Marine Le Pen – veliki intervju: “Želimo da Francuska izađe iz NATO-a, američki interesi nisu naši interesi”

Francuski Nacionalni Front postao je pod vodstvom Marine Le Pen najveća politička sila u Francuskoj osvojivši najveći broj glasova na Europskim izborima. Nema sumnje kako je ovaj potez duboko protresao francuski, ali i europski, politički establišment.

(advance.hr – D. Marjanović)

Ova desničarska stranka – koja za sebe, kao i svi “moderni” desničari, tvrdi kako desnica i ljevica danas više ne postoji (možda ne na centru, ali na krakovima političkog kompasa itekako postoji i dalje) – kod mnogih izaziva dvojake osjećaje, što nije čudno, jer stranka je pod vodstvom Marine Le Pen ukomponirala toliko “klasične” desničarske (anti-imigracijska politika) i ljevičarske (zaštita prava radnika, državnih službi itd.) retorike da je zaista teško FN danas svrstati u neku kategoriju. Drugim riječima, iz njihove perspektive se zaista čini kako ljevica i desnica gube ideološki zamah te kako se formiraju neki novi, možda bismo ih mogli nazvati “nacionalni” i “kontra-nacionalni”, pravci.

Da je FN nova pojava na francuskom političkom nebu, takve političke amalgamacije bi još i prošle, ali FN za sobom vuče teški uteg vlastite prošlosti, a taj uteg je još uvijek i aktivan. Naime, Marine je kćer osnivača stranke, Jean-Mariea Le Pena, koji je nedvojbeno čovjek s izraženim naci-fašističkim stavovima. Da stvar bude još zanimljivija (ili tragičnija), zadnjih dana dolazi do eskalacije tenzija na relaciji otac-kćer Le Pen.

Nema sumnje kako je Marine izvukla stranku iz okova jedne propale i nazadne ideologije i od nje učinila vodeću političku silu u zemlji. To nije mogla izvesti bez temeljite ideološke korekcije, bez velikih “zahvata” unutar same osnove na kojoj je FN godinama egzistirao. Put od “fašističke” stranke osnovane 1972. do “nacionalističko-konzervativne” stranke današnjice bila je njena velika misija. No, njen 85-godišnji otac je i dalje tu, ima funkciju počasnog predsjednika FN-a, i nije nimalo zadovoljan ovim procesom.

“Moja kćer je pretvorila Nacionalni Front u bizarnu konformističku stranku”, poručio je Jean-Marie, svega dan nakon što se Marine javno ogradila od njegovih ekstremističkih anti-semitskih izjava.

Marine bi mogla (pokušati) izbaciti svog oca iz stranke, ali tada gubi potporu tvrdolinijaša, a mogući raskol unutar stranke sada bi došao u najgorem mogućem trenutku za nju. S druge strane, sve do potpunog “čišćenja” od rasizma i svake druge ekstremističke retorike, Nacionalni Front neće postati relevantna europska politička sila. Već sada imaju konkretnih problema oko toga – lider britanske stranke UKIP, Nigel Farage, odmah nakon Europskih izbora (anti-EU stranka UKIP je ostvarila veliku pobjedu u Britaniji) poručio je kako njegova stranka neće ulaziti u koaliciju s FN-om u sklopu Europskog Parlamenta. “Anti-semitizam je u njihovom DNA”, istaknuo je Farage.

I u pravu je, sve dok u FN-u egzistiraju akteri poput Jean-Mariea, koji je prošlog tjedna kritičaru, židovskom pjevaču Patricku Bruelu, poručio da će ga smjestiti “u pećnicu” (očita referenca na nacističke zločine za vrijeme Holokausta), ova stranka neće izaći iz okvira vlastite prošlosti.

No, ako pretpostavimo da je Marine Le Pen zaista pravi reformator, a ne samo vrhunski PR stručnjak koji zapravo dijeli ideje svoga oca, onda bismo mogli zaključiti – unatoč brojnim neslaganjima čak i s “reformiranim” FN-om – kako bi bila šteta da neke političke promjene koje zagovara Marine Le Pen ne budu dostupne Francuskoj (o kontradikcijama lošeg i dobrog bilo je govora u tekstu: Između negativnih unutrašnjih i pozitivnih vanjskih politika).

