Naši politički lideri i poslušni mediji neprestano nam govore da je zaključavanje zbog pandemije prijeko potrebno ako želimo pobijediti COVID virus. Obavezno nošenje maski, karantenski kampovi, samoizolacija, ograničena druženja, poticanje javnog straha i panike, zatvaranje poduzeća i prateći pad gospodarstva postali su, još jednom, lažno rješenje za politički stvorenu krizu – déjà vu iznova. Problem je: ništa od ovoga ne djeluje, ništa od ovoga nije potrebno. Profesor sa sveučilišta Texas Tech, Gilbert Berdine sažima:
“Nakon što se uzme u obzir neviđenu ekonomsku depresiju, povijest će vjerojatno zaključiti da su ova zaključavanja najveća pogreška u politici ove generacije“.
Prenosi sott.net
Psihijatar Mark McDonald piše:
“Amerikanci se nisu samo uplašili, već su se i zarazili … pandemijom histerije … zabludnom psihozom. Zabluda je fiksno pogrešno uvjerenje koje je suprotno stvarnosti. Amerikanci danas vjeruju da naša poduzeća moramo držati zatvorenim, da djecu moramo držati kod kuće, nositi maske na licu i izolirati se od ljudskih bića kako bi ostali na životu. To je pogrešno. To je laž. I to nas ubija. Ubija nas fizički, mentalno, socijalno, psihološki, ubija našu zemlju i mora prestati”.
Nema sumnje da zaključavanje “ubija” svaku zemlju i uništava urbano središte kulturnog života i ekonomske aktivnosti gdje god da je nametnuto. Na primjer, razmislite o Londonu, velikoj i povijesnoj metropoli koja je postala praktički grad duhova, mrtvaca u smislu zajednice, posvuda zatvorene trgovine i tvrtke koje se više nikada neće otvoriti, što je vjesnik masovnog financijskog kolapsa. London je pao. I mnogi će gradovi i narodi na Zapadu slijediti taj primjer. Pogledajte New York, Chicago i L.A.
Snažna potvrda apsurdnosti i štetnosti zaključavanja dolazi iz Great Barrington deklaracije koja je nedavno kružila, pripremili su je i potpisali ugledni liječnici i epidemiolozi, a donosi sljedeći zaključak:
Onima koji nisu ranjivi treba odmah omogućiti da nastave s normalnim životom. Jednostavne higijenske mjere, poput pranja ruku i ostajanja kod kuće u slučaju bolesti, trebali bi usvojiti svi kako bi se smanjio prag imuniteta stada. Škole i sveučilišta trebaju biti otvoreni za osobnu nastavu. Treba se nastaviti s izvannastavnim aktivnostima, poput sporta. Mlade odrasle osobe koje imaju niski rizik trebaju raditi normalno, a ne od kuće. Treba otvoriti restorane i druga poduzeća. Umjetnost, glazba, sport i druge kulturne aktivnosti trebaju se nastaviti. Ljudi koji su više izloženi riziku mogu sudjelovati ako žele, dok društvo u cjelini uživa zaštitu koju ranjivima pružaju oni koji su izgradili imunitet stada.
Ono što dodaje sve većem neslaganju sa službenom politikom, 25 znanstvenika iz sedam zemalja, koji su sudjelovali na summitu Truth Over Fear Summit [“Istina iznad straha”, op. prev.] u listopadu 2020., “složilo se da zaključavanja nanose mnogo veću štetu od samog COVID-19, a mnogi vjeruju da je pandemija povezana s planovima globalnih elita da uvedu svjetsku socijalističku nadzornu državu putem “Velikog reseta“.
Irska znanstvenica biomedicine dr. Dolores Cahill tvrdi: “Nije bilo poznate moralne, etičke, pravne, znanstvene ili medicinske osnove” po kojoj bi Svjetska zdravstvena organizacija 11. ožujka 2020. proglasila pandemiju, jer je u tom trenutku broj smrtnih slučajeva od COVID-19 bio jedan posto godišnjih smrtnih slučajeva od gripe. Nema veze. Izvršni direktor Instituta Heartland Justin Haskins piše,
“Za nas koji podržavamo slobodno tržište, “Veliki reset” nije ništa manje nego zastrašujuć … Pogoršavajući stvari, ljevica je već tijekom COVID-19 pandemije dokazala da može radikalno transformirati političke stvarnosti usred krize, tako da nije teško shvatiti kako je … sadašnja pandemija “zlatna prilika” za radikalne promjene … dramatično guranje čovječanstva prema većoj vladinoj kontroli. Radikalna – i katastrofalna – promjena je točno ono što ćemo dobiti“.
