Kapitalizam i globalizacija su u opasnosti i moraju se reformisati jer ako se svjetski politički i ekonomski lideri ne fokusiraju na spriječavanje rasta globalne nejednakosti, rast populizma u bogatim zemljama će se nastaviti a alternativa globalizmu neće spriječiti njegove nedostatke, već će ih samo pojačati, smatraju svjetski mediji.
Protekcionistički stav koji su Sjedinjene Države zauzele prije dvije godine podsjetio je na bijedu 1930-ih, ali danas takva predviđanja izgledaju pogrešna jer je uprkos usporavanju kineske ekonomije globalni rast u 2018. bio pristojan, američki predsjednik je potpisao trgovinske ugovore sa Kanadom i Meksikom, i ako to uspije i sa Kinom narednog mjeseca, izgledaće da je trgovinski rat bio samo pozorište, a ne miniranje svjetske ekonomije, piše londonski sedmičnik u svom uvodnom članku:
“Takvo samozadovoljstvo je pogrešno. Današnje trgovinske tenzije se uklapaju u promjenu koja je na djelu od finansijske krize iz 2008-09… Globalizacija je ustupila mjesto novoj eri usporavanja. Prilagođavajući termin koji je skovao jedan holandski pisac nazvaćemo je ‘sporobalizacijom’.’
Zlatno doba globalizacije, 1990-2010, je nešto na šta treba gledati sa zahvalnošću, jer je trgovina porasla zbog smanjenja troškova transporta avionima i brodovima, telefonski pozivi su postali jeftiniji, carinske tarife su srezane i finansijski sistemi liberalizovani, no globalizacija je usporila do brzine puža zbog nekoliko razloga: cijene transporta su prestale padati, multinacionalne firme su shvatile da globalno širenje guta novac i da ih lokalni rivali često pobijede, a ekonomska aktivnost se umjesto proizvoda kreće prema uslugama koje je teže prodati preko granice, i pored svega Kini je postala samodrživa i uvozi manje dijelova, piše londonski list.
Novi svijet će funkcionisati drugačije, jer će ‘sporobalizacija’ dovesti do dubljih veza unutar regionalnih blokova pa će se lanci snabdijevanja u Sjevernoj Amerci, Evropi i Aziji namirivati bliže kući, iako to ne mora značiti katastrofu za životni standard je su tržišta veličine kontinenata dovoljno velika da se razvijaju, ali ‘sporobalizacija’ ima i dva velika nedostatka: prvi je da su zemlje u razvoju u periodu 1990-2010 mogle smanjiti razliku sa bogatim što će sada biti teže, a doći će i do tenzija između više regionalnog trgovinskih trendova i globalnog finansijskog sistema u kojima Wall Street i američke Federalne rezerve određuju puls tržišta iako neće više biti međusobno vezani, a drugi je da ‘sporobalizacija’ neće riješti probleme koje je stvorila globalizacija, pa će automatizacija dovesti da smanjenja radničkih poslova, klimatske promjene, migracije i izbjegavanje poreza će se teže rješavati bez globalne saradnje, a umjesto kontrolisanja Kine ona će brže osigurati regionalnu hegemoniju, piše Economist.
Globalizacija je svijet učinila boljim mjestom za skoro sve, ali je suviše malo urađeno da bi se smanjila njena cijena, pa su sveukupni zaboravljeni svjetski problemi porasli u očima javnosti do te mjere da se prednosti globalnog poretka lako zaboravljaju, zaključuje londonski list:
“Ipak, rješenje koje se nudi uopšte ne može riješiti stvari. Sporobalizacija će biti lošija i manje stabilna nego njena prethodnica. Na kraju će samo podgrijati još više nezadovoljstva.”
Na ovogodišnjem skupu političke i poslovne elite na Svjetskom ekonomskom forumu, široko rasprostranjena zabrinutost je da je globalni kapitalizam koji je bio dominantan od perioda Reagan-Thatcher na strmom i klizavom padini, pa je Forum skromno kao temu samita usvojio “Globalizacija 4.0”, što pokazuje da se Davos nije odrekao globalizacije iako ovogodišnji učesnici imaju jasnu populističku crtu, kao što je nedavno inaugurisani predsjednik Brazila Jair Bolsonaro, piše londonski Financial Times.
“Realnost je da se globalizacija suočava sa najvećim izazovom u nekoliko decenija,” upozorava FT.
Finansijska kriza prije jedne decenije je protresla kapitalizam do temelja i on sada se nalazi pod intelektualnim napadom, s osobom koja je nekad bila viđena kao vođa slobodnog svijeta koja se sada obrušava na njega, a protivljenje globalizaciji je od perifernog fenomena — kao što su protesti na samitima G8 ili pokret Occupy Wall Street — postalo pokretačka snage populizma, od gospodina Trumpa do Brexita i do Mattea Salvinija u Italiji i mađarskog Victora Orbana, piše poslovni dnevnik:
“Kreatori politika i poslovne vođe u Davosu moraju naći način da promjene način ponašanje kako bi se pozabavili brigama onih koji su ostali uskraćeni od strane globalizacije. Ali moraju također sačuvati dobrobiti koje je ona donijela, posebno izlazak miliona ljudi iz siromaštva.”
Izbor nije binaran, zaključuje FT, između davanja pune slobode tržištima i uspostavljanja protekcionističkih barijera sa druge strane, i javne politike imaju važnu ulogu jer vlade, zajedno sa institucijama kao što je EU, mogu učiniti da globalizacija bolje funkcioniše kroz prilagođavanje poreznih politika kako bi se prmovisao inkluzivniji kapitalizam, zaključuje FT.