Marine otvoreno zagovara izlazak Francuske iz NATO saveza te povratak na međunarodnu politiku koji je predvodio istaknuti francuski predsjednik Charles de Gaulle (koji je i danas za mnoge Francuze, ali i Europljane, simbol nesvrstane politike). Nadalje, Le Pen je u pravu kada ističe da je Nacionalni Front bila jedina veća francuska politička stranka koja se od samog početka protivila svakom obliku intervencije u Siriji.

Dakako da je paradoksalno da jedna desničarska stranka danas mora na sebe preuzimati tekovine anti-imperijalizma što je desetljećima bio “sveti” zadatak ljevice. No, to nije ništa čudno u vrijeme kada se znatan dio nekadašnje europske ljevice transformirao u modernu liberalno-kapitalističku vladajuću klasu.

Pragmatično gledajući, Europi treba jedna snažna nesvrtana sila koja bi bila glas protiv agresije i imperijalističkih pohoda. Francuska dakako ima povijest vlastitog imperijalizma, ali baš zbog toga su takve snage u takvim zemljama toliko važne.

Priča o FN-u će svakako biti zanimljiva. Pitanje je u kojem će se pravcu sada razvijati kada su postali politička sila. Logika, kao i izborni rezultati, nalažu da Marine očito radi nešto za stranku pozitivno kada je uspjela iz opskurnosti pretvoriti je u pobjedničku. Stari Jean-Marie je svakako već trebao biti u mirovini, a ako Marine bude imala dovoljno hrabrosti, tamo će ga i uputiti.

Do sada smo većinom čitali o FN-u u kontekstu unutrašnjih pitanja, no što Marine Le Pen misli o europskim i međunarodnim problemima? Brojne odgovore na upravo ovakva pitanja dala je za vrijeme jučerašnjeg intervjua za RT. Dakako ne treba se ni isticati kako Moskvi svakako imponira nova najveća politička sila Francuske za krizu u Ukrajini ne krivi njih već SAD i Europsku Uniju.

Le Pen se dotakla pitanja Europske Unije u nekoliko navrata te je očito kako je jedan od njenih ciljeva razmontirati tu organizaciju koju smatra izuzetno lošom. To je vjerojatno i ključna komponenta koja ipak još uvijek svrstava FN na strogu desnicu, jer svakako postoji i konkretna anti-EU ljevica, ali je u tom slučaju kritika posve drugačija – napad je usmjeren na “ovakvu EU”, a ne “ovu EU”.

Radikalno je tvrditi da je Europska Unija nekakvo apsolutno ogromno zlo, što desničari redom čine (izuzev možda zbunjenih desničara u Kijevu), jer pozitivne strane EU-a svakako postoje, mada je teško govoriti o istima dok se na čelu same organizacije nalaze akteri koji zapravo ni nemaju interese te iste EU u svojoj agendi – što se kristalno jasno vidi upravo u aktualnoj krizi oko Ukrajine.

Snažna EU koja radi u interesu svojih članica i naroda danas bi trebala biti ključni faktor stabilnosti ne samo na kontinentu nego i u Europi. Nažalost, to nemamo, ali to ne znači da tome ne trebamo stremiti. Razbijanje Europske Unije natrag na nacije, umjesto njene reformacije, svakako je u interesu nacionalista – to je posve logično – mada su njihove tvrdnje o “umjetnoj tvorevini” zapravo apsurdne, jer što je nacija ako ne umjetna tvorevina? Ili umjetne tvorevine s dugim rokom trajanja postaju “prirodne”?

Svako pretjerano ideološko promatranje današnje situacije u Europi je nužno loše po njene narode. Europska Unija trebala bi postati “Narodna Unija”, savez država u kojima su interesi narodi na najvišem mjestu. U interesu niti jednog naroda Europe ne može biti zatvaranje unutar svojih nacionalnih granica i paranoidno promatranje susjedstva. To je povijest koju Europa mora prevladati, a stranke poput FN-a koje zagovaraju “ili-ili” politiku to ne razumiju niti će ikada razumjeti.

