Marković i Toromanović ili Euro

Rukometna reprezentacija Bosne i Hercegovine na korak je do plasmana ne Euro 2016. u Poljskoj, no ovih dana najmanje se priča o igri zmajeva i porazu od Litvanije, gdje je igra bila na zabrinjavajućem niovu i o utakmici protiv Bjelorusije u junu, a najviše o odlasku, sada već bivšeg, kapitena Muhameda Toromanovića.

Samovoljni odlazak

Iako je upravo Toromanović želio da se javnost smiri i da se atmosfera ne kvari, a zbog istih razloga Marković na prvu nije previše želio komentarisati odlazak pivota Creteila iz reprezentacije, državna selekcija pala je u drugi plan.

Bivši kapiten reprezentaciju je napustio svojevoljno, nezadovoljan radom i taktikom, rekavši kako više to ne može trpjeti. Takva odluka jednog velikana bh. rukometa morala se poštovati, pa čak iako se ne slažete s njom.

Odlazak Toromanovića uzburkao je javnost, a igrač, koji iza sebe ima 13 godina igranja za A tim bio je nedostupan za bh. javnost do ponedjeljka. A od tada je krenula medijska hajka, kako na Toromanovića, tako i na Markovića. Medijski pritisak samoprozvanih stručnjaka na obojicu je postao neizbježan, pa su tako počele pljuštati optužbe, koje su pojedinci jedva dočekali ne bi li ugrabili klik više na portalima.

Iako je na početku sve izgledalo kao da će priča dobiti svoj kraj odlaskom kapitena, te javnim oglašavanjem, ona se proširila u okvire da se prave senzacije ko je kakav i ko je veći čovjek – Toromanović ili Marković i da li je Toromanović otjeran ili je sam otišao. Rasprave preko medija njih dvojice ovih dana će vjerovatno ići još dalje, a i jedan i drugi ponavljaju da je reprezentacija svetinja, ali iz dana u dan pojavljuju se nove izjave i optužbe jednog prema drugom i obrnuto, dok je ista ta svetinja pala u drugi plan.

Dobro bi bilo da su ili kada bi njih dvojica sve razmirice riješili međusobno, pa da se sve snage upere prema reprezentaciji i pokušaju plasmana na Euro u Poljsku.

Reprezentacija jeste svetinja, ali očito ovih dana postala je najnesvetija stvar u bh. rukometu. U trenutku kada bismo svi trebali da analiziramo šta je bilo loše u igri protiv Litvanije i u kakvom će sastavu doći Bjelorusi u Zenicu, okrenuti smo stvarima, koje se dešavaju van terena, zaboravljajući riječi Markovića da niko nije bitniji od reprezentacije, pa ni kapiten, a slobodno ću dodati ni selektor, a najmanje sukob njih dvojice.

Tužno je da se zaboravlja činjenica da je Muhamed Toromanović samovoljno napustio reprezentaciju i tu prestaje svaka rasprava. Da li je bivši kapiten upravu ili ne, o tome se može raspraviti nakon Bjelorusije, a sada je vrijeme za Rutenku i društvo.

Više pažnje

Marković i Toromanović dopustili su sebi da uđu u medijsku zamku, pa iz dana u dan prebacuju lopticu jedan s drugog, a najmanje baveći se onim što nas očekuje u junu. Pomalo zabrinjavajuće, zaboravili smo da za našu reprezentaciju igraju i Ovčina, Mikić, Prce, Terzić, Čelica, Karačić, Perić, Malinović, Panić, Savić, Vražalić, Zulfić, Vranješ, dva Burića, Grahovac, Jokanović, Bojić, Lončar, te Sivić i da su oni još uvijek dio nacionalne selekcije i da se nisu žalili na rad i pripremu utakmica, te da zaslužuju mnogo više pažnje u trenucima kada ih čeka meč karijere, jer svi imamo zajednički cilj,  a to je Poljska 2016.

PIŠE: Jasmin TAJIĆ
Oslobođenje