Ambasador Igor Kalabuhov (Foto: Facebook)
Piše: Delvin Kovač
Ambasador Igor Kalabuhov ponovo je u akciji. I opet, onako u putinovskom stilu, nediplomatski prijeti. A kome drugom nego Bosni i Hercegovini, čiji je u svojstvu diplomate gost još od kraja 2020. I od tada nije bio izložen nijednoj jedinoj neugodnosti, ali se ipak svojski trudi da svojim domaćinima, bh. građanima, svoju zemlju nametne kao jedinu relevantnu i od presudnog značaja za njihov svakodnevni život i mirnu budućnost.
Smeta ambasadoru Kalabuhovu to što bosanskohercegovački dužnosnici sa patriotskim predznakom u međunarodnim vodama iznose vlastite, a ne naručene stavove jedne od susjednih im zemalja. Da su kojim slučajem u Kijevu kod Volodimira Zelenskog kao gosti boravili Željka Cvijanović i/ili Milorad Dodik, naravno da bi zastupali stavove službenog Beograda – čitaj Aleksandra Vučića – čitaj dalje Vladimira Putina. I u tom slučaju ambasador Kalabuhov svakako da bi pozdravio njihove istupe, jer bi na srpskom govorili jezikom Moskve.
No, s obzirom da u glavnom gradu Ukrajine ovih dana borave Željko Komšić i Denis Bećirović, članovi Predsjedništva Bosne i Hercegovine kojima Bosna i Hercegovina jeste jedina domovina i koji nemaju obavezu slijediti direktive iz Hrvatske ili Srbije, ambasadoru Kalabuhovu očito ni najmanje nije bilo drago što je ukrajinska javnost imala priliku kroz riječi njih dvojice svjedočiti istovjetnom mišljenju ogromne većine Bosanaca i Hercegovaca koji su itekako dobro upućeni u sve ono kroz šta u proteklih godinu i po prolaze Ukrajinci izloženi surovoj ruskoj agresiji.
Ambasador Kalabuhov trebao bi znati da ne može tek tako nekome otvoreno prijetiti i istovremeno očekivati da uživa sve blagodati gostoprimstva u glavnom gradu države na čiji račun već u više navrata upućuje prijetnje. Naravno da ne zaboravljamo ni Kalabuhovljeve riječi iz sredine marta prošle godine kada je ponosno poručio da će njegov glavni grad “proporcionalno odgovoriti” ukoliko se Bosna i Hercegovina usudi da postane članicom NATO-a. Iako se u takvo što ne bi trebao miješati ni on, a niti Moskva jer je takva odluka jedino i samo na bosanskohercegovačkim vlastima i političarima.
Kada bi na račun bilo koje druge ozbiljne države, ambasadore Kalabuhov, neki diplomata iznio takve za diplomate nedolične, preozbiljne i na kraju krajeva krajnje arogantne stavove svoje domovine, bio bi automatski udaljen i s vječitim pečatom „persone non grata“ istih stopa morao bi je napustiti. No, imate sreće što Vas je Vladimir Putin poslao upravo u zemlju gdje Vam Daytonski mirovni sporazum iz 1995. godine, čiji je Rusija jedan od svjedoka, omogućava da prije svega zbog političara iz entiteta Republika srpska imate plodno tlo za provođenje njegovih suludih zamisli.
Na Kalabuhovljeve otrovne strelice bosanskohercegovačke državne institucije za sada šute. Ne oglašava se ni Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) Bosne i Hercegovine, niti ministar Elmedin Konaković, koji je ovih dana očito ipak previše zaokupljen ispunjavanjem želja koalicionim partnerima Draganu Čoviću i Miloradu Dodiku. Uz takav mlaki odnos nadležnih instanci u Bosni i Hercegovini spram zaštite svoje jedine domovine, prije svega od napada izvana, ambasadoru Kalabuhovu u potpunosti je jasno da u našoj zemlji bez straha od ikakvih posljedica naglas može izgovarati ono što Putin misli, ali i otvoreno podržavati sve ono što ima predznak srpskog, kontra svega bosanskohercegovačkog. Stoga nam, nažalost, jedino preostaje da na svojoj koži osjetimo ono što je ambasador Kalabuhov podrazumijevao pod Moskvinim odgovorom na „neprijateljske akcije“ Komšića i Bećirovića u Kijevu.
Patria