Dakako, da ne bi bilo zabune, kada govorimo o “nužnim promjenama” unutar Europske Unije ne govorimo o nekakvim kozmetičkim reformama već doslovno o temeljitim promjenama kroz koje bi se brojne stvari trebale “okrenuti naglavačke”. Le Pen je apsolutno u pravu kada kaže da su narodi izgubili suverenitet u Europskoj Uniji te da se odluke donose u nadnacionalnim tijelima, no to ne znači da su promjene nemoguće i da se moramo vratiti u striktno nacionalne i samo nacionalne okvire bez ikakvih pozitivnih privilegija koje dolaze s većim zbližavanjem država.

Takvo što se zaista može postići samo demokracijom, ali ne demokracijom kojoj nedostaju izbori – sami narodi Europe moraju svoj većinski interes staviti na prvo mjesto i prisiliti sistem da djeluje isključivo i samo u njihovu korist. No, o tome drugom prilikom, pogledajmo sada intervju Marine Le Pen koji je s njom vodila RT voditeljica Sophie Shevardnadze (35-godišnja Sophie je inače unuka bivšeg gruzijskog predsjednika i nekadašnjeg sovjetskog ministra vanjskih poslova, Edvarda Shevardnadzea, koja tečno uz ruski, gruzijski, engleski i talijanski govori i francuski, što joj je svakako poslužila i u ovom intervjuu).

Što se pak tiče vanjske politike, naročito izvan okvira same pro-EU i anti-EU debate, mora se priznati bez imalo dvojbe kako Marine Le Pen jako dobro shvaća globalnu problematiku, i što se tiče Sirije, ranije Libije i jako opasnog poniznog odnosa Europe prema SAD-u.

Marine Le Pen i Sophie Shevardnadze
Sophie Shevardnadze: “Zadnji put kada smo razgovarali, predvidjeli ste da ćete u Europskim izborima postati najsnažnija francuska stranka – i evo nas. Što je prvo što želite učiniti?”

Marine Le Pen: “Prvo što ću učiniti je formirati grupu u Europskom Parlamentu kako bismo spriječili svaki novi napredak prema europskom federalizmu, kojeg smatram izuzetno anti-demokratskim. Smatram kako je to protivno suverenitetu naroda kao i ekonomskim, društvenim i internacionalnim interesima Francuske. Stoga, zajedno sa saveznicima, sada ćemo moći nastupiti s novim glasom, drugačijim od onoga koji je do sada dominirao Europskom Unijom”.

Sophie Shevardnadze: “Kada gledate širu sliku, euroskeptici su i dalje u manjini, čak nemaju niti blok još, nije se zapravo desila nikakva ‘velika pobjeda’. Zašto se onda stalno priča o političkom potresu?”

Marine Le Pen: “Vjerujte mi, vidjeli smo lica ovih ljudi u Bruxellesu koji su nas gledali kako dolazimo, mislim kako oni vjeruju da će naša prisutnost odlučno promijeniti izgled Europskog Parlamenta i, očigledno, samih debata koje će se voditi unutar te institucije”.

Sophie Shevardnadze: “Koliki je zapravo problem ovih ‘euro-komesara’ kojih se želite riješiti? Zar je pitanje suvereniteta postalo toliko ozbiljno?”

Marine Le Pen: “Suverenitet je temelj demokracije. Bez suvereniteta nema demokracije, jer imati slobodu staviti glas u glasačku kutiju je jedna stvar, no ako ljudi koje izaberete tim procesom nemaju nikakve ovlasti jer stvarnu moć drže supranacionalna tijela, tada više nismo u demokratskom procesu.

To je upravo ono kroz što sada prolazimo. Mislim da je Mendès France (op.a. bivši francuski premijer) 1957. rekao u Nacionalnoj Skupštini kako postoje dva puta prema totalitarizmu – ili se sve ovlasti ujedinjuju u jednu ili sve ovlasti prebacimo na supranacionalno tijelo. Upravo to su i učinili izgradivši Europsku Uniju – prebacili su suverenitet na supranacionalno tijelo koji nije birano, koje nema nikakav legitimitet te koje nameće svoju volju narodu. To se tiče i našeg teritorijalnog suvereniteta – mi više nemamo kontrolu nad svojom imigracijskom politikom jer su sve granice otvorene od uvođenja Šengena.

