PolitikaRegion

Milisav Tomović: Demografija na Balkanu

Tranzicija koja je zahvatila istočni dio Evrope, te ratovi koji su se desili na Balkanu, a potom i svjetska ekonomska kriza, imali su ogroman utjecaj na demografska kretanja u Evropi u periodu od 1990. do 2015. godine. Prema istraživanjima Svjetske banke o “Pokazateljima svjetskog razvoja”, demografska slika svijeta će u predstojećim godinama biti znatno izmijenjena. Neke zemlje će pogoditi takozvana “bijela kuga”, dok će u nekima procent rođenih biti mnogo veći od procenta umrlih. Sav svijet se priprema na ova kretanja i promjene koje nose. Madridski međunarodni akcijski plan o starenju (MIPAA) iz 2002. godine, koji je potpisalo 150 država, poziva sve zemlje na pripreme zakona i fondova za tu namjenu. Iako je jedan od potpisnika, Bosna i Hercegovina još nije donijela nacionalni akcijski plan o starenju usaglašen sa spomenutim dokumentom

Piše: Milisav Tomović
Novovrijeme.ba

U novije su vrijeme posebno aktuelna demografska kretanja koja se odvijaju iz Afrike i Azije u Evropu, a čiji su uzroci duboko društveni te vezani za ratove i lošu ekonomsku situaciju na tom području. Ništa više neće biti kao što je bilo. Tome će posebno doprinijeti daljnja kretanja koja globalizacija donosi, ratovi koji će se voditi u svijetu, klimatske i ekonomske promjene o kojima mnogi, posebno male zemlje, ne razmišljaju a koje su sve izvjesnije. Ta kretanja odvijat će se i na mikroplanu (unutar zemlje) ali i na makroplanu (između zemalja, čak i kontinenata). To će ostaviti duboke posljedice na ukupne društveno-ekonomske odnose, kako u zemljama iz kojih stanovništvo odlazi, tako i u zemljama u koje dolazi. Teško je predvidjeti sve promjene do kojih će doći, ali se na tome mora znatno više raditi.

U periodu od 1990. godine do danas došlo je do velikih demografskih promjena u Evropi, što je moralo ostaviti i određene posljedice na ukupne društveno-ekonomske odnose. Najveći pozitivan migracioni saldo u tom periodu imala je Španija, 17 posto, zatim Švicarska 12 posto, Norveška 9 posto i Velika Britanija 6 posto. Najveći rast broja stanovnika zabilježen je u Republici Irskoj, 30 posto, dok Španija bilježi rast od 20 posto, Velika Britanija 14 posto, Švicarska 18 posto i Norveška 17 posto, a veliki su rast zabilježile i male zemlje: Kipar, Island i Luksemburg. Njemačka i Italija su jedine netranzicijske zemlje koje u tom periodu bilježe negativan prirodni priraštaj od tri posto, odnosno 0,5 posto. Interesantno je da je Rusija izuzetak među tranzicijskim i istočnoevropskim zemljama s velikim useljenjem od osam miliona ljudi. Istočni i zapadni dio Evrope kao da nisu dio jedne cjeline. Dok zapadni dio bilježi porast broja stanovnika, pozitivan migracioni saldo i veći prirodni priraštaj, na istoku se broj stanovnika smanjuje, migracioni saldo je negativan, kao i priraštaj u većini istočno-evropskih zemalja. U tom periodu je u zemljama tranzicije zabilježeno smanjenje broja stanovnika za 21 milion, a u zapadnim zemljama povećanje za 36 miliona. Šta će se u narednom periodu na evropskom kontinentu desiti, teško je predvidjeti, ali su negativni trendovi sasvim izvjesni.

Na negativna demografska kretanja zemalja na Balkanu najviše su utjecali ratovi koji su vođeni na ovom području. Po velikom negativnom migracionom saldu prednjače Albanija sa 37 posto i Kosovo i Metohija sa 41 posto, dok Hrvatska bilježi oko osam posto, a Srbija (bez Kosova i Metohije) od 1,5 posto. U tom periodu najveći pad broja stanovnika bilježi Bugarska 16 posto, Albanija 14,5 posto, Hrvatska 10 posto, Srbija 7 posto i Kosovo 7 posto. Velikim prirodnim priraštajem Kosova sa 34 posto i Albanije sa 23 posto nadoknađuje se taj pad. U navedenom periodu pad prirodnog priraštaja bilježe Srbija i to 6 posto i Hrvatska od 2,5 posto.
Negativni tokovi na Balkanu sasvim su izvjesni u narednom periodu, kao i njihove trajne posljedice na ukupan život ovdašnjih naroda.

Od 1879. godine, kad je izvršen prvi popis u BiH i kad je evidentirano 1.158.000 stanovnika, zabilježen je stalni rast broja stanovnika u trinaest popisa, zaključno sa 1991. godinom, bez obzira na ozbiljne društveno-ekonomske promjene i ratove koji su u ovom periodu vođeni. Po popisu iz 1991. godine, BiH je imala oko 4.400.000 stanovnika. Strukturu popisanog stanovništva te godine 43,7 posto činili su Bošnjaci, 31,3 posto Srbi, 17,3 posto Hrvati i 7,7 posto ostali. Da nije bilo rata, BiH bi danas imala oko 4.800.000 stanovnika.

