Država demantuje, mladi priznaju: “Neki vole roditeljske jasle i 20 KM dnevno za kafu i cigare”
Podatak lista The Economist, o tome kako je BIH na drugom mjestu po nezaposlenosti među mladim ljudima, iznenadio je mnoge. Ili nije? Pitanje je može li nas više iznenaditi negativna statistika države, u kojoj već redovno zakazujemo na svim nivoima.
Sa stopom nezaposlenosti mladih od 46,7 % u 2018. godini, BiH se našla na drugom mjestu, odmah iza Južne Afrike (52,9%). Alarmiralo je to i institucije pa je tako danas uslijedio demant iz Agencije za rad i zapošljavanje BiH, u cilju, kako navode, informisanja javnosti o tačnim podacima sa tržišta rada u BiH.
”Navedeni podatak o stopi nezaposlenosti mladih od 15-24 godine u BiH od 46,7% u 2018. godini nije točan. Točna stopa nezaposlenosti mladih u 2018. godini je 38,8%, dok u 2019. godini ova stopa iznosi 33,8%. Podatak o stopi nezaposlenosti mladih od 15-24 godine starosti je sastavni dio Ankete o radnoj snazi koju provodi Agencija za statistiku BiH i predstavlja jedini međunarodno usporedivi zbir podataka sa tržišta rada u Bosni i Hercegovini. Kao takav taj se podatak dostavlja i Međunarodnoj organizaciji rada, te drugim međunarodnim institucijama poput EUROSTAT-a”, navodi se i dodaje kako se stopa nezaposlenosti računa kao odnos broja nezaposlenih i ukupne radne snage pomnoženo sa 100.
Svi podaci koje objavljuje Agencija za statistiku BiH mogu se provjeriti i putem ILO-a, a navodi se da nisu identični ne samo za Bosnu i Hercegovinu nego i za druge navedene države, te su apsolutno pogrešni. Sve navedeno se može provjeriti putem web stranice ILO-a.
”Također je važno reći i da je trenutna stopa nezaposlenosti mladih u BiH još uvijek visoka i potrebno je kontinuirano raditi na njenom smanjenju i uvođenju mladih ljudi u tržište rada. Agencija za rad i zapošljavanje BiH, zajedno sa svim akterima na tržištu rada, a posebno zavodima i službama zapošljavanja, ostaje maksimalno posvećena problemu nezaposlenosti mladih, te svi zajedno nastavljamo raditi u cilju daljnjeg smanjenja nezaposlenosti u Bosni i Hercegovini”, saopšteno je iz Agencije za rad i zapošljavanje BiH.
Šta o svemu misle mladi, nosioci promjena, ali i oni na koje se sami podaci odnose, saznali smo u razgovoru za BUKU.
Helena Javor Ibrahimbegović, producentkinja i voditeljka RSG radija, tako je za BUKU rekla kako je u BiH očigledan problem generalne nezaposlenosti, ne samo mladih osoba.
“Kao neko ko je živio u inostranstvu pa i u Grčkoj koja se takodje nalazi na ovom spisku, smatram da nije problem u broju otvorenih pozicija koliko je problem u nama samima. Gdje god sam selila već me čekao posao ili sam ga dobila ubrzo. U Sarajevu živim već 4 godine i manje od mjesec dana nakon preseljenja bez ikakve veze/štele sam pronašla posao. Naši mladi vole da žive na roditeljskim jaslama i zadovoljni su sa 20KM dnevno koje dobiju za kafu i cigare, eventualno da nešto pojedu. Radije će sjediti besposleni i govoriti kako sistem ne valja, nego uraditi nešto po tom pitanju.”
Ona dodaje kako su mladi nakon završenih fakulteta uvjereni da direktorsko mjesto u struci samo njih čeka, a svima nam je, kako navodi poznato da u svijetu krećeš prvo kao kafe kuvar sa fakultetom prije te direktorske pozicije.
“Takođe, ne žele da privremeno rade van struke jer im je to ispod časti. Problem nezaposlenosti je evidentan ali je veći problem u nama koji ne želimo da radimo. Ne kaže se džaba “Traži posao a moli Boga da ga ne nadje”, zaključuje Javor Ibrahimbegović.
Slično misli i Amra Avdić, urednica popodnevnog programa Radija Kameleon, koja za BUKU satirično dodaje da bi nam dala i prvo mjesto, koje nam je sa “vrhovnom intelektualnom elitom” nepravedno oduzeto.
“Jedino pitanje koje se postavlja jeste u koliko smo to lošoj situaciji ukoliko svemu dodamo i koliko je mladih napustilo državu od početka samo ove godine?! Moram priznati da ne vidim konkretan pomak naprijed ukoliko čekamo da ga naprave političari i političarke. Jedini logičan izlaz jeste educirati što više mladih kako se traže i pišu projekti iz različitih oblasti. Svaki dobijeni projekat ukoliko želimo ići naprijed mogao bi uposliti ili dati poticaj za grupe mladih ljudi koji žele doprinositi sebi i zajednici. Sve više vidim kako nam veliki projekti propadaju jer niko ne aplicira na njih a meni se čini kao da je to trenutno jedan od konkretnijih alata za pomjeranje iz „mrtve tačke“.
Upravo zbog nemogućnosti pomjeranja iz “mrtve tačke”, nekako smo naviknuti na to da smo u svemu najlošiji. Upozorava na to pravnik i aktivista Ajdin Topčagić koji za BUKU navodi kako su ovo zaista poražavajući podaci, koji čak ni najvećim optimistima ne daju nikakvu nadu da bilo šta u ovoj državi ide na bolje.
“Sve je uzročno-posljedično povezano. Nekvalitetno obrazovanje proizvodi nekvalitetne kadrove, na sve to uglavnom se radi o kadrovima koji nisu potrebni tržištu radne snage, jer je upisna politika neusklađena sa potrebama tržišta, niko se i ne trudi oko toga i onda moraju biti ovakvi rezultati.”
A rezultati ma koliko bili loši, vrijedni su ako ništa radi suočavanja sa istinom. Zaključuje to aktivistkinja Anastasija Ćorović koja za BUKU govori kako se mladi trebaju boriti za svoja mjesta, jer bez borbe nema posla.
“Koliko truda uložimo, toliko ćemo i uspjeha imati.”
Ipak, neminovno je objasniti da uprkos trudu i kvalifikacijama nekada postaje zaista teško doći do posla u državi, koja zapošljava po političkom ključu, rodbinskoj vezi ili prema lažnoj diplomi, za koju smo se barem ove godine dosta puta uvjerili, da svaka vrata otvara.
Buka
