Sudija je odsvirao kraj, a Izetbegović?

Prof. dr. Slavo Kukić, akademik Ejup Ganić, profesorica Dženeta Omerdić, bivši logoraši i političari govore o odgovornosti za skrivanje pisma iz Haaga

Piše: Mimi ĐUROVIĆ RUKAVINA – Edin BARIMAC

Oslobođenje

Javno saopštenje predsjednika Međunarodnog suda pravde u Haagu, kojim se potvrđuje da je Sakib Softić još maja 2016. obaviješten da nema status agenta BiH, bacilo je novu sjenu na odbijanje zahtjeva za reviziju presude ovog suda u predmetu BiH protiv Srbije. Reakcije pljušte.

Ubrzani pad

– To je zastrašujuće! Ovo samo potvrđuje moju tezu, koju sam iznosio s rizikom da ću biti i pogrešno shvaćen, da ova revizija nije nikome važna od onih koji su za nju navodno ovlašteni. Nije nikad bila važna lideru SDA. Dapače, njemu je revizija samo instrument onemogućavanja vlastitog političkog pada koji se sve očiglednije nazire. Osobno vjerujem da će ovo saopćenje taj pad ubrzati, jer njemu su potpuno irelevantne sve žrtve koje je BiH pretrpjela, koje su Bošnjaci u tom suludom ratu pretrpjeli, njemu su sve te žrtve samo instrument produženja vlastitog političkog trajanja i tu se priča završava, kazao je profesor dr. Slavo Kukić i dodaje: “Nema šanse da Izetbegović nije znao, pa ako je tako, koji te đavo tjera da pojačavaš unutrašnje turbulencije, da daješ Dodiku placet za njegovu priču o RS-u kao samostalnoj državi, da zaoštravaš međudržavne relacije sa Srbijom?”

– Naravno da poštujemo odluku Suda, a ovdje odluka nije donesena o meritumu, niti je adresirala postoji li osnova za reviziju žalbe. Sud je odbio aplikaciju zbog proceduralnih problema i iskreno očiglednih propusta u pripremi zahtjeva za reviziju presude. Ovo su loše vijesti i za BiH i za Srbiju, ali posebno za Srbiju. Manjak sudskog procesa se koristi da legitimiše posljedice Miloševićevog režima i kadrove koje je taj režim iznjedrio.

Oduzimajući oružje civilnom društvu, koje traži izlaz iz ludačke košulje etnonacionalizma, želi slobodu od zločinačkog političkog režima u kojem nije učestvovalo. Šansa novoj Srbiji koju simbolizuje Latinka Perović, Sonja Biserko, Nataša Kandić, Čedo Jovanović, Žarko Kostić, Udruga Žene u crnom i mnogi drugi uskraćena je i odgođena za neka druga i bolja vremena, prokomentarisao je akademik Ejup Ganić, jedan je od sudionika skupa u Vijećnici na kome je Izetbegović podržan u zahtjevu za reviziju.

Zamjenica predsjednika HDZ-a BiH i dopredsjedavajuća Predstavničkog doma PSBiH Borjana Krišto kaže da način na koji se sve oko revizije događalo nije dobar i najviše šteti interesima BiH, njenim narodima i građanima: “Ne ulazeći u suštinu, što se tiče žrtava, tu je moje puno poštovanje, kad se radi o sudskim postupcima, sud je taj koji treba reći šta je tu pravno i činjenično. Stvarno je napravljena velika šteta po interese BiH, njene budućnosti, političke stabilnosti, prosperiteta. Pogotovu me iznenađuje, ako su se znali određeni proceduralni stavovi, a kad je u pitanju sud, procedure se uvijek moraju poštivati, a odluke donositi od strane institucija, mislim, čemu je sve to vodilo? Mislim da se netko nalazi na jednoj velikoj vrsti odgovornosti prema svima nama”.

U Vijećnici je bio i potpredsjednik SDP-a Miro Lazović, koji kaže da je javnost BiH morala znati za pismo registrara MSP-a Softiću iz maja 2016.

– U tom kontekstu je pitanje odgovornosti Sakiba Softića kao i svih onih koje je on upoznao s tim pismom: zašto nisu na vrijeme obavijestili javnost da postoji upitnost agenture? Oni koji su nas uvjeravali, a to je čitav tim pravnih stručnjaka okupljen oko Bakira Izetbegovića, također moraju dati obrazloženje zbog čega nisu na vrijeme obavijestili javnost da postoji to pismo kao i argumentacija koja pobija to pismo. Ipak, smatram da je reviziju trebalo pokrenuti, a mandat Softiću je faktički ukinulo ovo Predsjedništvo BiH, pismima Mladena Ivanića koji je protiv i Dragana Čovića koji je suzdržan, kaže Lazović.

