Testiranje na spolne bolesti
Jedan od ciljeva projekta SERZAM2020 bio je procijeniti raširenost klamidijske infekcije te prikupiti podatke o informiranosti o infekciji pa je sudionicima ponuđena mogućnost testiranja uzorka urina.
Od 448 sudionika koji su poslali urin klamidijska je infekcija potvrđena kod njih devetero – sedam djevojaka i dva mladića.
Ti rezultati sugeriraju da bi klamidijska infekcija mogla biti značajno raširenija nego što to pokazuju službene procjene. Naime, prema podacima Europskog centra za prevenciju i kontrolu bolesti za 2019. godinu, stopa prijavljenih slučajeva klamidije u Hrvatskoj bila je 3.7 na 100.000 stanovnika, dok je prosjek za zemlje EU i Europskog ekonomskog područja (EU/EEA) bio mnogo veći – 157 na 100.000 stanovnika.
Autori ističu da toj razlici najviše pridonosi mnogo opsežnije i češće testiranje na klamidiju u tim zemljama nego u Hrvatskoj. Naime, analizom rezultata upitnika utvrđeno je da se manje od sedam posto sudionika (8.0% djevojaka i 4.7% mladića) već ranije testiralo na klamidiju.
Za usporedbu, prema nacionalno reprezentativnom istraživanju spolnog zdravlja u Velikoj Britaniji (NATSAL-3) iz 2010.-2012. godine, 54.2% djevojaka i 34.6% mladića u dobi između 16 i 24 godine izjavilo je da su se testirali na klamidiju u prethodnih 12 mjeseci.
Hrvatska nema odgovarajući program za prevenciju spolno prenosivih bolesti
Prim. Tatjana Nemeth Blažić iz Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo upozorava da u Hrvatskoj nema programa probira i sustavnog testiranja na spolnoprenosive infekcije, uključujući klamidijsku infekciju te da se testiranje provodi prvenstveno kad se pojave simptomi neke infekcije.
“Tek povremeno se, prema mogućnostima, testiranja provode u sklopu projekata ili akcija testiranja, uglavnom za osobe u većem riziku za klamidijsku infekciju”, ističe Nemeth Blažić.
Prim. Mirjana Lana Kosanović Ličina iz Nastavnog zavoda za javno zdravstvo dr. Andrija Štampar osvrće se na probleme anonimnosti te same organizacije testiranja na spolnoprenosive infekcije, koji dodatno obeshrabruju mlade da se na to odluče.
“Sustav ovisi o prijavama iz zdravstvenog sustava, odnosno o osviještenosti liječnika. Automatiziranje prijavljivanja putem elektroničkog sustava smanjio bi administrativno opterećenje zdravstvenih djelatnika, povećalo svijest dionika unutar zdravstvenog sustava o javnozdravstvenom značaju spolnoprenosivih infekcija, pospješilo testiranje te omogućio bolje korištenje podataka”, ističe Kosanović Ličina.
Ivana Božičević s Medicinskog fakulteta pridodaje da “izostaje i nacionalni strateški plan za prevenciju i kontrolu spolnoprenosivih bolesti, koji bi obuhvatio poboljšanja u područjima podizanja svijesti i znanja o tim bolestima, cijepljenja protiv HPV-a, dostupnosti probira i liječenja”.
Potrebno je sustavno obrazovanje, odnosno seksualni odgoj u školama
Autori upozoravaju da se zabilježena pozitivna promjena u vidu smanjenja rizičnog seksualnog ponašanja među mladima u Hrvatskoj ne može primarno pripisati sustavnim obrazovnim i prevencijskim programima, koji još uvijek izostaju na nacionalnoj razini i u školskom kurikulumu u vidu zasebnog i obaveznog predmeta
Tatjana Nemeth Blažić kaže da se u hrvatskom obrazovnom sustavu teme važne za usvajanje zdravog životnoga stila, higijenskih navika i očuvanja spolnog i reproduktivnog zdravlja na nacionalnoj razini obrađuju u sklopu međupredmetne teme Zdravlje, na satovima razredne zajednice, prirode, biologije, tjelesne i zdravstvene kulture te u sklopu nekih školskih aktivnosti.
“No satnica i kvaliteta tih sadržaja nedostatna je, a u provedbi može biti znatnih odstupanja između pojedinih škola i dijelova zemlje”, ističe Nemeth Blažić.
Uz to, razine rizičnog seksualnog ponašanja u mladih u Hrvatskoj ostaju razmjerno visoke, osobito neredovita uporaba kondoma, a testiranje na spolne bolesti rijetko.
Stoga autori poručuju da kontinuirano praćenje seksualnog ponašanja mladih ostaje javnozdravstveni imperativ važan za planiranje preventivnih intervencija i programa, kao i nastojanje da se u obrazovni sustav uvedu dodatni sadržaji koji će sustavno pridonositi očuvanju i unaprjeđenju reproduktivnog i seksualnog zdravlja mladih.
