Ljubo Lah, Sveti Franjo (detalj)
Specifičnost jedne duhovnosti, osobne ili zajedničke, ogleda se u specifičnom načinu na koji jedna osoba ili zajednica sintetiziraju bitne elemente koji čine svaku kršćansku duhovnost
Kršćanska tradicija i aktualno kršćansko iskustvo vrlo je bogato različitim oblicima duhovnog života. To bogatstvo dolazi naravno od osobnog proživljavanja i asimiliranja sadržaja vjere, koje Duh Sveti potiče u Crkvi.
Sve to mnoštvo duhovnosti potiče ipak od jednog evanđelja. Različiti ljudi na različit način proživljavaju sadržaje evanđelja, jer je uostalom i sama poruka Isusa Krista na različite načine objavljena i proširena po svijetu, i različite crkvene zajednice su je na različit način prihvatile. Što je dakle glavni kriterij originalnosti jedne duhovne škole, recimo, duhovnosti jedne redovničke zajednice, u našem slučaju franjevačke zajednice?
Temeljni element jedne škole duhovnosti je svakako duhovno iskustvo koje je, po poticaju Duha Svetoga, imao utemeljitelj dotične škole, i koje vlastitim primjerom, riječima i pisanim djelima prenosi svojim sljedbenicima. To iskustvo utemeljitelja treba biti jedna cjelovita sinteza bitnih elemenata kršćanskog života.
Ne radi se ovdje toliko o privilegiranju jednog aspekta evanđelja, koje dobiva posebnu važnost u odnosu na druge, nego o jednom posebnom načinu gledanja na opće sadržaje vjere. Specifičnost jedne duhovnosti, osobne ili zajedničke, ogleda se u specifičnom načinu na koji jedna osoba ili zajednica sintetiziraju bitne elemente koji čine svaku kršćansku duhovnost.
Specifičnost, ili originalnost jedne duhovnosti sastoji se prije svega u posebnom horizontu gledanja, u posebnim “naočalama” kroz koje se gleda na cjelokupni kršćanski život, na sve sadržaje vjere.
Specifičnost jedne duhovnosti nužno je povezana sa duhovnim iskustvom utemeljitelja. Ima nekoliko karakterističnih evanđeoskih vrednota koje su na poseban način oblikovale Franjino duhovno iskustvo i tako bitno utjecale na formiranje franjevačke duhovne škole. Zaustavit ćemo se na tri takve osobine, koje mi se čine posebno važne za franjevački identitet danas, a koje zbog svoje paradoksalnosti konstantno dolaze u sukob s vladajućim mentalitetom.
Besplatnost
Stav besplatnosti ili velikodušnosti, možda kao ni jedan drugi, pripada samoj biti franjevačke duhovnosti. Potječe od iznimnog duhovnog iskustva utemeljitelja, i naravno, ima svoj temelj u evanđelju. Ovaj stav se zrcali iz svakog čina sv. Franje i predstavlja njegov odgovor Bogu, darovatelju života i svake milosti. Franjo osjeća da Bogu sve pripada i da sve prima iz njegove ruke. Sve je Božji dar, priroda, ljudi, životinje. Sve Bogu pripada i sve Bogu treba vratiti. Nijedan se čovjek ne bi trebao hvaliti svojim kvalitetama, darovima, kao da mu pripadaju.
Ovo ne-pripisivanje sebi zasluga za dobro koje činimo usko je povezano sa ne-očekivanjem nagrade za ono što činimo. Često sam Bog zna za dobro koje činimo, jedino On, i to bi nam trebalo biti dovoljno. Jedino u svjetlu ove vrijednosti je moguće razumjeti smisao izbora radikalnog siromaštva, kao jedne od bitnih karakteristika “franjevačke duše”. Jedino u ime ovog ideala u franjevačkom projektu života središnje mjesto je mogla zauzimati specifična životna radost koja je i srž franjevačkog molitvenog i kontemplativnog života.
Malenost
Druga osobina franjevačke duhovnosti jest malenost. Znamo koliku joj je vrijednost pridavao Franjo, može se slobodno reći da je malenost jedno od njegovih temeljnih duhovnih iskustava. Njen teološki temelj, koji je Franjo razvio svom snagom svoga života je naravno utjelovljenje i smrt Sina Božjega; Svemogući koji postaje slab, “koji postaje poslušan sve do smrti, smrti na križu”.
Za franjevačku tradiciju malenost je značila konkretan izbor života u jednostavnosti i odricanju. Značilo je odlučiti se za solidarnost s malenima, s rubnima društva, što je često značilo zauzeti posljednje mjesto u crkvi i društvu. Živjeti evanđelje s pozicije slabosti, nezaštićenosti, malenosti ima svoje konkretne posljedice po duhovni život braće, u prvom redu bliskost sa svakodnevnim situacijama jednostavnih ljudi što je franjevce snažno povezalo sa sudbinom čitavih naroda i obilježilo tako duhovno biće tih naroda. Ali to znači i odustati od pozicija moći i sklanjanja u sjenu moćnika i silnika ovoga svijeta, jer oni za koje smo se opredijelili na takvu zaštitu računati ne mogu.
Sloboda
Treća karakteristika franjevačke duhovnosti je sloboda, vrijednost u potpunosti evanđeoska i franjevačka. Možda nitko u religioznoj povijesti nije bolje razumio ideal evanđeoske slobode od Franje, ali vjerojatno ni više patio zbog posljedica takvog slobodnog shvaćanja duhovnog života. Glavna posljedica svakako je novi tip organizacije, utemeljen na slobodnom prihvaćanju vrijednosti zajednice. Malo koja tradicionalna redovnička zajednica ima takav stupanj slobode u odnosu na poglavare, kao i u međusobnim odnosima braće. Franjevaštvo, njeguje ideal povjerenja u čovjekovu dobrotu, povjerenja u efekte Božje milosti na slobodnog čovjeka. Povjerenja u dobrotu stvorenog svijeta. Konkretne posljedice toga ideala su potpuno poštovanje duhovnog procesa svakog pojedinca, vjernika ili ne, odbacivanje svakog sustava koji ograničava osobnu slobodu, optimistično se nadajući da će u toj igri slobode pobijediti onaj tko više ljubi.
Marinko Pejić, polis.ba
