Maločas, vraćajući se u Visoko, prođoh kroz Moštre i sjetih se ( prvog ekumenskog) Nicejskog sabora iz 325. godine na kojem su udareni temelji današnjeg kršćanstva. Poraženu struju je predvodio biskup Ari koji se protivio konceptu svetog trojstva učeći monoteizam i jedinstvo božanskog u samome Bogu tj. da Bog nije ni rođen ni rodio i da je Krist jedan (tada posljednji) od Božjih poslanika. Bilo je to 300 godina prije Objave tj. pojave Kurana i islama koji će Krista kao i ranije poslanike i Muhameda as gledati kao Božje poslanike( Muhameda as kao posljednjeg).
Otkud Moštre? Biskup Ari je (poslije Nicejskog sabora kojeg je organizirao car Konstantin) našao podršku i utočište u Iliriku tj. dijelu Ilirika zvanom Bosena tj. Bosna i držao predavanja na jednom od najstarijih univerziteta čovječanskih baš tu u Moštru. Tu su se uz teologiju izučavale i medicina i druge prirodne i društvene nauke a prema dokumentima koje je skupila Tihana Komarica, ( knjiga Ari, prvi djed bosanske crkve) upravo će biskup Ari postati prvi djed tj. čelnik heretičke bosanske crkve i svjetonazora., tako da će car Teodosije kad bude iscrtavao za svoje sinove granice Istoka i Zapada bosansko geografsko i duhovno srce staviti između ta dva svijeta.
Devet stoljeća kasnije Kulin ban će na Bilinom polju papskom nunciju (pod prijetnjom ugarske vjerske policije) obećati odustajanje od heretičkog učenja (,,dragi nuncije, nisam primijetio, bio sam siguran da koristimo prave knjige”) . To ugarsko i slično ugonjenje u suru ( na Dobor kuli su posjekli kompletno bosansko i muško i žensko plemstvo i pobacali u Bosnu, rijeku i zemlju i hiljadu tristo i nekih i 1408e. I tako sve do Turske okupacijd kad je kompletno bosansko plemstvo između pravoslavlja i katoličanstva izabralo islam, i da spasi živote i položaje i jer im se učinio najsličnijim pradjedovskoj bosanskoj crkvi. I pored te višestoljetne hereze, prvi prijevod Svetog pisma na ovdašnji takorekuć srpskohrvatski jezik objavljen je u Budimu 1831. godine, pajsad, na bosanskom jeziku.
Prvi ovdašnji rječnik, objavljen 1621., također je na bosanskom tj. bosansko- turski rječnik čiji primjerak imate sačuvan u Poljskoj a najstariji državni i uopće najstariji dokument na svijetu koji je i danas , bez prijevoda, razumljiv potomcima, nalazi se u Dubrovniku (jedan primjerak) a jedan u Rusiji. Pogađate, radi se o Povelji Kulina bana.
Veliki pozdrav mojim duhovitim prijateljima koji imaju golfove dvojke,… starije od nekih ovdašnjih naroda i jezika”
FB: Mensur Ćatić
***
Mensur Ćatić rođen je 7. lipnja 1959. u Doboju, Bosna i Hercegovina.
Po zanimanju je pravnik. Djetinjstvo i mladost proveo u Odžaku, gimnaziju završio u Modriči, živio u Doboju, Sarajevu, Banjaluci, te Mađarskoj, Poljskoj i Danskoj.
Danas živi i stvara u Visokom.
Objavljene knjige:
– ,,Pjesme za drugo mjesto” IK ,,Zalihica” Sarajevo, 2008.
– ,,Eskimska ruža” IK ,,Bagrem” Gradište,Hrvatska, 2010.
– ,,Golubovi nad odrom” IK Polaris kao ideja, Novi Sad, 2013.
– ,,Podnevni mjesec” Banatski kulturni centar, Novo Miloševo, 2015.
– ,,Sokrat na psihijatriji” IK Klepsidra, Kreševo, 2015.
– “Ako te mačka vidi golog”, već štampana u Srbiji, a u pripremi izdanje za BiH, 2019.
-“Strah od završetka filma”, IK Treći krug, Beograd, 2021.
-“Ljubavi, umro nam je Jonesko”, IK Presing, Mladenovac, 2022.
-“Udarci iz kuka”, IK Presong, Mladenovac, 2022.
Zastupljen u Antologiji bošnjačke poezije Ervina Jahića, Antologiji balkanskog sublimizma Tomislava Dretara…
Neke od pjesama su mu prevedene na francuski, slovenski, makedonski, bugarski, engleski, danski i njemački jezik.
“Za takve se pjesnike kaže da su veliki i jedinstveni, a poezija koju nam oni daruju prestaje biti tek književna vrsta i čitalačka radost – pretvarajući se u trajno blago i sadržaj našeg vlastitog mentalnog, emotivnog i spoznajnog iskustva.”– Abdulah Sidran
