Otkriće ekonomiste ECB-a: Bogati su bogatiji nego što smo ikada mislili

Imovinska nejednakost je tempirana bomba, upozoravaju ekonomsti s ekonomskom zvijezdom Thomasom Pikettyjem na čelu. Bogati ne samo da postaju još bogatiji, nego su čak i bogatiji nego što smo ikada mislili. Milijarderi poput Billa Gatesa, Mekskanca Carlosa Slima, gurua Wall Streeta Warrena Buffetta ili tekstilnog tajkuna Amancio Ortege iz Španije, i većina milionera koji pripadaju najbogatijem postotku svjetske populacije, imaju pod prstom mnogo više novca nego što je do sada otkrila većina istraživanja. Zbog manjkave metodologije, većina od njih ne uzima u obzir skriveno bogatstvo u poreznim oazama.
Philip Vermeulen, ekonomist Evropske centralne banke (ECB), u nedavno objavljenom istraživanju pokušao je odmaknuti se od dosadašnjih manjkavih načina prkazivanja bogatstva najbogatijih, čiji rezultati se obično temelje na odgovorima ispitanika, koji su često nepouzdani. Također studije često ne pokrivaju sve najbogatije građane, što je rezultiralo uvjerenjem Vermeulna o potcjenjivaju bogatstva.
Najbogatiji postotak Amerikanaca ima, na primjer, u rukama oko 30.000 milijardi dolara, ili čak 37 posto sve movine, a ne “samo” 30 posto, kao što je općeprihvaćena činjenica u prošlosti. Vermeulen, koji u anketu nije uključivao države bez mlijardera, najveću razliku u procjeni imovine našao je u Austriji, gdje uzak krug najbogatijih sjedi na 36 posto sve privatne imovine, a ne na 23 posto. U Njemačkoj, evropskooj zemlji s najviše milijardera (85), elite umjesto 24 posto u vlasništvu imaju 33 posto ukupne movine. Čak u Holandiiji bogati ispod palca ali i u poreznim oazama imaju više imovine nego što je bio poznato prije, odnosno 17 posto, umjesto devet posto, a u Italiji čak 20 posto, šest postotnih bodova više nego što je bilo poznato prije.
Iako su otkrića Vermeulna osvijetlila probleme mjerenja imovinske nejednakosti neće bitno izmijeniti činjenicu da je jaz između bogatih i siromašnih sve veći. To se događa, recimo, u Sloveniji, gdje je nejednakost prihoda među najnižim u razvijenom svijetu, dok u Sjedinjenim Američkim Državama domaćinstva iz najbogatijeg postotka troše 1.2 miliona dolara godišnje, ili 206 puta više od prosječnog domaćinstva. Prema nalazima ekonomista Peter H. Linderta i Jeffrey G. Williamsona, čak i u vrijeme ropstva, nije bilo takve razlike, uzimajući u obzir i robove i njihove prihode.
Nastavak tih trendova samo će dodatno povećati socijalne napetosti u svijetu, koje potpiruju podaci o skrivenim milijardama u poreznim oazama. Neke studije su do sada otkrile blago rečeno senzacionalne sume. Prema podacma Tax Justice Networka na otocima i drugim mjestima s poreznim olakšicama skriveno je između 21.000 i 32.000 milijardi dolara imovine. Konzervativniju i vjerovatno realniju procjenu je u svojoj studiji o nejednakosti prihoda iznio profesor Gabriel Ucman s London School of Ecoomics, koji procjenjuje da najbogatiji u poreznim oazama skrivaju oko 7,2 triliona dolara. U poreznim utočištima ne bi trebalo biti manje od osam posto cjelokupnog privatnog bogatstva, od kojih je tri četvrtine bankovnih računa koji nikada su prijavljeni poreznim vlastima u matičnim zemljama vlasnika.
Posljedice osjete svi. Države zbog majkavih procjena stanja vlasništva i bogatstva najbogatijih ne mogu odrediti odgovarajuće porezne stope, što, naravno, na kraju znači manje poreznih prihoda. Kao da to nije bilo dovoljno, skrivene milijarde uvelike siromaše državne budžete. SAD tako prikupi svaki godine 36 milijardi dolara manje poreza, procjenjuje Zucman. Toliko novca bi bilo dovoljno za finansiranje prehrane sve školske djece u državi New York za sto godina.
EU je izgubila zbog skrivanja poreza oko 75 milijardi dolara godišnje.

Dnevnik