On misli da će sad biti mnogo pritisaka na SDA i Izetbegovića da se realizuju politički ciljevi Čovića i Dodika.

Amer Jerlagić, predsjednik Stranke za BiH, kazao je za Oslobođenje da je u Vijećnici sa govornice postavio pitanje da li su agent i kabinet provjerili da li će aplikacija biti kredibilna.

– Bez želje da budem general poslije bitke. Upozorio sam na to. Nismo dobili ni potvrdan ni odričan odgovor. Pod tom šutnjom sam pretpostavljao da se smatra da je odgovor potvrdan i da je aplikacija kredibilna. A evo vidimo šta je na stvari. Više puta sam rekao da je ovo potrebno zbog žrtava, a ne politike. Ali evidentno je da se nije smjelo čekati zadnji čas, da se moralo to rješavati puno ranije, pa ako treba i donijeti odluku u Predsjedništvu BiH kakva god da bude, da vidimo da li bi i kako Čović glasao, kaže Jerlagić.

Predsjednik MSP-a: Softić zna od maja 2016.

Jasmin Mešković, predsjednik Saveza logoraša u BiH, kazao nam je da bi želio da informacija o nelegitimnosti Softića nije tačna.

– U suprotnom bi se pokazalo da smo svi u BiH izvarani – ako je postojala ta odluka, ako je to zaprimio gospodin Softić, a nikog nije informisao. To je onda loša poruka. Ne želim da vjerujem da to postoji, to bi me dotuklo. Osjećao bih se izmanipulisano, i ja i stotine hiljada žrtava i porodica žrtava, kaže Mešković.

Komentarišući Izetbegovićevo priznanje da je znao za odluku iz maja prošle godine, Mešković kaže da ne može da vjeruje da je znao, a da nije informisao.

– Ja sam bio u Vijećnici. Svi koji su bili jednoglasno su podržali zaključke. Da smo se bogdo kvalitetnije pripremili. Svi smo trebali dati veći doprinos, više se uključiti, analizirati naše mogućnosti, ali i slabosti. Radilo se u zadnji tren. Proizvod je takav kakav jest, sudija je odsvirao kraj i nama sada nema ništa drugo nego presabrati naše unutrašnje slabosti i vidjeti šta možemo uraditi u korist žrtava, rekao je Mešković.

Profesor Enis Omerović, stručnjak za međunarodno pravo, koji je dao stručno mišljenje u pripremi zahtjeva za reviziju, kaže za Oslobođenje da je Sud odlučio te da na ovu odluku nema više pravnoga lijeka, ni redovnoga ni vanrednoga.

– Ovim se ova pravna stvar između BiH i Srbije na ovome sudu završila. Treba imati u vidu da Sud, kao glavni sudski organ UN-a, jako dobro poznaje glavne ciljeve ove međunarodne organizacije, koji su sadržani u Povelji, a svakako jedan od temeljnih ciljeva je očuvanje međunarodnoga, pa i onoga regionalnoga mira i sigurnosti, te stabilnosti. S druge strane, ova situacija je potvrdila svojevrsnu impotentnost BiH u smislu donošenja jako važnih odluka na državnoj razini – posebno imajući u vidu da se odluke u instituciji Predsjedništva BiH donose konsenzusom. Postavlja se pitanje – je li bilo realno očekivati novu odluku Predsjedništva BiH u ovome smjeru, kaže Omerović.

Historijska odgovornost

– Kao neko ko nije član nijedne političke partije, govorim kao građanka i profesorica, ovo je politički neodgovorno ponašanje. Stvarati zabunu, a već imamo dovoljno animoziteta među građanima BiH, među različitim etničkim skupinama u BiH, zaista otvara pitanje pravne i političke odgovornosti, ako su znali za Softića. Država BiH, građani BiH, žrtve, ne smiju i neće nikad biti predmet nečijeg političkog potkusurivanja. U ovoj situaciji, sa međunarodnopravnog aspekta, logičan je bio odgovor Međunarodnog suda u Haagu, jer su pred ovim Sudom aktivno legitimisani subjekti države. A ovo je kupljenje poena da bi se dobili glasovi u Sarajevu, Tuzli, Lukavcu… Trgovanje najvišim historijskim pitanjem koje povlači i historijsku, i pravnu, i moralnu, političku odgovornost je apsolutno nedopustivo, pa makar bilo i od člana Predsjedništva BiH, kazala je za Oslobođenje Dženeta Omerdić, profesorica državnog i međunarodnog javnog prava na Pravnom fakultetu Univerziteta u Tuzli.