Isto vrijedi i za naš monetarni suverenitet jer više nemamo kontrolu nad svojom valutom. Naš suverenitet nad budžetom također je prebačen na razinu Europske Unije, kao i pravni suverenitet pošto su 80% zakona o kojima se glasa u francuskoj Nacionalnoj Skupštini zapravo prepisane EU direktive.

Ja smatram da je Francuska slobodna zemlja i da bi takva trebala ostati. Stoga, pošto su nam ukrali naše slobode, trebamo se boriti da ih vratimo natrag iz ruku onih koji su nam ih ukrali bez našeg znanja i bez naše suglasnosti”.

Sophie Shevardnadze: “Ne tako davno govorilo se o velikoj novoj supersili – Europskoj Uniji. Ovi izbori pokazuju kako blok nije ujedinjen u superdržavu. Zar se Europa nikada neće ujediniti?”

Marine Le Pen: “Ovdje se ne radi u Europi nego o Europskoj Uniji. Europa postoji, ona je sačinjena od nacija čije se bogatstvo nalazi u njihovoj unikatnosti, njihovom suverenitetu, slobodi i demokraciji. Dakle, ja sam za Europu nacija – voljela bih da već sutra možemo ustrojiti Europu koja će se širiti, ali na zemlje koje su sačuvale svoj suverenitet, koje bi radile zajedno u kooperativnim projektima. To funkcionira, to želim implementirati, ali da bismo to postigli, moramo prvo dekonstruirati Europsku Uniju”.

Sophie Shevardnadze: “Prije nekoliko dana gost mi je bio član stranke Alternativa za Njemačku. On želi podijeliti Eurozonu na sjever i jug. Mislite li da je to rješenje?”

Marine Le Pen: “Ne, mislim da je to utopijski. Mislim da stavljamo flastere na strukturu koja je od početka bila neispravna. Što se tiče valute euro, oni bi htjeli Sjevernu Eurozonu i Južnu Eurozonu. No, u takvom slučaju, koje koristi imaju južne zemlje od korištenja nametnute euro valute? Bilo bi bolje da vrate svoje nacionalne valute i da ih prilagode za svoju ekonomiju, zapošljavanje i izvoz. Ako Njemačka hoće imati euro na svom teritoriju, neka ga imaju, to je njihova stvar. Ako oni u tome vide svoj interes, neka radi što hoće, ali mi nemamo interesa u integraciji u tu ‘pod-euro’ strukturu”.

Sophie Shevardnadze: “Dakle, Vi želite braniti francuski interes u EU protiv Njemačke? Koji su to francuski interesi u koje se upliće njemačka politika?”

Marine Le Pen: “Da budemo jasni – ja nisam germanofob. To ne bi imalo nikakvog smisla. Ja ne mogu biti ljuta na Njemačku zbog toga što oni brane svoje nacionalne interese. Je jednostavno ističem kako se njihovi interesi razlikuju od naših – to je tako jednostavno. Ja kritiziram francuske lidere zbog toga što ne brane francuske interese, a brane njemačke interese. Primjerice, vidimo kako je valuta euro kreirana od strane Njemačke i za Njemačku. Euro je skrojen na takav način, da paše Njemačkoj, ali niti jednoj drugoj zemlji Europske Unije. Ja želim nešto skrojeno za sebe, želim nacionalnu valutu. Naročito pošto je valuta pitanje suvereniteta. To je model: jedna valuta, jedna država. Tako inače 95% svijeta funkcionira.

Ako se sutra vratimo na našu nacionalnu valutu, njemačka marka bi bila precijenjena u odnosu na euro. Naše nove financije bi bile devalvirane u odnosu na euro. Mi bismo stoga imali koristi, a Njemačka gubitak. Njemačka trenutačno profitira od eura, jer imaju valutu koja je strukturalno devalvirana, što im daje znatnu prednost u konkurentnosti.

Stoga, ova Europska Unija je pala pod dominaciju Njemačke otkako je Njemačka uspjela nametnuti svoje stavove drugim zemljama, a mi svi ostali smo postali mučenici. Iz gledišta ekonomije, zapošljavanja, društva, trpjeli smo znatne gubitke zadnjih godina i ja neću mirno prihvatiti patnju francuskog naroda kako bi se ugodilo Angeli Merkel”.

