Piše: Mustafa Spahić
“O vjernici! Dijelite i udjeljujte od lijepih stvari koje stičete, zarađujete i privređujete i od onoga što vam Mi iz zemlje dajemo i izvodimo. Nemojte ono bezvrijedno izdvajati da biste to udijelili, kad ni vi sami to ne biste primili, osim zatvorenih očiju! I znajte da Allah nije ni o kome i ni o čemu ovisan i da je svake hvale dostojan.” (Bekara, 267)
Glagol kesebe jeksibu kesbun znači zaraditi, zaslužiti, steći, privrediti, skupiti, ostvariti, sabrati, iskoristiti priliku i postići nešto sa svim mogućnostima, kapacitetima i sposobnostima koje je Allah nama u nama podario kao što su pet osjetila, um, razum, svijest, savjest, mašta, sjećanje, pamćenje, vizija i svi tjelesno-fizički organi u anorgansko-organskom, biljno-životinjskom i ljudskom svijetu.
Ovdje je od presudnog značaja bitno znati razlikovati i nikada ne stavljati jednakost između Er-Rizka – nafake koju Allah direktno dariva svakom stvorenju i u čijem stvaranju i darivanju ne učestvuje nijedno stvorenje i El-Kesba – ljudskog rada, sticanja, privređivanja, zarade, sabiranja, skupljanja, truda, napora i angažmana na onim izvorima kao što su: zemlja, sunce, svjetlost, voda, zrak, toplota, prostor, sve rude, minerali, vjetar, biljke, životinje i svi naši organi koji su direktni Allahovi darovi nafake. Eto, zemlja je nafaka. Kada ljudi siju žito na zemlji, kada na njoj prave kuće, puteve, kada od zemlje prave ciglu to je El-Kesbu – rad, zarada, privređivanje, sticanje. Još slikovitije divlja kisela jabuka od koje se mnogo šta može spraviti i načiniti je Er-Rizk – nafaka, a prikalemljena jabuka i kruška ljudskom rukom je El-Kesb – rad, zarada, sticanje i privređivanje. Zato je Er-Rizk – nafaka direktni Allahov dar u kome nijedno stvorenje ne učestvuje i ne posreduje i zato se u nafaku vjeruje i nijedno je stvorenje jedno drugom, pa čak ni sami sebi ne mogu promijeniti, a El-Kesbu je rad, sticanje, zarada, privređivanje i ljudski angažman i trud na prilagođavanju i posredovanju izvora nafake svojim potrebama.
Primjera radi, drvo i željezna ruda su nafaka ali drvo neće samo sebe naložiti, niti od sebe napraviti sto, stolicu i ormar, niti će željezna ruda sama od sebe načiniti čelik. To ljudsko posredovanje, činjenje, rad, prilagođavanje sebi Allahovih izvora, darova i uvjeta života naziva se El-Kesbu – rad, zarada, činjenje, sticanje i to je čovjeku i ljudima u njihovim kapacitetima i mogućnostima imperativna Allahova zapovijed i dužnost – farz: U 134. i 141. ajetu sure Bekara ista univerzalna poruka za svakog čovjeka i zajednicu kaže: “Taj je narod bio i nestao (kao što će i svaki drugi nestati)! Njega čeka njegova stečevina i ono što je zaslužio, zaradio i ostvario, i vas će čekati i čeka ono što ćete zaraditi, zaslužiti i steći. Vi nećete biti pitani za ono što su oni radili!”
Kod drugih stvorenja nafaka – Er-Rizk se, uglavnom, ne posreduje El-Kesbom – radom, zaradom, privređivanjem i prerađivanjem do stvorenja nego se direktno koristi.
Slijepi miš u jednom sahatu pojede 600 komaraca, a za jednu noć i dvije hiljade. U tim svjetovima biljke se hrane mineralima, životinje biljkama i to direktno bez prerade.
