Moje Visoko – moja odgovornost

„Heroji nisu goleme statue sa crvenim nebom u pozadini. To su ljudi koji kažu: Ovo je moja zajednica i moja je odgovornost da je učinim boljom.“
Morao sam citirati dobitnika Pulicerove nagrade po imenu Luis „Studs“ Terkel kako bih probudio „spavače“ koji će šutnuti interesdžije i „prevrtače“ i potakao stvaranje kritične mase u Visokom kojima će u mislima uvijek blinkati ono Terkelovo: MOJA ZAJEDNICA- MOJA ODGOVORNOST.

(Siniša Subotić – vipromo.ba)

Visočku zajednicu BOLJOM mogu učiniti svi oni koji ne smatraju da je dovoljno da imamo prvi put pravog menadžera(icu) na čelu izvršne vlasti i biznismena na čelu najjače političke partije koji će da nam kupi BOLJE SUTRA. Takvih je mnogo u Visokom pa i van njega. Narodski rečeno „K’o da čekaju limuna“.

Da pođem od sebe i iz ugla medijskih voda. Narod je birao načelnicu i zakonodavnu vlast. Svaki pozitivan potez nove vlasti ću „izgurati“ i van okvira naše zajednice. Svaka jača firma u državi i okruženju ima ljude koji su zaduženi za praćenje medija i kad par puta osjete kroz te „press klipinge“ da postoji plodno tlo za dolazak u visočke krajeve eto lagane pozitive korak po korak.

Načelnica Amra Babić lagano već radi na „utezanju“ općinske administracije i kad privrednik koji navrati u općinsku zgradu po papirologiju izađe sa smiješkom, pa lakoću birokratije prenese drugima, eto nama i novih investicija i radnih mjesta naravno. Očekujem i dobru saradnju na relaciji općinska načelnica Babić – kantonalni ministar privrede Ugarak. Šteta je ne iskoristiti sve resurse i sposobne ljude koje Visoko ima. Niko ne bježi od kritike vlasti, ali evo im više šansi za pohvale, kako bi uradili nešto, jer postaje neizdržljivo.

Da pobjegnem malo od politike i spomenem obične ljude pozitivce. Evo, raja koja je odrastala sa mnom pretvorila se u uspješne poslovne ljude. Pošto u tekstovima često napravim „bijeg u djetinjstvo“, kad pročitaju jave mi se sa idejama o dječjim igralištima kakva smo imali mi. Sada pokušavaju skockati dječji i sportski kompleks na ćošku Carice skoro pod Paljikom. Rade ozbiljnu pripremu za proljeće i uključuju druge pozitivce sa iskustvom koji im daju savjete kako izbjeći prepreke koje su oni doživljavali u sličnim projektima. Hem pozitivci, hem ljudi sa iskustvom. Ovoj našoj „MRTVAJI“ fakat ne treba bolji vjetar u leđa. Novi i stari vijećnici iz sada „sivih klupica“ podrže pozitivu i korak po korak idemo do realizacije.

Postoje ljudi koji nisu toliko medijski eksponirani, ali koji su stručnjaci pozitivci. Navodim običan primjer Saliha Šahinovića i firme ŠING koji su me prije mjesec-dva tako oraspoložili da me eto ta neka pozitiva i sada drži. Šef i radnici u tako kompaktnoj stručnoj radnoj cjelini sa osmijehom na licu i kvara više nema. To je samo jedna kockica visočkog pozitivnog mozaika, a takvih je mnogo.

Mogu spomenuti recimo i Elvedina Šabanovića. Sa onim „dipl. ing.“ čovjek pozitivno razmišlja i upozorava na ekološko stanje pred POTOP kad je visočka zajednica u pitanju. Piše o nužnosti mjernih stanica zraka kako bi konačno vidjeli ko nas najviše truje. Takav čovjek treba kreativno jezgro pozitivaca koji će demaskirati zagađivače. Stavio sam mu se na raspolaganje i televizijski i online kako gluho bilo stanovnici visočkih prostora ne bi u budućnosti bili offline.

Uglavnom, Visoko ima dosta kvalitetnih ljudi i sposobne omladine koju je samo potrebno probuditi. Zašto u nama ne bi proradio duh prošlih vremena, kad smo zajedno gradili našu budućnost i kad je svako od sebe davao koliko je mogao da bi nam svima bilo bolje. Na taj način bi i lokalnu vlast učinili odgovornom za svoje postupke.

Dokaz da zajedno možemo mnogo je i slučaj Preventove spalionice, kad smo braneći zajednički interes i zdravlje naše djece uspjeli pobijediti i moćnog poslovnog giganta kakav je Prevent.

OVO JE NAŠA ZAJEDNICA I NAŠA JE ODGOVORNOST DA JE UČINIMO BOLJOM.

Težak je put i četiri godine će kao dlanom o dlan. Učinimo sve kao pojedinci da ne bude k’o u Breninoj pjesmi: „Četri godine, godine duugeee, godine bola, godine tuuuugeee…

Pesimiste kojima ova pjesma bude „himna za naslađivanje“ teleportiraćemo do komšijske „crno bele“ skupine koji to „crveno beloj“ navijačkoj skupini „pevaju“ zbog neosvajanja fudbalske titule.

Općina u kojoj teku med i mlijeko postaćemo postepeno. Može i odmah, al’ ako prevrnemo koji štand na pijaci.

Ti misliš da je meni lako…. Kako lako, kako lako…