Sophie Shevardnadze: “Očito je kako ne gledate pozitivno na mjere štednje koje prema Vama uništavaju Europu. No, što bi se drugo moglo napraviti za borbu protiv dužničke krize?”

Marine Le Pen: “Svakako ne ovo. Jer mjere štednje ne samo da su se pokazale nepravednima, već i neučinkovitima. Laboratorij ovih mjere je Grčka. Samo pogledajte Grčku – bacili smo taj narod natrag u Srednji vijek. Nezaposlenost mladih je 60%, 30% ostatka radne populacije. Smanjila su se davanja za nezaposlene, smanjile su se plaće, smanjili su se bonusi za državne zaposlenike. Više nemaju pristup adekvatnom zdravstvu, stopa suicida se udvostručila, a smrtnost novorođenčadi povećala se za 50%… Da li je ovo progres? Ovo su ta obećanja? Ovo je skandalozna sramota! I povrh svega, ove mjere ne smanjuju niti deficit niti dug. Grčki deficit i dug i dalje rastu. Zato tvrdim da su mjere štednje neučinkovite u ostvarenju cilja, a cilj je smanjenje deficita, ali su ujedno i strašno nepoštene i gotovo nehumane. Kada samo pogledate da u nekim bolnicama u Grčkoj, kada žena rodi, dijete joj daju samo nakon što plati račun za porodiljne troškove bolnici”.

Sophie Shevardnadze: “Koga biste voljeli vidjeti kao šefa Europske komisije?”

Marine Le Pen: “Apsolutno me nije briga, oni se samo mijenjaju. To je legenda za ‘yuppiee’ i eurofile. Njima govorimo: “Vidi, Jucker!” itd. Dok u stvarnosti su svi isti, potpuno su isti! Predsjednik Komisije je zapravo nadzornik u zatvoru, to je to. No, on je tamo da provodi primjenu pravila. Stoga, tkogod je nadzornik, on će nametati pravila unutar zatvora. To je posao šefa Komisije. Računa se samo to tko će najbolje nametnuti ultra-liberalnu politiku, transfer suvereniteta, ekspanzionizam koji se nameće raznim europskim narodima ili pak potpisivanje Trans-Atlantskog Ugovora sa SAD-om protiv kojega ćemo se žestoko boriti do kraja”.

Sophie Shevardnadze: “Osvrnimo se na Ukrajinu. Po tom pitanju ste EU nazvali ‘anti-demokratskim čudovištem’ koje je pogoršalo situaciju nuđenjem partnerstva Kijevu. Zašto to mislite?”

Marine Le Pen: “Čujte, očigledno je da kada je Europska Unija ponudila to partnerstvo Ukrajini, to je predstavljalo raskol u odnosima s Rusijom. Radilo se o ucjeni koja je mogla samo dovesti do podjela unutar Ukrajine, pošto znamo da se u zemlji nalaze ljudi koja gledaju prema Rusiji i oni koji gledaju prema Zapadu i Europskoj Uniji. Toga smo bili svjesni i potpaljivanje ovih podjela očito je stvorilo uvjete za opasni građanski rat. Europska Unija započela je inicijalnu vatru i od onda je samo pogoršala situaciju prijetnjama, ucjenama, sankcijama – a jasno vidimo kako ništa od toga ne pridonosi sjedanju za stol i pronalasku mirnog rješenja za sukob”.

Sophie Shevardnadze: “Kažete kako je EU odgovorna za situaciju u Ukrajini – da li su oni uopće znali u što se upuštaju?”

Marine Le Pen: “Po definiciji nije na meni da branim sposobnost ovih tijela. Ne znati bi bilo tragično – takvo geopolitičko neznanje mi se čini nevjerojatno. No, unatoč tome, rezultat je tu – Europska Unija nije odigrala ulogu koju je mogla te su još dodatno pogoršali situaciju. Ono što je posebno sramotno je činjenica da zemlje poput Francuske više nemaju diplomatski glas – jer ovdje imamo sukob u kojem je Francuska mogla, da je imala snažan politički glas, uravnotežen glas kakav ja želim vratiti, prevladati ove poteškoće. Diplomacija Europske Unije je katastrofa, ne samo u Ukrajini – svaki put kada se EU uplete u neki događaj na globalnoj pozornici to čine samo kako bi stvorili problem ili ga povećali”.

