Preuzeto: preporodvisoko.ba
22.03.1971. godine, na dan kada je na bolji svijet (Ahiret) preselio dr. Hazim Šabanović, ja sam imao samo 4 godine. Prvi put za dr. Hazima Šabanovića čuo sam od svojih profesora dok sam bio učenik Gazijine medrese. Sudbina je odredila da nakon osnovne škole „Osman Nuri Hadžić“ u Sarajevu, dođem u Visoko u JU MSŠ „Hazim Šabanović“ i da u ovoj školi počnem raditi kao profesor Islamske vjeronauke.
U jednom periodu sam primjetio da učenici o dr. Hazimu Šabanoviću znaju jako malo. Uglavnom bi na moje pitanje ko je bio dr. Hazim Šabanović odgovarali „pisac“. Međutim, vrlo malo učenika je znalo navesti naslov barem jedne knjige od tog „pisca“ tj. dr. Hazima Šabanovića.
Naravno, za ovakvu situaciju nisu bili „krivi“ učenici, jer oni su došli u školu kako bi tek stekli određeno znanje. Profesori su dužni da upoznaju učenike sa značajem i veličinom određenih osoba. Iako u nastavnim Planovima i programina za srednju školu nije predviđeno da se o dr. Hazimu Šabanoviću „lekcijski“ uči, ipak bi učenici morali saznati, ko je osoba po kojem naša škola nosi ime.
2016.-te godine navršavalo se 100 godina od rođenja i 45. godina od smrti dr. Hazima Šabanovića.
Sa kolegama iz Aktiva ( Husejn Dreca, Đozić Ćamila i Omerdić Tarik) dogovorio sam da pokušamo za taj jubilej napraviti „nešto“ u školi kako bi upoznali učenike (i profesore) sa likom i djelom dr. Hazima Šabanovića.
Odlučili smo da napravimo jednu izložbu preko koje bi ukazali na intelektualnu veličinu i značaj dr. Hazima Šabanovića.
U početku smo mislili da to neće biti teško i problematično. Međutim, nekoliko mjeseci smo uporno tragali za izložbenim materijalom (knjigama, slikama, dokumentima itd.) o dr. Hazimu Šabanoviću.
Najveći problem nam je bio kako da pronađemo slike dr. Hazima Šabanovića iz različitih vremenskih perioda njegovog života, obzirom da se na internetu i u nekim printanim izvorima uglavnom pojavljuje samo jedna te ista slika. Uspjeli smo dobiti određen broj slika iz porodičnih albuma rodbine dr. Hazima Šabanovića u crno-bijeloj varijanti.
Željeli smo uvećati barem jednu njegovu sliku i uokviriti je da bude posebno „vidljiva“. Tehnički je to bilo skoro nemoguće izvesti na osnovu malih slika u crno-bijeloj varijanti. Zamolili smo našeg kolegu, profesora Mensuda Bečara, koji je vrstan umjetnik a i sam je uposlenik naše škole, da nam „nacrta“ portret dr. Hazima Šabanovića u velikom formatu. Profesor Bečar je to sa zadovoljstvom uradio, i tako smo riješili jedan veliki „problem“.
Obzirom da nismo uspjeli pronaći sve objavljene radove dr. Hazima Šabanovića, odlučili smo da isprintamo kompletnu bibliografiju objavljenih radova dr. Hazima Šabanovića koju je sastavila gospođa Bisera Nurudinović.
184 objavljena rada dr. Hazima Šabanovića u periodu od 1934. do 1974. godine, ostavljaju bez „daha“ svakoga ko imalo zna koliko truda i vremena treba za „običan“ rad da se napiše.
Nama je trebalo 22 lista A-4 formata da samo isprintamo ovu impozantnu bibliografiju objavljenih radova, i trebao nam je poseban „zid“ da je poredamo.
Dok smo to radili, pitao sam se, da li je „moguće“ da ovo uradi jedan čovjek za svoga života, i za ovako kratko vrijeme. Pitao sam se, da li je dr. Hazim Šabanović u životu išta drugo radio, osim što je čitao, prevodio, pisao. Ovu dilemu sam otklonio nakon jednog razgovora sa gospođom Mevlidom Dautbegović (kćerka rahmetli dr. Šabanovića) koja mi je ispričala da su oni imali skoro svakodnevni porodični „doručak“, gdje bi cijela porodica bila za stolom, i to bi bilo jedino vrijeme kada su bili zajedno sa roditeljima. Međutim, ona se sjeća da su vrlo malo razgovarali sa ocem (dr. Hazimom Šabanovićem) jer je on uvjek, čak i za vrijeme doručka, u rukama imao neku knjigu ili dokument kojeg je čitao.
Ako bi me neko pitao da navedem jednu osobu sa naših prostora koja ima status „Uleme-učenjaka“, moj odgovor bi svakako bio da je to dr. Hazim Šabanović.
Kako bi „obogatili“ našu skromnu izložbu u školi, zamolio sam jednog mladog bosanskog kaligrafa (Edib-Rašid Huseinagić) da nam ispiše kaligrafski hadis „Ulema (učenjaci) su nasljednici Božijih poslanika“ jer je tim hadisom zasigurno obuhvaćen i dr. Hazim Šabanović.
