BiHPolitika

Besima Borić: O Reviziji i oko nje

Kažu da podnošenje revizije kreira novu krizu sa neizvjesnim završetkom. Zar mi inače nismo u krizi, permanentnoj krizi koja samo dobija drugo lice i sadržaj?

Ne sjećam se da je i jedna tema ovoliko angažirala sve subjekte javnosti kao što je tema Revizije tužbe BIH. Danima traju diskusije i svakodnevno nam se serviraju novi pogledi, ne nove činjenice, nego nove face koje imaju šta reći i posebno nove poruke o blokadi sistema i države ako se istraje na reviziji!

Možda je apsurdno, ali mi se čini da je ovo vrijeme našeg sazrijevanja, trenutak istine koji ne smijemo propustiti, sazrijevanje čira koji samo što nije pukao i rasuo svoj otrovni, bolesni, stari, smrdljivi sadržaj do posljednjeg kuta ove nam zajedničke domovine. Pa, neka počne spektakl! Pripremimo krpe i kefe, četke, deterdžente, antiseptičke rastvore, zavrnimo rukave, izribajmo prljavštinu, posušimo ranu, zatvorimo je, uspravimo se i krenimo dalje. Ostavimo amanet svojoj djeci da smo uradili sve da im stvorimo ljepšu budućnost.

Kažu da podnošenje revizije kreira novu krizu sa neizvjesnim završetkom. Zar mi inače nismo u krizi, permanentnoj krizi koja samo dobija drugo lice i sadržaj?

Ali, ovdje postoji velika razlika!

Bezbroj puta smo dosad od različitih političara, ali i ne samo njih, čuli da su nas skupo koštale zatajene istine iz historije. Da je iskrivljavanje slike o stradanjima naroda u prošlosti uveliko stvorilo podlogu za sukobe, mržnju, dalo u ruke odlične argumente političarima da manipuliraju svojim narodima i na kostima žrtava, gurnutim pod tepih, vode svoju pogubnu igru od koje samo oni imaju koristi.

Hoćemo li i dalje tako? Imamo li snage da se suočimo sa istinom? Imamo li dovoljno svijesti o tome da jedino na istini i pravdi možemo dalje. Ne možemo živjeti u stalnoj laži i obmani, a još manje pretvarajući se da nije bilo ono što je bilo. Kome je to potrebno? Političarima koji su požurili da se očituju, suprotstave, prijete, samozadovoljavaju se «ulogom zaštitnika svojih naroda».

Pa zar nije vrijeme da kažemo da je dosta. Neka se dogodi revizija, zašto da se ne dogodi? Ima li i jedan argument protiv? To da će destabilizirati odnose u BIH, odnose sa Srbijom? A zašto bi ih destabiliziralo? Zato što nam baš sve ide kako valja, pa zarad dnevnopolitičkog mira treba da uništimo mir svojoj djeci ili djeci naše djece za nekih 20,30,50 godina? Kosti gurnute pod tepih isplivaju kad-tad! Pa šta da im kažemo tad, ako budemo živi? To da nam se sudbina ponavlja u pravilnim vremenskim razmacima i da nam tad proradi nagon za klanjem, pa udri!

Kaže jedan aktuelni političar da će podići tužbu protiv podstrekača revizije. Zanimljiva ova riječ podstrekači! Ne čuh ga da osudi podstrekače klanja, ubijanja..

Nije ovo nogometna utakmica koja traje 90 minuta i kad se završi, spusti se zavjesa. Ili jeste. Možda i jeste problem u tome što političari sve shvataju kao igranje utakmice i svoje učinke mjere brojem golova u omeđenom vremenskom periodu. Važno je uzburkati strasti, a kad uzavre krv, zbogom pameti. Uto će izbori i eto njih ponovo.To im i jeste jedini cilj.

I opet isto.

I ponovo isto.

«Boj se onog ko je sviko bez golema mrijet jada!»

Zašto je ovoliku dreku podigao Savez za promjene? Veću nego Dodik. Veću nego Srbija.

Ušli su u Koaliciju očekujući da u njoj neće biti baš ovakvih problema jer su očekivali da će federalni partneri prepoznati njihov način, drugačiji od Dodikovog. Ali ono na šta nisu spremni, niti imaju odgovor jeste pritisak koji stalno imaju iz RSa upravo zato što su se opredijelili da rade na jačanju puta države BIH ka EU i stvaranja uvjeta na tom putu. To treba razumjeti.

Prvi ispit nisu položili u priči o Referendumu jer nisu imali petlju da se suprotstave Dodikovom svesrpskom stavu, a drugi upravo polažu, bez šanse da ga polože,  ovih dana u povodu Revizije jer ne pokazuju nimalo svijesti i odgovornosti u odnosu na žrtve, u odnosu na budućnost. Njihova briga je dnevnopolitička, formalna, neobećavajuća. Stvorili su toliku buku kao da se radi o trenutnom životu i smrti i ljudi i države! Kaže jedan od njih da je ubijeđen da ovo nije potez zbog istine, pravde i žrtava nego zbog političke promocije. I vjerovatno je u dobrom dijelu u pravu jer kako opravdati dugogodišnje ćutanje i pokretanje revizije u pet do dvanaest, ali nije bit u tome. Političari precizno prepoznaju poteze onih drugih: dakle treba podnijeti Reviziju tužbe upravo zbog žrtava, pravde i istine, ali ne treba to iskoristiti za političke poene. A upravo to rade i jedni i drugi. Samo se ljute jedan na drugog što se onaj drugi prije sjetio.

A osim toga, pa zar mi želimo uticati na sud, na pravosudne organe? Zar se ne zalažemo, bar deklarativno za njihovu neovisnost? Zar ih ne treba pustiti da rade svoj posao, da donesu konačnu odluku koja će biti, nadamo se, pravedna i konačna.

Ili će se ini usredsrediti na sud i pokušati uticati na njegove odluke?

Hoće li se ponoviti sporazum ala Carla del Ponte-Svilanović o zatamnjenju onih stranica zapisnika koje govore o odlukama Srbije i njenih vlasti u vezi sa agresijom na BIH?

Neka bude Revizija. Neka sve što ima da ispliva na površinu i ispliva! Neka se dogodi sve što treba da se dogodi. Nema odustajanja.

Svima u ovoj Bosni i Hercegovini će poslije toga biti lakše. Svi će naučiti poneku lekciju. Ne možemo dalje bez toga, ljudi moji. Možemo, ali nam ovakav način ne treba. Nigdje nas ne vodi. A mi ipak hoćemo u mirniju i sretniju budućnost! Makar da naša djeca tamo stignu ako smo već mi prokockali šansu!

Tačno.net

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close