Mili Marušić: Maloumni Hercegovci navijaju protiv BiH, maloumni Bosanci navijaju protiv Hrvatske

bulle 2014-06-18

ŠIROKI BRIJEG – Koliko smo jadni i koja smo govna to više nema potrebe ni spominjati, pa to svi već znamo, ali hoće li to prestati već jednom?

Otkako je počelo ovo Svijetsko nogometno prvenstvo javljaju se ponovno nadobudne seljačine i kretenčine podizati međusobne/međunacionalne tenzije a da pri tome zaboravljaju da su manji od čestice atoma i da mogu nestati u jednoj stotinki, baš poput “njihove” jedine i najdraže domovnice.

Svi oni su redovno u svojm crkvama i džamijama gdje onako glumački i pobožno slušaju svoje fratre, hodže i ostale vjerske službenike koj konstantno spominju i govore o nekakvom miru i suživotu među narodima, gdje je potrebno poštivati drugoga i pomoći mu koliko je to moguće a ne otežavati i stvarati nekakve sukobe, a nakon što napuste te vjerske institucije pretvaraju se u najveće demone i šljam ljudskog roda.Takvih dvoličnih spodoba je nažalost puna Bosna i Hercegovina koja želi stvoriti neku svoju “sektašku” religiju osnovanu na mržnji.

Na sreću, ima jako puno i pozitivnih osoba koje doista žive tu svoju vjeru, na svakom koraku pokazuju koliko je to moguće svojim dobrim dijelima u pomaganju onima kojima je pomoć potrebna što smo se mogli uvjeriti u ovih zadnjih nekoliko dana, kada je našu državu pogodila prirodna nepogoda i koja je preko noći ostavili veliki broj ljudi bez svojih domova a dok je neke naše sugrađane zauvijek izbrisala s lica zemlje kao da nikada nisu ni postojali.

Tada smo shvatili da smo nitko i ništa i da se nismo u stanju boriti protiv nečega što je od nas jače i što će viječno ostati s nama ili bez nas, a to je naša planeta Zemlja i Priroda. Tada smo se nekako “skupili” svi na jednu hrpu i bili smo poput makova zrna (puno veći od atoma) i odlučili pomoći tim osobama koji su ostali bez svega što su stvarali godinama, generacijama i stoljećima. To je bila jedna velika pozitivna stvar koju je čovjek napravio i gdje se nije gledalo po nacionalnoj osnovi. Zar ste već zaboravili?

Otkako je započelo ovo Svjetsko nogometno prvenstvo nitko nije posjetio te ljude koji su ostali bez domova i koji nemaju što jesti osim one humanitarne pomoći koja će se ubrzo isprazniti i koji se ne mogu izvaliti na svoj kauč te sa svojim prijateljima i društvom pratiti naše reprezentacije, te ih pitati kako oni proslavljaju pobjedu “Zmajeva” ili “Vatrenih” te da li su zadovoljni i koliko dosadašnjim nastupima na ovom prvenstvu naših zvijezda!?

Ako se itko najviše radovao ovome Svjetskom prvenstvu u zadnjih nekoliko dana, to su bili naši političari iz svih redova naroda koji su odahnuli i koji se sada svaki dan mole po svim vjerskim institucijama više nego iti jedan vjernik da reprezentacije što više ostanu na tome prvenstvu da se donekle zaboravi kako nisu u stanju pomoći svome narodu kojeg su pokrali pa sada nemaju mogućnost da im pomognu, nego traže neke druge države da to čine umjesto njih što je jako žalosno i gdje možete vidjeti koliko im je stalo do vas, a vi im i dalje vjerujte i kličite im…

Razumljivo je da nemam nekakvo pozitivno mišljenje o nekim “vođama” određene narodne skupine ljudi koji uživaju sve blagodati ovoga svijeta, dok ti njegovi “poslušnici” odrađuju umjesto njega prljave poslove zavađanja naroda da bi on sve više uživao u svemu a da taj običan “poslušnik” ostaje i dalje u bijedi i gdje ne vidi svoju nekakvu budućnost nego je primoran pokoravati se nekom pojedincu samo iz razloga što misle – on zna a oni ne! A to nije istina, jer svatko od tih “poslušnika” ljudi je sposoban u nečemu i za nešto, a oni koji to ne žele shvatiti neka i dalje uživaju u bijedi i neka ne prigovaraju kako im je teško i da ništa nikada neće biti bolje ali zato nemojte rušiti snove i planove onima koji gledaju na budućnost!

Zar moramo mi ostali biti taoci tih “šupaka” i dozvoliti im da nas uništavaju svojom nekom mržnjom koja je samo njima poznata da bi se međusobno uništavali zbog nečijih glupih “domoljubnih” ideala jer oni misle da je to domoljublje a ne ono što misli običan čovjek koji se trudi stvoriti svoju obitelj i nove naraštaje odgajati i postavljati na pravi put poštenja i pozitivnih osjećaja prema ostalim narodima (čitaj – ljudima).

Moj Bog nema ime i prezime, moj Bog ima djela i ako će se nastaviti ovo da se međusobno mrzimo i ubijamo zbog nečijih morbidnih “domoljubnih” ideala i mojom budućnosti iz razloga što taj netko misli vladati, ja ću zamoliti svoga Boga (ako ovo bude čitao) da što prije pošalje još veću prirodnu katastrofu pa da nas što prije ukloni sve s lica zemlje da se ovako ne mučimo više!