Na cijeloj teritoriji BiH broj stanovnika se stalno i znatno smanjuje. Sela su opustjela, a mali broj gradova bilježi porast broja stanovnika. Promijenjena je i etnička struktura stanovništva i u selima i u gradovima. Prema neformalnim podacima popisa iz 2013. godine, BiH ima oko 3,8 miliona stanovnika, od čega je sporno otprilike 370 hiljada. Primjenom prvih parametara u BiH u odnosu na 1990. godine nedostaje oko 600 hiljada stanovnika, a primjenom spornih podataka, čak oko milion ljudi. Prema procjenama Svjetske banke, do 2020. godine BiH bi mogla imati oko 3.250.000 stanovnika sa sljedećom etničkom strukturom: Hrvata oko 11,69 posto, Srba 31,38 posto, Bošnjaka 56,92 posto, uz zanemariv broj ostalih.

I Bosna i Hercegovina također ima najnepovoljnija demografska kretanja. Prirodni priraštaj se pogoršao, naročito tokom posljednjih pet godina, a procjene su da će se negativan rastući trend nastaviti. Do 2020. godine BiH će imati negativan prirodni priraštaj od 0,4 posto na godišnjem nivou, prema procjenama Svjetske banke. Starosna struktura je iz godine u godinu sve nepovoljnija, a s njom i odnos radno sposobnog stanovništva i onog koje to nije. Kad tome dodamo dramatično rastuće negativne tokove odlaska mladih i obrazovanih ljudi iz zemlje, što je otprilike 5.000 ljudi godišnje, dobijamo još porazniju sliku. Prema analizi Svjetske banke, od svih balkanskih zemalja, BiH će do 2020. godine imati najniži prirodni priraštaj. Usto, do 2050. godine to će biti država s najvećim udjelom starijeg stanovništva i s otprilike 600.000 stanovnika manje nego što ima danas. Osim ovih negativnih trendova, broj sklopljenih brakova je iz godine u godinu sve manji, a broj razvoda sve veći. To otvara pitanje: šta nas, s takvim demografskim kretanjima, očekuje u narednom periodu? Krajnje neizvjesna budućnost!

Brojni su razlozi negativnih demografskih kretanja, a osnovni je neodgovarajući politički i ekonomski ambijent. U takvom ambijentu nema mjesta za one koji slobodno misle i koji hoće raditi i živjeti od rezultata svog rada. Nepravda, mito i korupcija ih tjeraju iz ove zemlje. Oni se ne uklapaju u masovnu prosječnost i godinama usavršavan haos koji su, političkim manipulacijama, lažima i improvizacijama, nametnule stranačke elite.

O migracionim kretanjima unutar BiH ne postoje odgovarajući podaci, ali se barata cifrom da je u njima učestvovalo oko dva miliona stanovnika. Rat, ratne i poratne migracije stanovništva učinile su da se etnička struktura u ovoj zemlji radikalno izmijeni. Nakon rata su političke elite deklarativno radile na povratku stanovništva, a ustvari činile sve da se na određenom prostoru ostvari etnička homogenizacija i u tome su u potpunosti uspjele. Danas su na ovom prostoru svi ugroženi i teško ostvaruju osnovna prava. Podjele po etničkoj i političkoj osnovi i razne predrasude veoma su izražene. Sve to je imalo teške i negativne posljedice na ukupan ambijent življenja i rada. Razoren je društveni sistem koji su ravnopravno činila tri naroda i ostali. S njim je razoreno i sve drugo što je taj sistem nosio, a prije toga i umjesto njega nije izgrađen prikladan integrirajući sistem države svih naroda. Tome je u dobroj mjeri doprinio nedorečeni Dejtonski sporazum te često nejasan stav međunarodne zajednice, Srbije i Hrvatske spram ovog prostora.

Broj onih koji čekaju posao raste iz godine u godinu, baš kao i broj onih koji će dočekati starost a neće ostvariti pravo na penziju. Broj ljudi koji imaju 40 i više godina a nemaju ni dana radnog staža sve je veći. Šta će s njima biti za 10 i više godina kad dočekaju starost i budu nemoćni, danas o tome niko ne razmišlja. S neizvjesnom političkom i ekonomskom budućnošću, mladi svoju perspektivu ne vezuju za ovu zemlju, a mnogi sredovječni ljudi razmišljaju o kupovini nekretnina izvan zemlje s komentarom: “Neka imam, za ne daj Bože.” Kakvu budućnost stanovnici koji ostaju ovdje, u ovakvim okolnostima, mogu očekivati?

Godinama su se političke elite sva tri naroda dogovarale o potrebi popisa, da bi do popisa konačno, 2013. godine, došlo. Kako aktuelne vlasti rade i kako se odnose prema rokovima i obavezama pokazuje činjenica da konačni podaci još nisu obrađeni i dostupni javnosti. I ovdje, kao i u svemu o čemu se dogovaraju, po izvršenom poslu svako na svoj način tumači odredbe Zakona o popisu. Ni tri godine kasnije nemamo konačan izvještaj, odgovorni primaju velike plaće, javnost obmanjuju smiješnim objašnjenjima, a za nerad i dalje niko ne odgovara. Očito političkim elitama dobijeni rezultati ne odgovaraju, jer im je potreban odgovarajući argument broja kojim bi manipulirali u dnevnopolitičkim igrama i stjecali političke poene.

U ovoj su zemlji svi nezadovoljni, a naizgled sve funkcionira. Opterećeni i zauzeti pričom o nacionalnom biću, na način kako ga vođe sva tri naroda tumače a narod prihvata, ne vidimo promjene koje se u svijetu brzo događaju i kamo mi to idemo. Vrijeme će najbolje pokazati koliko griješimo. Ako se ništa u bliskoj budućnosti ne promijeni na političkoj sceni i u društveno-ekonomskom ambijentu, intenzivirat će se negativna demografska kretanja, što će se naročito odraziti na odlazak mladih i obrazovanih ljudi, a time i na budućnost BiH.

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close