Slično tome, John Zmirak vidovito piše za The Stream, nas se obučava kako bismo stekli stanje naučene bespomoćnosti, “koje karakteriziraju tri glavne značajke: pasivan odgovor na traumu, vjerovanje da se traumom ne može kontrolirati i stres. Naši politički gospodari s ljevice koriste “virus kao izgovor za “Veliki reset“, oduzimajući građanima širom Zapada tradicionalne slobode, posebno prava privatnog vlasništva. Zašto bi nam inače nametali beskorisna zaključavanja, usprkos sve manjem broju smrtnih slučajeva virusa?”
Sumnje Haskinsa i Zmiraka potkrepljuje osnivač Svjetskog ekonomskog foruma i glavni zagovornik “Velikog reseta”, Klaus Schwab. U svojoj novoj knjizi COVID-19: The Great Reset, Schwab zapravo umanjuje značaj virusa, dok ga smatra providonosnim izgovorom za prepravljanje svijeta i pokretanje “četvrte industrijske revolucije“ koja će eliminirati privatno vlasništvo, ograničiti putovanja i uspostaviti državu nadzora u kojoj su svi čipirani i nadgledani. Zaključavanja su način da se stanovništvo omekša da prihvati tehnokratsku revoluciju kojom predsjeda klub milijardera, njihovi politički pomoćnici i izabrani “stručnjaci”. Schwabove knjige to jasno pokazuju.
Ljudi koji podržavaju zaključavanja – lokalni političari, guverneri i medicinski službenici koje zapošljava vlada, od kojih mnogi, slabo načitane osobe i usko obrazovani, možda nikad nisu čuli za Schwaba – nisu pogledali statistiku – ili bolje rečeno, očito nisu htjeli, budući da bi podaci kategorički pobili njihove tvrdnje. Umirovljeni sudac iz Manitobe Brian Giesbrecht nedavno je pokazao da “broj umrlih u New Yorku do rujna iznosi otprilike 1.700 na milijun stanovnika, u New Jerseyu 1.800 na milijun, a na Haitiju manje od 19 na milijun”. Nesklad je zapanjujući. Zašto je tako? Haiti je presiromašna zemlja da bi uspostavila mjere zaključavanja i prošla je kroz pandemiju s malo štete. Isto vrijedi i za Bjelorusiju.
Stope smrtnosti u dvije iznad spomenute američke države su do pet puta više nego u Švedskoj i 20 puta više nego u Bjelorusiji. Imućne zemlje koje nisu uvele zaključavanje, poput Švedske i Japana, imaju neizmjerno bolje rezultate od svojih industrijaliziranih kolega koji su nasjeli na drastične odredbe sumnjivih “stručnjaka” poput Neila Fergusona, koji vječito griješi, i Anthonyja Faucija, koji kaže jedno a onda zatim suprotno ovisno o tome kako pušu vjetrovi političke računice. (Fauci, koji sada inzistira na nužnosti nošenja maski, primijećen je bez maske u javnosti.)
Što je s, mogli bismo se pitati, tobožnjim skokom u pozitivnim slučajevima testiranja, što je opravdalo obnovljene drakonske mjere za borbu protiv virusa, potaknulo maniju oko maski – maske mogu uzrokovati hipoksiju, gingivitis i bakterijske upale pluća – i dovelo do drugog kruga zaključavanja kojeg je nametnula vlada? Ovo je lažna statistika koju je lako razotkriti. Autentična statistika je stopa mortaliteta i broj COVID pacijenata na jedinicama intenzivnog liječenja, brojke koje ne prate slučajeve. Stoga nije teško utvrditi stvarni razlog neslaganja između slučajeva i smrtnih slučajeva. Kako prenosi The Conversation, “Broj slučajeva nije rastao jer se povećavao broj ljudi koji nose bolest, već zato što se provodi više testiranja”. Uz to, “Vjerojatno je da je među stalno rastućim brojem ljudi koji su pozitivno testirani na bolest od lipnja, sve veći udio mladih … tako da je imati bolest dramatično manje smrtonosno za svaku osobu koja ju ima”.