Za izložbu smo dobili od gospodina Dedić Mehe i prelijepi poklon-sahat na kome je bilo upisano ime Hazim Šabanović 1916-1971, a u pozadini je bilo pero i mastilo kao simbol učenosti. (Sahat su napravili majstori iz porodice Salošević – Goduša kod Visokog).
Profesori aktiva vjeronauke MSŠ “Hazim Šabanović” Haris Gorak, Ćamila Đozić, Husejn Dreca i Tarik Omerdić, upriličili su 22.03.2016. godine u „Sali za više namjena“ prigodnu video prezentaciju životnog puta našeg najvećeg historičara osmanskog perioda BiH.
Za ovu priliku, pored prigodne prezentacije, 137 učenika ove škole je prethodno proučilo hatmu (učenje cijelog Kur’ana) dr. Hazimu Šabanoviću, u želji da na jedan poseban način odaju počast čovjeku po kome naša škola nosi ime.
Iako je dobro poznata činjenica da je dr. Hazim Šabanović skoro cijeli životni vijek proveo u društvu kniga (tj. čitajući, prevodeći i pišući), malo je poznato da je i posljednje trenutke svog života proveo uz knjigu.
Dr. Hazima Šabanovića smrt je zatekla 22.03.1971. u jednoj od istanbulskih biblioteka, upravo u trenutku dok je intezivno i neumorno prevodio stare rukopise sa osmansko-turskog na bosanski jezik.
Ova malo poznata činjenica, iz života dr. Hazima Šabanovića, motivirala je profesore vjeronauke da predlože učenicima učenje hatme, kako bi učenici Knjigom (tj. Kur’anom) odali počast osobi koja je toliko bila vezana za knjigu.
Prvobitna ideja profesora vjeronauke je bila da hatmu prouči 100 učenika ove škole, kako bi na simboličan način ukazali i na činjenicu da je od rođenja dr. Hazima Šabanovića proteklo punih 100 godina.
Međutim, broj učenika koji su željeli uzeti učešće u realizaciji ove ideje, premašio je planirani broj od stotinu učenika. Obzirom da vjeroučitelji nisu željeli odbiti ni jednog od prijavljenih učenika za učenje hatme, na kraju je konačan broj učesnika bio 137, tako da je jedan broj učenika dobio da prouči po 6, jedan po 4, a jedan po 2 stranice, kako bi na kraju upotpunili broj od 600 stranica koliko Mushaf ima.
2016.-te godine, profesori i učenici su izložbom, video-prezentacijom i hatmom obilježili 100 godina od rođenja i 45 godina od smrti dr. Hazima Šabanovića, i na taj način pokušali da otrgnu od zaborava ime ovog velikana, koji je rođen na području Visokog (selo Poriječani), ali svojim radom i značajem prevazilazi okvire i same Bosne i Hercegovine.
O veličini i značaju dr. Hazima Šabanovića možda je najbolje napisao Prof. dr. Enes Pelidija u studiji
O DR. HAZIMU ŠABANOVIĆU I NJEGOVOM DOPRINOSU U POZNAVANJU OSMANSKOG PERIODA BOSNE I HERCEGOVINE
Iako smo bili planirali da na poseban način obilježimo u 2021. godini 50 godina od smrti dr. Hazima Šabanovića, trenutna epidemiološka situacija sa virusom korona nas je spriječila. Sve aktivnosti u posljednjih godinu dana u školi su svedene na minimum.
Nažalost, i sama redovna nastava je sada prebačena na on-line nastavu, tako da je škola „pusta“ tj. učenici ne dolaze u školske učionice.
Činjenica da zbog epidemioloških mjera u Martu 2021. godine nismo mogli obilježiti 50 godina od smrti dr. Hazima Šabanovića u školi, ne znači da u narednom periodu Grad Visoko, obrazovne i kulturne institucije, ne bi trebale na jedan trajan način izgraditi spomen obilježje dr. Hazimu Šabanoviću koji je to zasigurno zaslužio.
Moguće je u Školi napraviti „Spomen sobu“ ili barem „Spomen zid“ o dr. Hazimu Šabanoviću ,kako bi naredne generacije mogle učiti i naučiti ko je bio velikan po kome i sama škola nosi ime.
Na kraju ovog teksta, kojim želim barem simbolično podsjetiti na ovaj bitan jubilej (105 godina od rođenja i 50 godina od smrti dr. Hazima Šabanovića), želio bih spomenuti da je 22.03.1971. na bolji svijet preselio dr. Hazim Šabanović, ali u mjesecu Martu na bolji svijet preselila su i dva istaknuta profesora JU MSŠ „Hazim Šabanović“ Visoko.
Profesor Husejn Dreca (Sejo) preselio je 26.03.2019. godine i profesor Mirsad Dlakić 06.03.2021. godine.
Dr.Hazim Šabanović i profesori Husejn Dreca i Mirsad Dlakić, možda nisu istog akademskog „ranga“, ali su bili na istom zadatku, i zbog toga ovom prilikom, uz podsjećanje na dr.Hazima Šabanovića, želim podsjetiti sadašnje a i buduće generacije JU MSŠ „Hazim Šabanović“ Visoko na osobe koje ne bi smjele pasti u zaborav.
(Haris Gorak profesor JU MSŠ „Hazim Šabanović“ Visoko, 25.03.2021. godine)
