Kolumne

Darko Kaciga Evropljanin: Teologija rata i laži

Teologija rata i laži

 

Notorni gospar Boško Maslać, dipl.ing, opet je jedini od „92% hrvatskog stanovništva koje se u zadnjem popisu izjasnilo kao vjernicima“ imao petlje stati u obranu kršćanstva, poglavito njegove sekte samozvane kao  „Crkva u Hrvata“, a koje sam otvoreno izazvao svojim pismom nadbiskupu Mati Uziniću i nesuđenom biskupu Ivanu Ugrinu. Neću reći da je žalosno što izravno prozvani i mnogi drugi teološki i pismeno kvalificiraniji od inđenjera ne reagiraju, jer tko sam ja da bi se oni udostojali primijetiti me.  Žalosno je što je objektivno mala vjerojatnost da bi bilo koji od vodećih hrvatskih prelata i/ili teologa, pa i kršćanskih uopće, pa i od Abrahama /Ibrahima najopćenitije poniklih, mogao reći išta sadržajno suvislije od gospara Maslaća.

Stoga njemu kratko: katastrofalni rezultati Kristovih crkava, od križarskih ratova u srednjem vijeku do ovovjekog krstaškog rata što ga Kiril, pravovjerni Hristov namjesnik za vascijelu Rusiju, Ukrajinu,  Bjelorusiju itd, u dijalektičkom jedinstvu s baćuškom Vladimirom Vladimirovičem vodi protiv bezbožne Evrope, čine da nema suštinske razlike između klanjanja Kristu ili zlatnom teletu.

Snebiva se da iz mojih teza proizlazi „kao da Hercegovci nisu Hrvati“. I u pravu je, baš to tvrdim: nametnuta je laž da bi katolici u Bosni i Hercegovini bili Hrvati samo zato što su katolici, a da su tamošnji pravoslavci Srbi samo zato što su pravoslavci, pa su nesretni muslimani/ Muslimani u jeku rata uzurpirali ime Bošnjak kao pandan svoje etnoreligijske isključivosti. Uzurpirali, jer je, po meni, baš Bošnjak /Bošnjakinja, trebao biti najtočniji, najautentičniji i najekonomičniji naziv za stanovnika /icu Bosne i Hercegovine i, po teritorijalnom principu, pripadnika/cu bosansko-hercegovačke/bošnjačke nacije. Ako su pola milijuna Crnogoraca (od kojih se deboto pola osjeća Srbima), milijun i po Makedonaca odnosno Sjevernomakedonaca, dva milijuna Slovenaca mogli dobiti svoje nacije, zbog čega je, gospodo povjesničari, sociolozi, teolozi, politolozi  iz ove regije / regiona, pa i šire, to pravo uskraćeno  Bosancima i Hercegovcima / Bošnjacima? Glavni, rekao bih isključivi, krivci razjedinjenosti odnosno nepriznavanja bosanskohercegovačke / bošnjačke nacije su religije, posebice dvije kršćanske, koje samim svojim postojanjem i međusobnim antagonizmom dokazuju da su lažne, antikristovske. Da jesu kršćanske, a nakon što se raspad Jugoslavije već dogodio kako se dogodio, intenzivno bi radile na vlastitom ukidanju kao inokosnih crkava i na sjedinjenju u jedinstvenu Kristovu crkvu (barem) u Bosni i Hercegovini. Da jesu bile kršćanske, mogle su svojim zbližavanjem spriječiti ratnu kalvariju Jugoslavije, nego su bezrezervnim svrstavanjem uz svoje nacije i vojske, kao i bezbroj puta dotad u svojim sramotnim povijestima,  značajno, najznačajnije doprinijele razbuktavanju i tog bratoubilačkog rata.