Izvještaj zaključuje da je nedavni pad stvarnog broja smrtnih slučajeva “tako brz i toliko velik da je potrebna logaritamska skala da bi se to obuhvatilo u jedan grafikon”. Ali to ne biste znali slušajući vijesti, čitajući novine ili skenirajući dnevne zdravstvene biltene. Vrijedno je napomenuti da je The Conversation tvrdoglava akademska i bijesno feministička stranica koja redovito iskrivljuje istinu promičući ljevičarsku agendu. Sigurno su zaspali za volanom kad su napokon nešto pogodili.
Institut MDI na sličan je način usvojio racionalnu procjenu situacije. “Kada pogledamo godišnje brojke tijekom proteklog desetljeća, vidimo da … svakodnevno ponavljanje … podaci o ‘novim slučajevima’, ‘kumulativnim aktivnim slučajevima’ i ‘kumulativnim smrtnim slučajevima’ održavaju osjećaj straha i hitnosti što je potpuno nesrazmjerno sa stvarnošću”. Oftalmolog dr. Richard Urso ukazuje na činjenicu da virusi djeluju na dosljedan način, što podrazumijeva “veliki vrhunac u početku”, manji vrhunac “oko 110 dana kasnije”, nakon čega krivulja pada unatoč velikom broju prijavljenih slučajeva. Ono što sada imamo, kaže Urso, je “slučajdemija”, koja nam ne govori ništa o incidenciji smrtnosti. Ali postoji klauzula. Stopa mortaliteta umjetno će se održavati ili napuhavati u jurisdikcijama zaključavanja zbog nastavka odgađanja ili sprečavanja imuniteta stada. Zaključavanja ne zaustavljaju niti smanjuju utjecaj pandemije, oni zajedno rade.
Drugi razlog za skok u broju slučajeva povezan je s metodom testiranja. RT-PCR testiranje (lančana reakcija polimerazom nakon obrnutog prepisivanja) previše je osjetljivo da bi generiralo pouzdane rezultate. Kao što je CEBM otkrio, “Ova detekcija može odgovarati virusu koji sada nije sposoban zaraziti stanice i razmnožavati se … Značenje toga je da pozitivan PCR test predstavlja neinfektivni pozitivni slučaj”. Ili kako kaže BBC, “Testovi možda otkrivaju mrtvi virus“. Virology Down Under oduševljen je RT-PCR testiranjem, ali priznaje da “pozitivan rezultat ne znači da je virus prisutan”, samo da je bio prisutan. To objašnjava činjenicu da su “lažno pozitivni rezultati” koji proizlaze iz takvih testova zabrinjavajuće veliki i da se test koristi samo kao “surogatni pokazatelj”.
U idiolektu CDC-a, “Oporavljene osobe mogu i dalje ispoljavati SARS-CoV-2 RNA koji se može otkriti u uzorcima gornjih dišnih puteva do 3 mjeseca nakon početka bolesti, iako u koncentracijama znatno nižim nego tijekom bolesti, u rasponima u kojima virus koji je sposoban da se razmnoži nije pouzdano oporavljen i zaraznost je malo vjerojatna”. CDC zaključuje da je zavaravajuće oslanjati se na strategije temeljene na testovima i preporučuje da se “osobe koje prema trenutnim dokazima više nisu zarazne ne drži nepotrebno izolirano i isključuje s posla ili drugih odgovornosti“. Drugim riječima, testovi koji otkrivaju inertnu virusnu RNA nisu pouzdani. Jednako su uvjereni i istočnoeuropski liječnici. Primjerice, Bugarsko udruženje za patologiju ne sumnja da su “ti PCR testovi besmisleni kao dijagnostički alat za utvrđivanje navodne infekcije navodno novim virusom nazvanim SARS-CoV-2”.
