Marjan Hajnal: SUOSJEĆAM
IZRAEL – Samo potpuna informiranost i poznavanje biblijskih korijena izraelsko-palestinskih sukoba, bez unošenja afekata i euforičnih emocija, mogu omogućiti pravilno i objektivno rasuđivanje. Propaganda je moćna i često se javnosti nude samo oni dokumenti koji podržavaju vlastitu poziciju, a kriju politički promašaji. Izrael je upravo pod kišom raketa. U toku pet dana iz Gaze je ispaljeno 700 razornih projektila srednjeg i dugog dometa. Da Izrael nije razvio solidnu proturaketnu odbranu i da većina raketa nisu oborene, bilo bi mnogo više poginulih nedužnih građana. Te rakete ispaljuju se nasumice, što je prema međunarodnom pravu okvalificirano kao teror, a Hamas zvanično osuđen kao teroristička organizacija. Nesporna je činjenica da Hamas u Gazi cjelokupnu populaciju koju velikim dijelom čine neutralni građani, drugih nacionalnih i vjerskih opredjeljenja, drže kao taoce. Postoje snimci sa lanserima pored škola, javnih ustanova, džamija. Šta je uopće svrha rakete napunjene sa 70 kg eksploziva? Znamo li koliko je kg trotila bilo u granati koja je na Markalama napravila pokolj? Sedam miliona stanovnika je u skloništu. Mora se shvatiti važna činjenica: iranski sufleri i drugi donatori sredstava smrti, lažni saveznici, doslovno su žrtvovali Gazu, oni nisu prijatelji palestinskom narodu. Naprotiv, regrutiraju ih kao gladijatore za očuvanje svoje “revolucije”. Rezultati te ideologije zorni su u Siriji i u Iraku, bez involviranja prljave uloge zapadnih sila. S druge strane, Hamas pruža izraelskim jastrebovima, predvođenih ekstremima poput moldavskog ludaka Avigdora Leibermana koji je svojevremeno izjavio da na Gazu treba baciti atomsku bombu(!) idealan povod za iznudu većeg budžeta za financiranje visokosofisticirane ratne tehnologije. Lieberman to čini, naravno, promovirajući sebe kao budućeg šefa kriminalnog klana koji će navući još dublji odium mržnje na kompletan jevrejski narod. O svemu je potrebno suditi kroz racionalan odnos prema činjenicama, bez patetike i pristrasne euforije. Ni sami Palestinci nisu jedinstveni, štaviše, neophodno je i to napomenuti, mnogi od njih pomažu Izraelcima kod lociranja Hamasovih centara za obuku, privatnih vila čelnika i magacina raketa. Porodice vođa su uglavnom dobro zbrinute, a siromašan narod niti ima gdje da se skloni niti ima šta da jede. Specifika je ovog rata da Izrael nije obustavio dopremu vode i električne energije Gazi da ne bi kaznio čitav narod, ali je apsurd da iste blagoslove uživaju oni koji zauzvrat šalju salve raketa. Takav način ratovanja nije zabilježen u povijesti. Izraelci su spremni da svakog trenutka uđu u Gazu, jer, očito, u međusobnom nepriznavanju, nijedna strana ne želi dijalog. Žrtve su nedužna djeca Palestine i njihove majke ostale bez domova i perspektive. Površnom promatraču činiće se da je u pitanju rat između dva susjedna plemena, ali, na taj sukob itekako utiču velike sile koje su prijatelji samo sebi, a poznato je da je riječ o antisemitskim krugovima koji u suštini podvode Jevreje i Arape pod isti nazivnik i potpuno su indiferentni prema tragediji naroda, kako u Gazi, tako i u Siriji, Iraku, Afganistanu, Pakistanu, Libiji, Ukrajini… Isti režiseri smrti inicirali su i podržavali genocid u Bosni. Preporučio bih čitanje pjesme moje supruge Jele “Suosjećam”, ona je savršeno čista duša i zna čitati stvarnost srcem, a ne navijački kao što nažalost mnogi čine. http://marjanhajnal.wordpress.com/2014/07/12/suosjecam-jela-hajnal/
http://marjanhajnal.wordpress.com
facebook.com/marjan.hajnal/posts/10153158504854068