Sophie Shevardnadze: “Da li je nametanje sankcija Rusiji znak da je vanjska politika EU-a podređena SAD-u? Koliko će EU daleko ići u tome?”

Marine Le Pen: “Ne znam koliko će daleko ići, možda će u konačnici morati shvatiti stvarnost te zaključiti kako im nije u korist pokoravati se američkoj volji. U svakom slučaju, to se nadam, jer ove sankcije su samo pojačale sve suprotstavljene pozicije, što nema smisla. Bili smo posve svjesni kako Rusija, suočena s ovim sankcijama, svakako neće poručiti: ‘Dobro, ako će biti tako, radite što poželite”. To nema smisla. Sankcije koje su nametnute, uključujući i one protiv ruskih zastupnika, pa i predsjednika Dume, posebno su problematične jer stvaraju raskol u povijesnim tradicijama na diplomatskoj razini. Općenito se sankcije ne uvode zastupnicima jer su oni izraz naroda. Zato sada imam dojam kao da pravila više ne postoje, osim možda onih koja nameće SAD, koji – ističem to još jednom – brane svoje interese, ali njihovi interesi nisu naši interesi”.

Sophie Shevardnadze: “Može li Ukrajina ikada postati EU članica? Mislite li da bi trebala?”

Marine Le Pen: “Naravno da ne! Još jednom napominjem – kada je EU obećala Ukrajini da će je primiti, očito je kako su samo pojačali tenzije unutar Ukrajine. Ukrajina neće postati dio Europske Unije – nemojmo pričati bajke. Ukrajina definitivno nema ekonomsku razinu da postane dio EU. Protivim se bilo kakvoj novoj ekspanziji, stoga ovo govorimo bez ikakvih predrasuda. Osjećam prijateljstvo prema Ukrajincima, zato i ne bih prijatelje pozvala u noćnu moru. Ja želim napustiti EU stoga ne mogu nikoga pozivati”.

Sophie Shevardnadze: “G7 su osudili Rusiju za situaciju u Ukrajini te pozivaju na nove sankcije. Zašto Zapadni lideri pozivaju Rusiju i predsjednika Putina da zaustavi nasilje, a ne vlasti u Kijevu i novoizabranog predsjednika s kojim su se sastajali?”

Marine Le Pen: “To je dobro pitanje. Zato jer se nalazimo u kulminaciji Hladnog rata koji se vodi između Rusije i SAD-a kojem su se potpuno podredili europski glavni gradovi. O tome se radi i to je sramota. Također bih voljela iskoristiti ovu priliku da izrazim svoje duboko suosjećanje i žalost kada vidim civilne žrtve u istočnoj Ukrajini, ali i osjećaj gađenja kada vidim kako umiru okruženi generalnom indiferentnošću europske politike i medija. Ovo je pravi skandal koji se događa na našim vratima i u pravu ste kada kažete da vlast u Kijevu mora preuzeti odgovornost za ovo. No, trebali bismo pozivati vlasti u Kijevu da raspuste i razoružaju milicije, što bi svakako osramotilo mnoge ljude”.

Sophie Shevardnadze: “Izbore u Ukrajini su velike sile Zapada odmah prihvatile, unatoč činjenici da u zemlji traje građanski rat i da pobunjeni istok nije glasao. U isto vrijeme izbore u Siriji se naziva nelegitimnima i prije nego su održani. Zašto?”

Marine Le Pen: “Da, i to se događa godinama! Mislim, taj i taj odluči tko je na dobroj, a tko na lošoj strani. A i to se može promijeniti u svakom trenutku. Dobri dečki današnjice mogu postati loši dečki sutrašnjice, a oni loši danas, možda postanu dobri sutra, ako Washington odluči da im tako paše. To je sramota jer na međunarodnoj razini je počinjeno puno grešaka pod utjecajem Washingtona, naročito u Siriji.

