-TopSLIDEKolumne

Šta znači najava promjene specijalnog izaslanika SAD za Balkan?

Biden je, u vrijeme kada je bio kandidat za predsjednika SAD, objavio svoju platformu za BiH. Ta ispružena ruka Vašingtona prema Sarajevu ostala je da visi i do dan danas u zraku. Niko ovdje ni ne pokazuje namjeru da je prihvati.

Piše: Sead Numanović

Gabriel Escobar mogao bi biti novi specijalni izaslanik State Departmenta Sjedinjenih Američkih Država za zapadni Balkan. 

Na toj poziciji jedan karijerni diplomata zamijenio bi drugog. 

Matthew Palmer, čija je smjena najavljivana već neko vrijeme, trebao bi se povući, a na njegovo mjesto stupiti aktuelni zamjenik ambasadora u Beogradu. 

Šta bi mogla značiti ova izmjena?

Za precizniji odgovor još je rano. Escobar nije formalno ni nominiran. 

Ako je suditi po biografiji, radi se o američkom diplomati s izuzetnim iskustvom. Čak i letimičan pregled CV-a čovjeka zanimljivog prezimena, otkriva da se radi o osobi koja ne bježi i od “vrućih” destinacija i poslova u diplomatiji. 

Moskva, Bagdad, Pešavar – samo su neka od mjesta gdje je službovao. 

Sarajevo, Banja Luka, Podgorica, Beograd, u poređenju s prethodnim gradovima, više su nego ugodan odmor. 

Escobar je u Bosni i Hercegovini proveo više godina. 

Bio je na čelu Ureda ambasade Sjedinjenih Američkih Država u Banjoj Luci. 

Prije toga, šef osoblja Ureda visokog predstavnika – opet – u Banjoj Luci. 

To je bilo prije nekih 20 godina. 

Potom se otisnuo do Podgorice, a danas je u Beogradu. 

Escobaru očito ne nedostaje iskustva i znanja. 

No, imenovanje karijernog diplomate, a ne neke političke ličnosti na ovu poziciju, moglo bi predstavljati poruku da Vašingtonu Balkan nije među prioritetima. Također, to bi odražavalo i stav da je naš region više manje “ok” i da ga traba držati na “toplom režimu”. 

Moglo bi se i reći da dolaskom osobe s pozicije br. 2 ambasade u Beogradu predstavlja i poruku da je Srbija prioritet broj jedan administracije Joea Bidena na zapadnom Balkanu. 

Već smo ranije pisali da Amerikanci žele iščupati Srbiju iz kandži Rusije. 

Možda može biti pokazatelj, ali i ne mora, tek, srbijanske TV kuće s nacionalnom frekvencijom ovih su dana pune reklamnih priloga o Srbima koji su uspjeli u Americi. 

Kroz portretiziranje dobitnika ovih ili onih prestižnih američkih nagrada, provlači se suptilna poruka o tome da su (i) Srbi dobrodošli i uspješni u američkom društvu. 

Sličnih američkih reklamnih kampanja nema za neke druge države iz regiona, uključujući i Bosnu i Hercegovinu.

U fokusu i eventualnog novog američkog izaslanika za Balkan biti će dijalog Srbije i Kosova. 

Samo je taj proces neuspješniji od onog koiji za cilj ima integriranje regiona u Evropsku uniju. 

Teško je reći kome se više ne “dijalogizira” – Aleksandru Vučiću ili političkim predstavnicima kosovskih Albanaca. 

Dijalog je već u hroničnom ćorsokaku. Za svaki korak naprijed u tom sve apsurdnijem procesu, upiše se deset koraka nazad. 

Escobar bi trebao, zajedno s Miroslavom Lajčakom, kao evropskom specijalnom izaslaniku za naš region, tu napraviti kvalitetan pomak. 

No, njega nema i neće ga biti jer bi rješavanje kosovskog pitanja bio kraj medijske popularnosti, makar u regionalnim okvirima za Aleksandra Vučića. S riješenim Kosovom, ovaj lik postaje bitno beznačajniji. Šta bi mu se nakon toga moglo desiti, ne zna (i neće da zna!) ni on sam. 

Tek, najavljena je još jedna od očekivanih izmjena u timu administracije Joea Bidena koja se bavi našim regionom. 

Palmer odlazi, Escobar bi trebao doći. 

Već je poznato da će ambasador SAD u BiH, Eric Nelson, do kraja ove godine, svoju ambasadorsku palicu predati naslijedniku Michaelu Murphyu. 

Čeka se i informacija da li će i ko zamijeniti još jednog američkog predstanika u regionu – zamjenika visokog predstavnika. 

Michael Scanlan je na toj poziciji od februara 2021. godine. Hoće li uskoro biti njegovog nasljednika. 

A pitanje je i kada ide aktuelni ambasador SAD u Srbiji Anthony Godfrey. Njegova diplomatska karijera u Beogradu ostat će posebno upamćena po neštedimičnim pohvalama srbijanskoj kuhinji, posebno onoj iz Leskovca! 

I ovi detalji mogli bi biti indikator nekakve američke politike u regionu. 

Dosadašnje izmjene ne daju garancije da će se ona bitnije mijenjati. 

Sve – za sada – ostaje u diplomatskim okvirima. 

Na Balkan ne dolazi neki od političkih veterana. 

Nicholas Burns, na primjer, koji je imao istaknutu ulogu u NATO paktu, nominiran je za ambasadora u Kini. 

Druga politička imenovanja do sada su “ispucana” za ambasadorske pozicije u Evropskoj uniji, na primjer. 

Svi dosadašnji američki indikatori upućuju da je EU upravo prva adresa gdje SAD planiraju raspravljati o Balkanu. 

Prema onome što se do sada zna, primarno je Berlin mjesto gdje se “peglaju” odnosi između dvije obale Atlantskog okeana. 

A u Berlinu, odlazeća kancelarka Angela Merkel proglasila je Bosnu i Hercegovinu jednim od svojih (strateških) prioriteta. 

Tako da, trenutno, ispada da su to tačke s kojih se počinje i završava angažman na Balkanu. 

U političkom Sarajevu se sve ove promjene prate s upadljive distance i s još upadljivijom pasivnošću. 

U vrijeme kada je bio kandidat za predsjednika SAD, Joe Biden objavio je i svoju platformu za odnose s Bosnom i Hercegovinom. 

Od država regiona, sličan dokument urađen je još samo za Albance i Kosovo. 

Bh. platforma shvaćena je kao Bidenova ispružena ruka. 

Ona je i do dan danas to i ostala – visi u zraku bez naznaka da će je neko s ove, naše strane, prihvatiti. 

Umeđuvremenu, Srbija, koja “ni na mapi” nije bila u Bidenovoj kampanji, postavila se kao nezaobilazan, ključni i jedini faktor. 

Političke vođe u Beogradu i Banjoj Luci se ne smiruju. Postali su, više zbog neaktivnosti drugih nego svojih “inovativnosti” ne samo nezaobilazni, već i element koji se mora pitati za bilo kakve promjene u regionu. 

Jeste da je taj beogradski “div” napravljen od krhkog stakla, šupljiji od biranog švicarskog sira, ali je bučan i nametljiv. 

A Sarajevo je hronično politički autistično. 

Tu smo gdje smo…

Politicki.ba

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close