Niti jedan od lidera bh. stranaka nema ozbiljnu komunikaciju s nekim od čelnika vodećih partija u Berlinu.
Opći izbori u Njemačkoj planirani su za 26. septembar.
Tada bi građani najmoćnije države Evropske unije trebali izabrati novi parlament.
Angela Merkel, aktuelna kancelarka, koja je na vlasti bila čak četiri izborna ciklusa, objavila je već ranije da se neće kandidirati i da će se povući iz politike. Vjerovatno.
Njen nasljendik Armin Laschet bori se za poziciju kancelara, ali mu šanse nisu velike.
Prema istraživanjima javnog mnijenja koje donosi Politico.eu, Kršćansko demokratska unija (CDU) i njen bavarski saveznik Kršćanska socijalna unija bilježe drastičan pad popularnosti među biračima.
Za godinu dana, koliko ovaj medij analizira istraživanja javnog mnijenja, Koalicija je izgubila čak 11 posto svojih potencijalnih birača.
Sa 35, pali su na 24 posto podrške.
Socijaldemokrati (SPD) stabilno i postepeno raste.
Sa 15, popeli su se na 20 posto podrške.
Prate ih Zeleni (GRUNE), koji osciliraju.
Tokom proteklih 365 dana došli su bili na 25, ali su sada pali na 19 posto. To je, s jedne strane, iznenađujuće, jer su nedavne razorne poplave pod lupu javnosti dovele program ove partije koja se zalaže za čistiji okoliš i zdraviju budućnost naraštaja koji dolaze.
No, na poziciju Zelenih uticali su brojni skandali koje su proizveli njeni finkcioneri na čelu s kandidatkinjom za kancelarku, Annalena Baerbock.
Liberalna Slobodna demokratska partija (FDP) je četvrta po snazi. Ova partija uživa podršku 12 posto potencijalnih birača.
I to je iznenađenje, obzirom da je percepcija u javnosti da je neonacistička Alternativa za Njemačku (AfD) popularna stranka, posebno u nekadašnjoj Istočnoj Njemačkoj.
No, i AfD potresaju skandali, te joj je naklonjeno “tek” 11 posto Nijemaca.
Ljevičarska stranka LINKE mogla bi osvojiti 6 posto mjesta u njemačkom parlamentu – Bundestagu – koji broji 748 mjesta.
S ovakvim rasporedom snaga, sve koalicione opcije su na stolu.
Osim saveza s neonacistima (AfD).
Sve ostale stranke istakle su da ova partija ne može biti dio vladajuće većine ni u kom slučaju.
A šta može?
Ukoliko se istraživanja javnog mnijenja Njemačke pokažu tačnim, a Politico.eu ističe da ona mogu i prevariti, vlast bi mogli nastaviti CDU-CSU i SPD.
Taj blok imao bi 401 poslanika.
To bi i značilo da Olaf Scholz, kandidat SPD-a za kancelara, tu poziciju najvjerovatnije ne bi mogao dobiti.
SPD već ima šefa države – Franka-Waltera Steinmeiera.
Scholz jeste najpopularniji kandidat za kancelara.
Da se bira direktno, dobio bi čak 25 posto glasova.
To je za 11 odsto više od Lascheta i 10 procenata više od Baerbock.
No, kancelar se bira iz parlamenta, na osnovu koalicionog dogovora. A tako je i Steinmeier izabran. Ali, njegov mandat ističe u martu naredne godine.
U teoriji, moguće je da Scholz ipak sjedne u kancelarsku stolicu, a da CDU-CSU nominira novog šefa države.
Predsjednik Njemačke nema velike ovlasti. On je više ceremonijalna ličnost.
Moć je u rukama kancelara.
Ovisno od ishoda glasanja, moguće je da se “crno-crvena” koalicija raspadne.
Iako to bi, prema istraživanjima javnog mnijenja, bila najbrojnija i najmanje komplicirana koalicija s svega 2+1 strankom, ljevičari bi se mogli udružiti u blok – SPD, GRUNE i LINKE. Taj blok brojao bi “svega” 372 poslanika.
Scholz bi takav savez mogao napraviti čak i uz “žrtvovanje” kancelarske pozicije.
Ona bi mogla pripasti, na primjer – Zelenima (GRUNE).
Ta partija bi mjesto kancelarke mogla istaknuti i u pregovorima s CDU-CSU. Takva trostranačka koalicija imala bi 392 poslanika.
Ali, praktično je teško ostvariva.
CDU-CSU, koja se “naslanja” na moćni njemački industrijski lobi, u ovoj kombinaciji pregovarala bi s partijom koja u svom programu ima i ambiciju da “očisti” njemačku industriju od zagađivača. Oni idu toliko daleko u svom naumu, da bi ponos Njemačke – automobilska industrija, mogla biti devastirana i trebale bi joj čak i decenije da se vrati na vodeće mjesto u svijetu…
Izbori u Njemačkoj jesu primarno pitanje vlasti u toj zemlji.
Ali njihovi rezultati odrazit će se i na cijeli svijet.
Kada je Bosna i Hercegovina u pitanju, sve tri kombinacije nove koalicije mogle bi nam biti od koristi.
Angela Merkel proglasila je BiH jednim od strateških interesa BiH.
Christian Schmidt, novi visoki predstavnik u našoj zemlji, njen je izbor.
Jučer ga je primila, zajedno s Valentinom Inzkom i istakla da je Schmidtu ” osigurala punu podršku Savezne vlade za obavljanje važne međunarodne funkcije visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu”.
Obzirom da su narednog mjeseca izbori, to znači da je Merkel osigurala podršku za OHR i kada ona ne bude kancelarka.
To i nije uopće težak zadatak.
SPD, koji u aktuelnoj vladi drži i Ministarstvo vanjskih poslova, snažno je naklonjen BiH.
I to su pokazali brojnim djelima.
Zeleni (GRUNE), još su naklonjeniji.
Poslanici ove stranke kako u Budnestagu, tako i u Evropskom parlamentu, vrlo su glasni i angažirani na pomoći BiH, te intenzivno lobiraju za našu zemlju.
Ovdje, u našoj zemlji, međutim, niti jedna od ove tri stranke, nema ozbiljnog sagovornika s kojim je u direktnoj komunikaciji.
Bakir Izetbegović se nije sreo s Laschetom.
Nikšić nije objavio ni fotografiju s Scholzom u zadnja tri ili više mjeseci.
A Baerbock? Ko bi s njom mogao pričati kada se Naša stranka, kao nešto što bi moglo biti najbliže GRUNE-u raspada.
Politicki.ba
