U kojoj mjeri svjetski sukobi jesu sukobi između civilizacija?
Na tribini ‘Verski ekstremizam i bezbednost’ održanoj 26.02. u Beogradu, na prvoj u seriji sličnih tribina koje će se u narednim mjesecima održati u Domu Omladine u organizaciji ‘Centra za istraživanje religije, politike i društva’, raspravljalo se o vjerskome ekstremizmu s akcentom na „Džihadista Džona“, ubojicu iz tzv. Islamske države koji je odrastao i školovao se u Londonu.
Da bi programer iz Londona postao “Džihadista Džon” – svirepi ubica Islamske države, tri faktora su ključna, kažu stručnjaci za dnevnik RTS-a.
[Druga generacija muslimana na Zapadu je neprilagođena. Njihovi roditelji došli su da zarade. Mladi Nemci, Britanci, Francuzi suočavaju se sa neuspelom asimilacijom.“Ako vi prođete kroz celi obrazovni sistem, postavlja se pitanje da li me je drušvo prihvatilo i onda ti ljudi imaju krizu identiteta – tražite novi identitet koji vam neko ponudi”, kaže Marko Veković, politikolog religije.
Meta su najčešće adolescenti, kojima je najlakše manipulisati, ne samo zbog uzrasta.
“On je očigledno bio privučen nečim, sigurno je da postoji psihološko tlo da bi se jedna takva ideja utemeljila u čoveku”, rekao je politički teolog Nikola Knežević.
I kada Islamska država, kao glavnog egzekutora, pred zgroženim svetom, u prvi plan ističe mladog, obrazovanog Britanca iz komšiluka, svetu se šalje važna poruka.
“Njihova je poruka – Džon nije sam, kad je on takav tamo, vi se zapitate, aha, možda stvarno treba verovati u to – Islamska država hoće da kaže, može on, možete i vi”, kaže Marko Veković.
Namera je da se kroz reči i dela verskih ekstremista predstavi slika islama koja demantuje prave muslimane i tolerantnu religiju.]
Na tribini je sudjelovao i politički teolog Nikola Knežević, suradnik i prijatelj našega portala, odakle je proizišao njegov tekst Sukob civilizacija: Mit ili stvarnost?, u kojem aktualizira i raspravlja o poznatoj tezi Samuela Huntingtona o sukobu civilizacija. Ne bih se složio u temeljnoj tezi Huntingtona pa stoga ni u intonaciji samoga Kneževićeva teksta, jer na sukobe u suvremenome svijetu, posebno globalne sukobe, ne gledam kao na sukobe između civilizacija i religija, već držim da oni imaju svoj jasni materijalni interes i u temelju su generirani obrascima neoliberalnoga kapitalizma. Ipak, ta teza ima mjesta u neospornoj činjenici da se sukobi opravdavaju religijskim motivima i da se na “nižim razinama“ prikazuju kao sukobi između civilizacija i religija, što određuje osjećaj straha, ugroženosti i potčinjenosti muslimana od „kršćanskoga“ Zapada ili pak osjećaj bojazni Zapadnjaka od islama.
Kneževićev tekst završava riječima: „Možda se po mišljenjima pojedinih stručnjaka, “Huntingtonova sablast ponovo digla iz mrtvih” i njegova paradigma i dalje ne opravdava činjenicama; ipak, neosporno je da je jaz između evropske-zapadne i istočnih civilizacija (pravoslavne i islamske) sve veći, ali isto tako i između hrišćanske i islamske koja se preseca u mitološkoj ravni sukoba američkog mesijanizma, ruskog mita o trećem Rimu i starog-novog mita o Islamskom kalifatu.“ Cijeli tekst možete pročitati na blog.b92.net.
Franjo Šarčević
Prometej.ba