Mi smo bili jedina politička stranka u Francuskoj koja se suprotstavila intervenciji u Siriji, prvi i jedini koji smo, od samog početka, govorili da se u Siriji naoružavaju islamistički fundamentalisti koji bi, ako bi pobijedili, uveli vladavinu terora kao i u Libiji – gdje se desilo sve zbog nas, mi smo im pomogli doći na vlast. To je ta američka metoda, međunarodna američka metoda: oni brane svoje interese, ili misle da brane svoje interese, jer ponekad čine ozbiljne pogreške. Ono što je posebno strašno u tome je da zemlje Europe više ne mogu ništa reći po tom pitanju. Nema više suverenih nacija u Europi koje bi mogle biti glas razuma i mirnog rješavanja sukoba, glas uravnoteženosti između različitih interesa i različitih nacija”.

Sophie Shevardnadze: “Obama je rekao kako je sigurnost američkih europskih saveznika nepovrediva, obećavajući jačanje američke vojne prisutnosti i vježba diljem Europe. Treba li Europi ovakva potpora?”

Marine Le Pen: “Da se branimo od koga? [smijeh] Da se branimo od koga? Kao što znate, mi kao stranka se zalažemo za izlazak Francuske iz NATO-a, mi imamo viziju međunarodne politike prema Charlesu de Gaulleu, mi smo za razvoj odnosa s Rusijom, bez prekidanja odnosa sa SAD-om. Mi vjerujemo kako Francuska mora imati odnos sa svim velikim svjetskim nacijama i ne želimo da nam nitko nameće kako bismo trebali gledati na stvari. Mi težimo tome da imamo slobodu odlučivati o kvaliteti i razini naših međunarodnih odnosa.

No… da se branimo protiv koga? Kada smo postavili to isto pitanje jednom francuskom političaru, njegov odgovor je bio “protiv Kine”. Na to se se jednostavno morate nasmijati. Mi jasno vidimo kako se ovdje radi o tome da SAD želi provesti vojnu integraciju, a sutra možda i ekonomsku integraciju, kako bi proširili svoj utjecaj. Ugovor o slobodnoj trgovini, kojeg SAD želi potpisati pod svaku cijenu, je zapravo samo još jedan način kako vezati Europsku Uniju u jedan kvazi-definitivan način za SAD. Ovo je, napominjem još jednom, gubitak nezavisnosti, da ni ne spominjemo katastrofalne posljedice koje bi taj pakt o slobodnoj trgovini imao na našu poljoprivredu, industriju, obranu itd. Stoga ovdje se radi puno više o geopolitičkom paktu, a ne nužno čisto komercijalnom ili ekonomskom sporazumu”.

Sophie Shevardnadze: “Što dalje nakon Vaših uspjeha? Hoćete li se kandidirati za predsjednicu Francuske 2017?”

Marine Le Pen: “Čujte, ako sljedbenici našeg pokrete daju povjerenje meni, jer uskoro imamo stranački kongres, u studenome. Ako budem ponovno izabrana za lidera Nacionalnog Fronta, onda ću očito biti i kandidatkinja na budućim predsjedničkim izborima, koji bi se mogli održati i prije nego što mislimo – bilo da se radi o predsjedničkim ili parlamentarnim izborima, imajući u vidu koliko nisku potporu ima predsjednik Francois Hollande”.

Sophie Shevardnadze: “Znači vjerujete da bi se izbori mogli održati i prije roka?”

Marine Le Pen: “To kažu prijatelji Francoisa Hollandea, koji su pokrenuli pitanje kako uopće opstati još tri godine na vlasti kada ostvaruju tako teške gubitke na svim izborima koji su u međuvremenu održani. Svega 16% stanovnika Francuske danas podržava Hollandea. Čvrsto vjerujem u prijevremeno raspuštanje Nacionalne Skupštine. Ako pak ti izbori daju iste rezultate kao i nedavno održani Europski izbori gdje je vladajuća predsjednikova stranka – koja inače ima svu moć, nad državom, skupštinom, senatom, regijama, tisućama općina – osvojila manje od 14% glasova, onda jednostavno ne vidim kako predsjednik može nastaviti dalje vladati”.