Naravno, postoji velik broj web stranica i studija koji inzistiraju na učinkovitosti testiranja, ali odlučujući argument dolazi od izumitelja PCR dijagnostičkog testa, pokojnog nobelovca dr. Karyja Mullisa, koji je rekao, “On ne pokazuje da li ste bolesni ili da će vam ono što imate naštetiti”. (Usp. COVID-19 Unmasked, 58:20). Prirodno, uobičajene dezinformacije mogu se očekivati od ljevičarskih “provjeravatelja činjenica” poput Reutersa, FullFact-a i drugih koji gledaju na Mullisa s prezirom. Stvarnost je takva da smrtnost od COVID-a opada, osim u zemljama koje su ponovno uspostavile zaključavanje koje potiče COVID, što je zapravo virusna diktatura.
Dodatni čimbenik koji dovodi do napuhavanja stope smrtnosti je obmanjujuća praksa objedinjavanja broja umrlih od COVID-a i broja umrlih osoba koje su pozitivno testirane na COVID. Kako objašnjava koordinatorica Radne grupe u Bijeloj kući za borbu protiv koronavirusa, Deborah Birx, “Sve smrti pacijenata povezane s COVID-19 sada se klasificiraju kao smrtni slučajevi od COVID-19 bez obzira na uzrok ili druge zdravstvene probleme koji su mogli doprinijeti gubitku života“. Problem je dodatno zakompliciran grupiranjem “stope smrtnosti slučajeva” sa “grubom stopom smrtnosti“, koja “mjeri vjerojatnost da će bilo koja osoba u populaciji umrijeti od bolesti; ne samo oni koji su zaraženi ili su potvrđeni kao zaražen” – osim jasno očite činjenice da nisu svi u populaciji zaraženi.
Treba razmotriti još jedan problem. Američko istraživanje koje je proveo medicinski istraživački časopis JAMA za ožujak-travanj 2020. ističe da “Broj javno prijavljenih smrtnih slučajeva od koronavirusne bolesti 2019. (COVID-19) može podcijeniti broj poginulih u pandemiji”, ne zbog nepravilnog brojenja, kao što netko može pomisli, nego u mjeri u kojoj “ograničenja nametnuta pandemijom (npr. naredbe za ostanak kod kuće) mogu neizravno odnijeti živote zbog odgođene skrbi za akutne hitne slučajeve, pogoršanjem kroničnih bolesti i psihološkim tegobama (npr. predoziranje drogom)”. To je poznato kao “prekomjerni smrtni slučajevi”, što može predstavljati čak 87.000 dodatnih žrtava prekobrojnih uvjeta. Kasnija studija koja se proteže na kolovoz daje još veći danak, kulminirajući na 225.530 prekomjernih smrtnih slučajeva. Ukratko rečeno, ne samo da se manipuliralo COVID brojkama kako bi se povećao broj smrtnosti, već se ne spominje veliki broj “prekomjernih smrtnih slučajeva” uzrokovanih mjerama zaključavanja.
Zaključavanja su serijske ubojice. S jedne strane odgađaju razvoj imuniteta stada, uzrokujući dugotrajnu patnju i bespotrebne smrti. Stoga, jedno zaključavanje će kontinuirano dovesti do drugog zaključavanja. S druge strane, kao što smo maloprije primijetili, oni su uzrok “prekomjernih smrtnih slučajeva” zahvaljujući brojnim čimbenicima koji donose bijedu: stresu, depresiji, ovisnosti, samoubojstvu i nedefiniranom odgađanju liječenja od akutnih zdravstvenih stanja poput dijabetesa, Alzheimerove bolesti, rak i bolesti srca, između ostalog. Ipak, ljudi se privikavaju biti zatvoreni, a mnogi čak i inzistiraju na tome, zamjenjujući realizam zabludom. To ne sluti na dobro za jedini razborit odgovor na krizu u kojoj se nalazimo. Moraju se ukinuti koronavirus ograničenja ako želimo da umiranje prestane.