Simpatički gospar inđenjer Maslać tako, a vodeći hrvatokatolički javni teolog Ivica Šola u svojoj ovonedjeljnoj kolumni u Slobodnoj Dalmaciji naslovljenoj „Teško vrijeme za katolike: dok ukrajinski nadbiskup Ševčuk crkvu evangelizira, papa Franjo je putinizira“, objavio je tekst kojega bismo mogli okarakterizirati kao  „Manifest teologije rata i laži Crkve u Hrvata”. Tu se (anti)katolik Šola definitivno razilazi s ruskom i srpskom pravoslavnom crkvom, koje za njega nemaju ništa kršćansko, ali i sa svojim aktualnim  katoličkim papom i njegovim bližim suradnicima, koji da se potpuno priklonio tim pravoslavnim nekršćanima. Em, da je papa Frano KGB-ovca Putina primio čak tri puta, čime se ne može pohvaliti nijedan drugi svjetski lider; em, „da se pristao sastati s Putinovom desnom rukom, kolegom KGB-ovcem, ruskim patrijarhom Kirilom, i to na Kubi…i to ne u liturgijskom prostoru, već u zrakoplovnoj luci, što je također bio čin ponižavanja pape, pa onda i svih katolika…“; em, „Kad je Putin započeo neuspjeli ‘blitzkrieg’ na Ukrajinu…papa Franjo je, što je neviđen presedan, otišao u rusko veleposlanstvo u Rimu i tamo molio za mir, umjesto da je tražio da Putin stane.“; em da je primao Putina „s ciljem da ostvari svoj san da posjeti Moskvu, gdje je u paketu u toj nakani žrtvovao i Stepinca na oltaru ‘ekumenizma'“; em, da se radi o papi „koji dolazi s kontinenta i države sa snažnim antiameričkim i antieuropskim , općenito antizapadnim mentalitetom.“; em, da „ni Latinoamerikanci, ni Afrikanci, pa  ni Kinezi nisu protiv Ukrajine, već protiv Zapada i raduju se nesreći Europe i Amerike koje pomaganjem Ukrajini, to je njihov narativ, samo raspiruju sukob, za koji je krivo širenje NATO-a, dok su oni odreda svi ‘pacifisti’. Takav je i Vatikan pape Franje.“; em, da su „Ukrajinci bili teško povrijeđeni i kada je Franjo za novog šefa Dikasterija za odnose s istočnim crkvama imenovao notornog filorusa, baršunastog nadbiskupa Gugerottija. A Zuppija, šefa Talijanske biskupske konferencije, za posebnog izaslanika u Ukrajini. Zuppija, glavu talijanske Crkve, čije glasilo Avvenire stalno mrči hartiju da rat u Ukrajini pacifistički treba zaustaviti…“ ; da bi zaključio ovako: „I dok Ševčuk Crkvu evangelizira kroz krv svoga naroda koju prolijeva Putin, papa Franjo je od početka dodvornički – putinizira. (P.S. Oprosti mi Pape)“.

Dakle, za antikrista Šolu neviđeni je presedan što je Papa netom po izbijanju rata pošao u obližnje mu rusko veleposlanstvo moliti za mir, umjesto da je valjda, primjereno Šolinoj teologiji rata i laži, uzeo kalašnjikov i zaprijetio ambasadoru da će ga ubiti ko vola u kupusu ako mu šef odmah ne obustavi ratna „dejstva“ u Ukrajini. Ratoborni Šola s krajnjim prezirom gleda na Papino očajničko nastojanje da posjeti Moskvu i otpočne razgovore na približavanju dviju glavnih kršćanskih Crkava, jer je, možda i Papa i biskup Uzinić to slute,  samo njihovo postojanje, a da međusobno nipodaštavanje ne spominjemo, dokaz promašenosti navodnog ovozemaljskog poslanja navodnog boga navodno zvanog Isus Krist. (Ukrajinske) krvi žedni lažni teolog Šola pobožno se klanja  zlatnom NATO teletu i na oltar mu prinosi žrtvu paljenicu od po nekoliko stotina tisuća ukrajinskih i ruskih duša, stotina ukrajinskih sela, desetaka gradova, milijuna raseljenih, desetaka milijuna zauvijek unesrećenih…Pa ta Franova diplomacija, baršunasti nadbiskup Gugerotti, notorni rusofil, za odnose s istočnim crkvama, a još notorniji Zuppi, predsjednik Talijanske biskupske konferencije, dakle glava Crkve u Italiji, i njegovo glasilo Avvenire koje da „STALNO MRČI HARTIJU DA RAT U UKRAJINI PACIFISTIČKI TREBA ZAUSTAVITI“. Ne, nego, Šola, rodonačelniče teologije rata i laži u Crkvi u Hrvata, nastaviti rat do istrebljenja. Ako Bog rata i laži da, njihova.

Darko Kaciga Evropljanin

Izvor: Glas Grada
Dubrovnik

 

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close