“Avaz” u posjeti Mehi Muharemoviću: Posti i obrađuje 300 dunuma zemlje
Meho Muharemović (56) proglašen je najboljim farmerom u općini Centar. Ekipa “Dnevnog avaza” posjetila je jučer Muharemovića na njegovom imanju u Nahorevu, a zatekli smo ga dok je tovario kamen na traktor kako bi uredio prilaz ljetnoj kućici, gdje trenutno boravi.
Muharemović posjeduje skoro 300 dunuma zemlje, a svaki ćošak uređuje i stara se o njemu. Na imanju uzgaja krave, junice, ovce, koze, a ima i dvadesetak konja. Tokom našeg boravka stoka je duboko u šumi i na pašnjacima. Teške seoske poslove završava brže i lakše zahvaljujući porodici, koja mu u svemu pomaže.
Upornost i ljubav
– Da bi se danas čovjek bavio poljoprivredom, potrebni su upornost, ljubav i istrajnost. Imam trojicu sinova, dvije snahe i šestero unučića. Svi mi pomažu. Da mi nije njihove podrške, ja ne bih ništa uspio. Kad dođe vrijeme ljetine, svi smo angažirani. Trudimo se da održavamo imanje i da od svoga posla živimo – kaže Muharemović.
Iako će uskoro zakoračiti u sedmu deceniju života, ništa mu nije teško. Kaže da mu titula najboljeg farmera godi, ali i da ju je zaslužio.
– Često kažem da i ova naša brda imaju dosta prednosti. Ima dosta hlada, planinskih izvora, šest mjeseci koristimo pašu i ne plaćamo hranu za stoku. Tokom tog vremena, pripremamo hranu za zimske mjesece. Mnogo je posla, ali ja ću ovo raditi dok ne umrem – rekao je on.
Ističe da je došlo takvo vrijeme da je teško naći ljude koji će raditi pa se oslonio na mehanizaciju.
– Moja je sreća pa mi porodica pomaže. Prije smo jedni drugima pomagali i čini mi se da je sve bilo lakše. Sad ne postoji radna snaga pa koristimo mehanizaciju. Imanje koje ne stignemo obrađivati, pretvaramo u pašnjake – kaže Muharemović.
Slobodno vrijeme
Tokom naše posjete ovom farmeru, on je postio. Kaže da mu i uprkos teškom fizičkom poslu, nije teško postiti te da i to što prevozi kamen, spada u njegov radni dan.
– Kad me čobanin pozove, ja sam obavezan sve poslove ostaviti i otići na pašnjake ili u šumu. Često se desi da stoka zaluta, da se izgubi ili da je napadne divljač, koje ovdje ima mnogo. Ali, imam i slobodnog vremena, jer poslove dobro isplaniram – ističe Muharemović.
Prije se sve radilo ručno
Prisjetio se Muharemović i svog djetinjstva, koje je, također, provodio u Nahorevu.
– Prije 35 godina, sa svojim bratom i komšijama, napravili smo put od kuće do imanja. I nije bilo lako, jer se sve radilo ručno. Tokom raspusta, pogotovo u avgustu, kad pokupimo sijeno, od kuće pa do vrha Nahoreva na konjskim samarima dovozili smo đubrivo – dodao je Muharemović.
