Meni je kao profesoru evropskih integracija, nastavlja Mile Lasić, naravno, sumnjivo što Evropska komisija izlazi s “novom strategijom” u ovako sumornom momentu za EU (Brexit, brojne uvezene i autohtone krize EU), koji sam nedavno u ANUBIH tokom javnog predavanja označio “EU između apokalipse i utopije”, jer se tek trebaju pronaći rješenja za budućnost EU tokom trinaest predviđenih samita do sredine 2019., od kojih je jedan i u maju u Sofiji posvećen budućnosti Zapadnog Balkana u EU.
Strategija kao spin
“Nadati se da su u Evropskoj komisiji namjerno išli s tobož novom strategijom u javnost kako bi pripremili bolje i samit EU u Sofiji. Hoću reći da mi ‘nova strategija’ miriše na ‘spin’, jer se i nema što bitno javiti u vezi unutrašnjih reformi EU, koje su dospjele u ćorsokak, a bez kojih nema ni novih prijema u EU”, ocijenjuje Mile Lasić.
Preveliki optimizam iz Brisela koji se širi putem medija u vezi s “novom strategijom” je sumnjiv i zbog stanja u EU i u zemljama Zapadnog Balkana, koje je ponajbolje opisati organiziranim haosom.
“Pogledajte samo bruku prethodnih dana u Briselu kad su tamo boravila tri člana Predsjedništva BiH, ili njihovo ponašanje po povratku u BiH, ali to je tema za sebe. Danas je, ipak, potrebno registrirati da se u tzv. novoj startegiji zadržala ‘strategija regate’, koja je zapravo inicirana u decembru 2000. na samitu EU u Zagrebu, pa potom i definitivno potvrđena na samitu EU u Solunu, 2003. u ‘Solunskoj agendi’. U ovoj tobož novoj, zapravo ‘starmaloj’ strategiji EK samo se – u mojemu razumijevanju – dodatno tehniciziralo načelo regate, jer se u Briselu i ne govori više o regati 1+1+1+1+1, to jest odvojenog pristupa za pet zemalja Zapadnog Balkana, s obzirom da Kosovo i nije bilo 2003. država, a i danas je potrebno govoriti o postmodernom priznanju državnosti Kosova. Bilo to dobro ili ne, u Briselu se, dakle, danas govori o regati 2+2+2, pri čemu su očigledno iz geopolitičkih razloga napravljene tri grupe zemalja Zapadnog Balkana, prva u kojoj su Srbija i Crna Gora, druga s Makedonijom i Albanijom, i treća sa Bosnom i Hercegovinom i Kosovom”, kaže Lasić.
Oprezno s datumima
U danas predstavljenoj “novoj strategiji” za zemlje Zapadnog Balkana primjetljiv je, inače, daleko veći oprez u vezi datuma prijema, ili otvaranja pregovora ili dobijanja statusa kandidata, što se tiče ponajviše BiH.
“Govori se u dokumentu o vremenskom okviru za Srbiju i Crnu Goru, a ne o datumu pristupanja, kao što se oprezno govori, ako s uopće govori, i o budućnosti drugih zemalja Zapadnog Balkana u EU. Uostalom, najvažnije je, po mojem mišljenju, što se svim ovim zemljama poručilo u Strategiji da su duboko do grla ‘zarobljene u korupciju’, te da su opterećene unutrašnjim i međusobnim sporovima, dok EU ne pada na pamet uvoziti ‘bilaterane sporove’. U Strategiji za Zapadni Balkan kazalo se, izrijekom, kako sve zemlje pokazuju “jasne elemente ‘zarobljene’ države, uključujući veze sa organiziranim kriminalom i korupcijom u svim nivoima vlade i administracije, kao i snažno uplitanje javnog i privatnog interesa”, te jednako važno tomu da se prije prijema zapadnobalkanskih zemalja u EU moraju “pronaći definitivna i obvezujuća rešenja njihovih bilateralnih sporova. EU ne može i neće uvesti bilateralne sporove”, poručuje se u tekstu Strategije Europske komisije, a to su potom potvrdili i Juncker i Mogherini i Hahn, visoki zvaničnici EU”, navodi Lasić.
Dakako da se građanima BiH, i ne samo njima, nastavlja profesor, može učiniti suspektnim i deprimirajućim što su u konačnoj verziji “Strategije o kredibilnoj perspektivi Zapadnog Balkana”, Crna Gora i Srbija kvalificirani kao lideri u regiji, čiji se prijem u EU očekuje za sedam godina.
“Ostale zemlje Zapadnog Balkana su ovim dokumentom Evropske komisije dobile tobož jasnu perspektivu za europske integracije, ali bez preciznih rokova s kojima se ranije spekuliralo. Ništa tu ne mijenja uveliko ni spominjanje jedne milijarde eura koje stoje zemljama Zapadnog Balkana na raspolaganju putem predpristupnih fondova. Na relativizaciji rokova svih vrsta se insistiralo u Berlinu, kažu upućeni izvori, a na odustajanju od postizanja potpune normalizacije na relaciji Beograda i Prištine, u Madridu. Obeshrabrujuće je, zapravo, što se u Strategiji u vezi normalizacije Srbije i Kosova samo veli da je “hitno zaključiti sveobuhvatni, pravno obavezujući sporazum o normalizaciji”, dok se u vezi drugih zemalja Zapadnog Balkana poručuje: “Komisija je spremna da pripremi preporuke za otvaranje pregovora o pridruživanju sa Albanijom i Bivšom Jugoslovenskom Republikom Makedonijom, na osnovu ispunjenih uslova“. U vezi BiH (i Kosova) kazalo se tek sljedeće: “Komisija će započeti s pripremom Mišljenja o zahtjevu za članstvo Bosne i Hercegovine nakon što primi sveobuhvatne i potpune odgovore na Upitnik. Uz neprekidan napor i angažman, Bosna i Hercegovina bi mogla postati kandidatkinja za pristupanje. Kosovo ima priliku za održivi napredak kroz provedbu Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i da napreduje na svom evropskom putu ukoliko to dopuste objektivne okolnosti”, kaže Mile Lasić.
Pozicija Bosne i Hercegovine jasna je poruka našim političarima.
“Dakako, ovo će bh političari tumačiti kao potvrdu njihovih europskih politika. Ja bih im sugerirao da se zamisle nad činjenicom što je jedino BiH u društvu s Kosovom. Ili što je jedina bitna razlika između BiH i Kosova u sitnim koracima do dobijanja statusa kandidata, mada je BiH međunarodno priznata zemlja od 1992., i ima već dvadeset godina neke forme tzv. europskog partnerstva s EU, a Kosovo je tek kakva takva država od 2008. Obje se ne samo u očima eurokrata u Briselu u međuvremenu sinonimi za zemlje ‘parije’ i odsustvo pravne države. Hvala na svemu ovomu našim anti-europskim političkim kastama”, zaključuje u komentaru za Klix.ba profesor Mile Lasić.