Ljudi moraju raditi, posredovati, prerađivati i prilagođavati između Allahovih izvora nafake i upotrebe. Mesožderi direktno jedu meso, a ljudi ga moraju kuhati i peći. Zato je Er-Rizk – nafaka – vjerovanje, a El-Kesbu – rad, privređivanje imperativna dužnost – farz.
Prokleti šejtan sve svoje sljedbenike uvjerava, navodi i zavodi da je El-Kesb – rad, privređivanje i društvena proizvodnja generička suština čovjeka, izvor života i da je sudbina života samo u rukama čovjeka i da ne postoji nikakva nafaka koju Bog dariva svim stvorenjima. Ovdje ima kratko pitanje – ko je stvorio sve ono po čemu i na čemu čovjek radi, pa konačno ko je stvorio samog čovjeka? Druga, desna, ništa manje opasna zamka u kojoj se stotine miliona vjernika, koji apsolutno vjeruju da je Allah Izvor i Darivatelj Er-Rizka – nafake, ali potpuno zaboravljaju, za leđa prebacuju i ignorišu obavezu, dužnost, farz El-Kesba – rada, privređivanja, sticanja, zarade, prerađivanja, truda, napora, angažmana, učenja, studiranja i istraživanja. To su, pod kišobranom simboličke obredne pobožnosti, trutovi, paraziti, neradnici i oni na dunjaluku misle da žive po džennetskim standardima, gdje u Džennetu imaju sve što požele bez rada i angažmana. Ipak, ovo je dunjaluk gdje je pored Rizka – nafake, nužan i Kesb – rad i privređivanje.
Biljke i životinje žive samo u okviru nafake – Er-Rizka a ljudi i u okviru Er-Rizka i u okviru El-Kesba – rada, zarade i sticanja.
U nafaku se vjeruje, a rad je farz. Također, univerzalno je pravilo za svakog čovjeka i sve ljude: “Allah nijednog čovjeka ne zadužuje i ne opterećuje iznad i preko njegovih mogućnosti, u njegovu korist je svako dobro koje učini, a na njegovu je štetu svako zlo koje uradi.” (Bekara, 286. ajet)
Dakle, sva dobra i zla djela se personaliziraju, diferenciraju i adresiraju. Nema krda, stada i stampeda i čopora kada je u pitanju mogućnost i dužnost. Granica dužnosti je granica mogućnosti u miru, slobodi i sigurnosti. I za dobro i za zlo privređivanje zna se adresa i odgovornost. To je temelj građanskih prava i dužnosti. U konačnici, ko bilo kakav grijeh, ružno i zabranjeno djelo čini, on to čini protiv sebe: “Ko grijeh (ismun) bilo kakav čini i radi, protiv sebe ga čini, a drugima može praviti štetu! A Allah sve zna i mudar je. A onaj ko kakav prijestup ili grijeh počini i uradi pa onda za to nevina i nedužna čovjeka potvori, taj je na sebe natovario i klevetu i grijeh očigledni.” (Nisa, 111. i 112. ajet)
Treća je situacija kada čovjek počini grijeh jeamel suen ili nasilje nad sobom ev jazlim nefsehu: A koji čovjek zlo kakvo učini i uradi, ili prema sebi nepravdu i nasilje učini, pa poslije Allahu dovu učini da mu oprosti, taj će se osvjedočiti da Allah prašta i da je milostiv.
Bez obzira što je u Evropi prvi Napoleon donio zakon da žena može raspolagati svojim mirazom – očevinom, evo šta Kur’an kazuje o statusu žene i muškarca i na ovom i na onom svijetu: “Ko učini kakvo zlo, bit će prema njemu pravedno kažnjen, a ko učini dobro – bio muškarac ili žena, a vjernik je, u Džennet će, u njemu će imati obilja svega bez računa.» (Mu›min, 40. ajet)
To je univerzalno pravilo i nepromjenjivi Allahov zakon – Sunnetullah: “Onome ko čini i radi dobro, bio muškarac ili žena, a vjernik je, Mi ćemo dati da proživi lijep život i doista će biti nagrađeni boljom nagradom nego što su zaslužili.” (Nahl, 97. ajet)
(IIN Preporod)
