Mladi ljudi na individualnom nivou u BiH nisu nacionalisti!
Danas je u Banjaluci u organizaciji Fondacije „Fridrih Ebert“ održana promocija knjige dr Srđana Puhala „Kako opažamo druge etničke grupe i njihove članove“. Riječ je o studiji koja na empirijski način nastoji da utvrdi u kojoj mjeri poznavanje etničke pripadnosti neke osobe utiče na opažanje njene ljepote, kao i povezenost te percepcije sa pojedinim psihosocijalnim faktorima.
(Dragan Bursać – Buka)
Rezultati do kojih je došao psiholog dr Srđan Puhalo su krajnje interesentani. Naime, oni upućuju na zaključak da ljepota neke osobe ne zavisi od toga da li osoba koja procjenjuje njenu ljepotu poznaje njenu etničku pripadnost ili ne.
„Ideja za ovaj rad postoji već nekoliko godina i zasniva se na mojoj pretpostavci da su građani BiH toliko kontaminirani deformisani ideologijom nacionalizma da više nisu ni svjesni njenog njenog utjecaja na njihovu svakodnevnicu. Ova konstatacija posebno se odnosi na mlade ljude , rođene tokom ili poslije rata . Oni stanje u državi pa i nacionalizam prihvataju kao normalu , sasvim prirodno i možda , jedino moguće“.
Ovim riječima psiholog Srđan Puhalo predstavio je svoju knjigu „Kako opažamo druge etničke grupe i njihove članove“ koja se zasniva na istraživanju socijalne percepcije i etničke pripadnosti kod srednjoškolaca u BiH.
„Postavlja se jedno konkretno pitanje-koliko se mi ponašamo u skladu sa stavovima koje iznosimo u javnosti“ navodi Puhalo za BUKU.
On ističe da je , uslovno rečeno, htio da napravi eksperiment u kojem su učestvovali mladi ljudi (gimnazijalci iz Mostara, Sarajeva, Banjaluke) i da provjeri koliko na njihove odluke i percepciju utiče prije svega nacionalističko okruženje u kome žive.
„Pokazalo se da na tom nekom kolektivnom nivou – javnom, političkom, gdje se mi ogledamo kroz te stereotipe i etničku distancu dobijamo rezultate koji su sasvim očekivani. Ali, kada to stavimo na jedan individualni nivo, te razlike nestaju! To znači da mladi ljudi-srednjoškolci imaju jasan stav-lijepa djevojka je lijepa djevojka bez obzira da li se zove Mara, Fata ili Ankica. Ja samo iz toga izvukao poruku da mi u BiH na individualnom planu možda, drugačije funkcionišemo u odnosu na ono što je kolektivitet.“ zaključuje Puhalo.
Na osnovu toga može se zaključiti da kvalitet multietničkih odnosa u BiH prvenstveno zavisi od odnosa njihovih političkih elita i kako se ti odnosi predstavljaju u javnosti , kao i njihove želje da multietničke relacije učine boljim ili lošijim , a nikako od ličnih animoziteta pripadnika samih naroda.
Puhalo navodi da je u proteklom ratu etnička pripadnost bila osnovni marker podjela između sukobljenih strana u BiH, a nacionalizam dominantna ideologija. Biti Hrvat , Bošnjak ili Srbin nije bilo pitanje izbora, već nametnuti identitet od koje je zavisio opstanak pojedinac u određenoj društvenoj sredini.
I danas je, kaže Puhalo, etnički identitet jedan od primarnih identiteta u BIH, a etnički stereotipi su tako veliki što se ponajprije ogleda u nekritičkom pripisivanju pozitivnih osobina pripadnicima sopstvene etničke grupe i negativnih o onim drugim.
„Nacionalizam u BIH veoma je izražen kod najvećeg broja njenih građana, a koji domaći političari veoma lako pretvaraju u šovinizma“, podvukao je Puhalo.
Da rezimiramo, samo istraživanje pošlo je od pitanja u kojoj mjeri poznavanje etničke pripadnosti neke osobe utiče na opažanje njene ljepote kao i povezanost te percepcije s pojedinim psihosocijalnim faktorima kao što su ratna iskustva porodice ispitanika, etnički stereotipi, dogmatizam. Istraživanje je vršeno na uzorku od 342 učenika trećih razreda gimnazija u Sarajevu, Mostaru i Banjoj Luci.
