“Mostar: Jetim koji nas je podsjetio šta je prava vrijednost života…”
Jutros smo krenuli put naše lijepe Hercegovine, u Mostar… ali ovo nije bio običan put. Ovo je bio put nade, put prema jednoj majci i njenoj maloj djevojčici koje već godinama nose teret života koji ni odrasli teško izdrže.
Prije tri godine, njihov svijet se srušio. Otac je preselio nakon teške bolesti, a iza njega su ostale dvije duše — majka i dijete. Same. Bez oslonca. Bez sigurnosti.
Zamislite dijete… malo, nejako… a mora ostajati samo kod kuće dok majka ide raditi, boreći se da prežive. Nema ko da ga pričuva, nema ko da ga zagrli dok se plaši. Samo tišina, zidovi i jedno prerano sazrijevanje.
Danas ta djevojčica ima 13 godina. Učenica 7. razreda. Život ju je naučio onome što mnogi nikada ne nauče — strpljenju, odgovornosti i tihoj borbi bez žaljenja.
Kada smo ušli u njihov dom… srce se steglo.
Dijete spava na podu. Krevet pokvaren. Majka u dugovima jer je morala staviti protezu svojoj kćerki — jer svaka majka želi da njeno dijete ima osmijeh, pa makar ona nosila sav teret na svojim leđima.
Ali danas… danas se desilo nešto drugačije.
Danas su se suze tuge pretvorile u suze radosnice.
Donijeli smo im odjeću, obuću, telefon i laptop — stvari koje ovo dijete nikada nije imalo. Ruksak, školski pribor, slatkiše… sitnice koje za nekoga znače malo, a za njih su bile kao cijeli svijet.
Uručili smo im 2.500 KM — da vrate dugove, da večeras ne legnu sa brigom, da sutra kupe novi krevet, posteljinu, da ova djevojčica konačno ima svoje mjesto za san… kao i svako dijete.
Ali ono što nas je slomilo…
Ono što će zauvijek ostati urezano…
Ta mala djevojčica, sa srcem većim od svijeta, pripremila je zahvalnicu. Uokvirila je. Za nas.
Nije imala mnogo… ali je dala ono najviše — svoju zahvalnost, svoju dovu, svoje iskreno dječije srce.
Rekla nam je, bez mnogo riječi, da nas neće zaboraviti.
I mi znamo — takve dove nikada ne ostanu neprimljene.
Hvala svim dobrim ljudima… jer vi ste razlog nečijeg osmijeha, nečijeg mira, nečijeg lakšeg sna.
Možda ne možemo promijeniti cijeli svijet… ali danas smo promijenili njihov.
Neka vas dragi Allah nagradi svakim dobrom, podari zdravlje, nafaku i sačuva nas iskušenja koja ne možemo nositi.
Humanitarci s Buka
