KAD BUDEM VELIK KAO MRAV
Safet Zec – moć slikarstva
KAD BUDEM VELIK
KAO MRAV
Kad budem velik kao mrav
Gradit ću kuću od svoje muke
Imat ću svoje polje i svoje trave
I kišu od svog znoja i svojih ruku
I nitko mi jamu pod nogama kopati ne će
Kad budem velik kao mrav
Bit ću svoj vojnik i svoj putnik
I svaki će mi štit
I svaki će mi zid
Biti pod korakom biti pod nogama
Kad budem velik kao mrav
Bit ću svoj rođeni grešnik i svoj vlastiti
vjesnik
Nitko me na vojsku
Ni na krv
Ni na brata tjerati
ne će
Nitko me na sud ni na vlastiti pogreb
Prije sudnjeg dana pozivati ne će
I tek tad
Kad budem velik kao mrav
Znat ću zašto živim.
Anđelko Vuletić
„ RUKE“ – maestro Safet Zec
I ja sam ovdje ubijao
Unutar tvrđave svijetle
imena.
Umorenih.
David. Oskar. Jahiel. Eli. Rahela … i tako u
nedogled
Kad bi se tek samo slova slagala jedno
Na drugo
Ni sunce im ne bi ostalo daleko.
Kad bi se tek samo od imena gradio novi
grad
Bio bi tri puta veći od Sarajeva.
Ali ja nisam tu
Da vidim kako se podižu
Gradovi.
Došao sam da se na sav glas zapitam.
Pa zar je to zaista naša slika,
(Koliko sam tada imao godina).
I neka se upamti premda se
to što ću reći otima razumu.
I ja sam ovdje ubijao 1941.
Oko tvrđave proljeće
Pogled na Sarajevo
Kao što je i tada bilo proljeće i kao što je i
tada
Bio pogled na dolinu s gradom i rijekom
A ja sam zatomljen u svoju sumnju
Hoću li reći istinu kad kažem:
I ja sam ovdje ubijao.
Zato što je ubijao onaj što je kao i ja
imao
Dvije ruke
Dva oka
Kolijevku
Osmijeh
Ognjište
Oca i sina i braću i zvijezdu
Svoje ime i svoje sarajevsko
Proljeće.
(Bio iz istog grada i od istog jada
Od istog roda i od istog snova).
Pa zato ne mogu a da ne vrisnem
Na sav glas:
I ja sam ovdje ubijao.
(Križaljka za čitanje sudbine – 1985. god.)
Anđelko Vuletić
Slikarstvo i poezija imaju veliku snagu
Priredio:
Marko Raguž