Glavna ironija, kako piše direktor Američkog instituta za ekonomska istraživanja Jeffrey Tucker u svojoj novoj knjizi Liberty or Lockdown, jest da ne postoji veza između virusa i zaključavanja, odnosno zaključavanja ne poboljšavaju incidenciju ili žestinu bolesti: “Njih dvoje djeluju kao naizgled neovisne varijable”. Zaključavanja nisu učinila apsolutno ništa – njegova je riječ – osim da pogoršaju situaciju, kao što vidimo u onim europskim zemljama koje su nadu, zdravlje i prosperitet žrtvovale medicinskoj izmišljotini. Pola godine ubijanja poduzeća nije ubilo virus; unatoč tome, naloženo nam je da radimo više onoga što ne djeluje. Ono što će pomoći (i već je pomoglo) je imunitet stada, koji dramatično smanjuje virusnu učestalost.
Kao što je Orwell napisao u svom uvodu za novelu Životinjska farma, “Ako sloboda uopće išta znači, ona znači pravo reći ljudima ono što ne žele čuti”. Ono što mnogi ljudi ne žele čuti jest da je strategija zaključavanja epidemiološka slijepa ulica i univerzalni neuspjeh. Dr. Roger Hodkinson, patolog s certifikatom Kraljevskog koledža liječnika i kirurga, izvršni direktor velikog privatnog medicinskog laboratorija u Edmontonu u Alberti i predsjednik tvrtke za medicinsku biotehnologiju koja prodaje COVID-19 testove. U radijskom intervjuu imao je ovo za reći o službenom odgovoru na “pandemiju”:
“Ovo je najveća obmana ikad počinjena nad javnosti koja to nije ni očekivala … Ovo nije ništa drugo nego loša sezona gripe. To je politika koja se pretvara da je medicina … Maske su krajnje beskorisne. Nema nikakvih dokaza da su učinkovite. Krajnje je smiješno gledati te nesretne, neobrazovane ljude kako hodaju poput leminga i pokoravaju se bez ikakvih dokaza. Socijalno distanciranje je također beskorisno … Pozitivni rezultati testiranja NE ukazuju na kliničku infekciju. Prema statistici same pokrajine, rizik od smrti za mlađe od 65 godina iznosi 1 na 300 000. Razmjeri odgovora krajnje su smiješni … sve vrste zatvaranja poduzeća, samoubojstava …. obmanjuju vas”.
Zreli način djelovanja je poduzimanje razumnih mjera predostrožnosti, dobra higijena, svakodnevne doze vitamina D3 i kapsula cinka, prepoznajte da je povremeno društveno distanciranje na otvorenom besmislica i ako niste među starijima osjetljivim osobama i nemate kritična pred-postojeća stanja i niste prekomjerne težine, trebali biste normalno (bez maske) živjeti i voditi posao bez prepreka – pod pretpostavkom da vas vlasti, naravno, ne uhite. Statistički ste osigurni da ćete preživjeti s, u najgorem slučaju, samo manjom i privremenom nelagodom.
Zaključak? Prepoznajte početak simptoma naučene bespomoćnosti i naučite joj se suprotstaviti i prkositi, prakticirajući ono što Medical News Today naziva “optimističnim objašnjavajućim stilom”, to jest hrabrost da se oduprete prisili i planiranom uklanjanju produktivnosti. Nije ugroženo samo nečije zdravlje, već potencijalno i nečija sloboda, ako politička i plutokratska elita dobije ono što želi. Ne bismo trebali podleći snazi uvjeravanja propagande zaključavanja, već shvatiti da je zaključavanje savršena metafora za paraliziranje misli.
Trebali bismo podržati sve veći broj pokreta za demokratska prava i političku slobodu i lobirati naše vlade da preokrenu i ublaže “najveću političku pogrešku ove generacije” – ako to je pogreška politike – prije nego što bude prekasno. Moramo zaustaviti zaključavanje prije nego što se gospodarstvo sruši, stope smrtnosti eksponencijalno porastu i sav normalan život postane stvar prošlosti.
Ispravak: dr. Hodkinson nije bio predsjednik Kraljevskog koledža liječnika i kirurga u Ottawi, ali su ga oni certificirali
Najnovija knjiga Davida Solwaya je Notes from a Derelict Culture, BlackHouse Publishing, London, 2019.
Izvor: sott.net
Evo što kaže znanost o imunološkom sustavu i mjerama zatvaranja, distanciran
Link:
https://www.facebook.com/watch/?ref=external&v=622376658387657
