Postoji veliki broj osoba koje precjenjuju svoje znanje i sposobnosti, uvjereni da su kompetentni u oblasti u kojoj su zapravo totalni laici, a osim što nisu u stanju da sagledaju svoju nekompetentnost, nisu sposobni ni da prepoznaju tu kompetentnost kod drugih. Takvih je najviše na izbronim listama, a isti će vas ovih dana “ubijati” po društvenim mrežama.
Na krilima populizma demokracija se može pretvoriti u teror većine vođen zakonom gomile! – tvrdnja je naučnika koji se bave proučavanjem društvenih tokova, a stvarnost nas uvjerava u takvo stanje stvari.
Politički poltroni i diletanti koji se hvale da su „ljudi iz naroda“, i da im se u toj činjenici kondenzovala sva poltička zrelost i kompetencije – danas su uzurpirali sve segmente društvene zajednice.
Mass-medijska sredstva komunikacija nerijetko relativiziraju sve normativne vrijednosti civilizacijskih tekovina. Relativizam apsolitustičkog tipa vodi u moralnu anarhiju u kojoj se ukida pravo na etičke standarde.
Svjesno fabrikovanje medijskih objava je neoprostiv grijeh – štetnost koja ima dalekosežnije posljedice od klasičnih laži.
“Etika u medijima” trebala bi biti osnovna literatura svakog pojedinca koji se služi mass-medijskim sredstvima u komunikaciji.
Odavno se stvarnost ne dešava kao refleksija svijesti, nego kao konstrukcija kognitivne stvarnosti koju proizvode tehnoznanosti. U takvom odnosu stvari tehnoznanost preuzima totalnu moć vladanja, afirmišući se kao kapital u formi nematerijalnog rada.
Kurčeva davorija je politička mantra o demokratiji na mentalnoj svijesti GRAĐANA koji filozofiju života zasnivaju na defetizmu, mentalnoj ljenosti i parolama o snalažljivosti.
Rijaliti šou je stvarnost, a stvarni producenti, scenaristi i režiseri su duboko iza kulisa scene. Krivci su ispred ekrana ili u publici.
Biti GRAĐANIN u smisle političke svjesnosti, zrelosti i odgovornosti je legitimno prvo svakog pojedinca, njegov vlastiti izbor ali i obaveza.
“Nije istina da vlast kvari ljude. Istina je samo da budale, ako se domognu vlasti, kvare vlast.” – Bernard Shaw
“Budala ima veliku prednost pred pametnim čovjekom: uvijek je zadovoljan samim sobom.” – Napoleon Bonaparta
Ko nameće nekulturu i primitivizam u javnu riječ – taj liječi vlastite frustracije i manifestira vlastitu kvazi-kompetentnost. U osnovi, žestina i gorčina u vokabularu samo je pokazatelj patološkog straha od spoznaje “vlastitosti ništavila – ispraznosti sebstva”.
„Nezrelost je nemoć da se svoj razum upotrebljava bez vodstva nekog drugog. Ta nezrelost je samoskrivljena, onda kada njen uzrok ne leži u nedostatku razuma, nego u pomanjkanju odlučnosti i hrabrosti da se njime služi bez tuđeg rukovođenja“.
Prema Kantu, nezreli ne mogu osvojiti slobodu niti biti slobodni. Nezrelima se sasvim lahko drugi „nametnu za njihove tutore“.
Neko ko se nameće u društvu, da određuje i mjeru slobode koju će drugima davati, sigurno niti je slobodan a niti slobodu može bilo kome osigurati. Gdje se sloboda daje tu je nema. Za slobodu važi samo princip ravnopravnosti i jednakosti. Sloboda nije neograničena, ona ima unutrašnje ograničenje koje glasi: ne možete biti toliko slobodni da ukinete slobodu drugima.
Znači, moja sloboda ide do granice slobode drugoga. Na granici naših sloboda odvija se dijalog, dogovor i donose odluke.
Pozivanje na bilo koju vrstu osjećaja “dužnosti”, ne bitno dali građanske ili bilo koje druge – profesionalne, ne podrazumjeva ispravnost teorije da “cilj opravdava sredstvo”.
“Cilj ne opravdava sredstvo!”
Nedozvoljena sredstva, bilo koje vrste, za postizanje pozitivnih ciljeva vode u “apsolutistički” relativizam kao konačno ishodište, a to opat, samo po sebi jeste anarhija. U takvom načinu promišljanja dolazimo do hipotetičkog pitanja; kako se odrediti u okolnostima dva i više podjednako dobra ili loša izbora – mogućnosti.
Mi odavno biramo manje zlo!
M.H.
magazinplus.eu
