Prof.dr. Senadin Lavić –”U kontekstu „islamističke“ ideologizacije, ideološke forme vjerovanja, kod Bošnjaka se odvija jedan strašan proces loše selekcije kadrova, naime, to da kvazi-obrazovani polusvijet i oni koji su nesvjesni vremena u kojem žive, upravljaju sudbinom naroda sa svojim površnim ideologijskim interpretacijama religijskog sadržaj kao tajne lozinke odabranih. U tom „Jargon der Eigentlichkeit“ sekularna inteligencija je ponovo po strani – potisnuta je iz javnog prostora u kojem bi se trebao čuti njezin usmjeravajući, kritički glas…”
Prostor koji zaguđuju ovdašnji politički i vjerski akteri je prostor naše zajedničke stvarnosti. Ljudi od pameti su krajem 20. vijeka potrošili dosta vremena dovodeći u pitanje sposobnost riječi da odražavaju činjenice, kao i postojanje samih objektivnih činjenica. Ima onih koji su, sa radošću ili stidom, primjetili vezu između ove postmoderne prakse i populističkih praksi post-istine i post-jezika. Mislim da to odražava jedan suštinski nesporazum, ili možda svjesnu namjeru.
Samouvjereni političari i vjerski službenici djeluju ubjedljvije, ali iza toga se najčešće krije manjak inteligencije. Nažalost, postoji nekoliko psiholoških mehanizama koji dovode do toga da očigledni idioti budu izabrani na najviše pozicije.
Nedavno smo pisali da odustajanje od kulture kao temelja društvenih normi, okretanje ideološkoj matrici rigidnog BOŠNJAŠTVA i religioznog kolektivizma, jeste najveći problem Visokog iz današnje perspektive. Definisanje i svođenje kulture na osnovnoškolski manifestacionizam vannastavnih sekcija je GARANT dobre volje vlasti da u kapacitetu „realnih kulturnih potreba“ poseljači mentalnu svijest i generacija koje dolaze te da politički diskurs svedu na stečajnu mentalnu svijest i klijentelistički pragmatizam, a u takvom odnosu stvari “fukari kad i muha uleti u guzicu – zauhar je!”.
Ovdje se kultura svela na kič i šund. Umjesto kulture dobili smo kulturu amaterskog razmetanja manifestacionizmom u slavu političkih aktera. Umjesto fine kulture dobili smo skupe teferiče i od mramora spomen obilježja. Umjesto urbane elite proizveli smo skorojeviće. Provincija živi od prosjeka i mase.
Živimo demokratiju u sunovratu i svako popravljanje fasade je produžavanje agonije jer temelji iste su u blatu, samo je pitanje vremena kada će se sve obrušiti.
“Naivnost običnih ljudi ili tvrdoglavost neznalica”, smatra Erol Avdović, alatom političkih stranaka za manipulaciju narodima u BiH.
Ovdje se sistemski proizvode društveni idioti. Nekompetentni s dobrom voljom i “ispravnim nijetom” su postali kreatori društvenih vrijednosti, a kompetentni su potisnuti na margine društva i anatemisani.
Za takvu konstrukciju vlasti “fabrikovani” su hodajući spojevi beskorisnosti – likovi bezlični u svom umišljaju. Nisu to narcisoidne osobe, prije će biti egocentrici odnjegovani u otuđenom društvu bez kritičkog diskursa i analitičke osnove. Taj hodajući spoj neugodnog s beskorisnim veliki je problem ovdašnje političke zbilje. Njihova sposobnost racionalnog prosuđivanja je svedena na minimum zbog svjesnog samopiniženja kao jedinog načina da adekvatno odgovore političkom trenutku.
Oni su odraz celebrity kulture: podinterpretirane politike i podkapacitirane ličnosti – sluge ratnih profitera, političkih ologarhija, bjelosvjetskog ološa i hohštaplera.
Haris Pašović je nedavno napisao: “Malograđanin ne želi da zna činjenice. Svijet činjenica pokazuje malograđanima njihovo pravo mjesto u svijetu. Zato će malograđani radije perpetuirati ksenofobne mitove nego razmotriti činjenice”.
Ljudi od struke kažu da je priroda psihe složena i univerzalna te da jednako funkcioniše u prašumama i u metropolama.
Za razumjevanje ponašanja ljudi – građana bitno je mantalno zdravlje, koje omogućava preovladavanje izazova i amortizaciju negativnih poticaja i strahova. Ljudi suočeni s rizokom održanja egzistencionalnog minimum nisu u prilici slobodoumno djelovati.
M.H. – magazinplus.eu
