Lazar Mutić: Naš san bio je peto mjesto, a vratili smo se kao šampioni
Nakon historijskog uspjeha u Litvaniji
LAZAR MUTIĆ Naš san bio je peto mjesto, a vratili smo se kao šampioni
Kada je Banjalučanin Lazar Mutić prošle godine dobio poziv selektora Josipa Pandže da zaigra za kadetsku košarkašku reprezentaciju BiH, nije mogao ni sanjati, kao, uostalom, ni njegovi suigrači, da će uskoro postati svjetski prvak.
Košarkaš mlade ekipe slavnog Real Madrida, nakon odličnih partija prošle i ove sezone, pokucao je na vrata bh. tima i dobio priliku koja mu je donijela zlato. Tako je Mutić četvrti bh. košarkaš koji bi mogao zaigrati za slavni madridski klub, poslije Delibašića, Mulaomerovića i Begića.
Prve korake, kaže Mutić za „Avaz“, napravio je u Basketu, kod trenera Gorana Simovića. Počeo je trenirati kada je imao šest godina, odnosno kada je krenuo u školu. Na to ga je, dodaje, nagovorila majka, koja ga je htjela usmjeriti na pravi put.
– Nisam počeo trenirati zbog nekoga, već je to bilo više zbog zabave. Bio sam dijete, a i majka je insistirala. Eto, ponekad se već tada naprave izbori koji vas mogu odrediti. Sada imam više uzora. Neki su to po igri, neki po ponašanju i ljudskosti – kaže Mutić.
Odrekao se, ističe, mnogo toga da bi dohvatio san. Odrekao se, kaže, ljeta, porodice i drugova. Pripreme su bile veoma naporne i iscrpljujuće.
Mutić u slavnom Real Madridu
– Maštali smo o tome da budemo među najboljih pet u Evropi. To je bio naš san, to je bio naš cilj. Željeli smo to, jer bismo tako ostvarili plasman na Svjetsko prvenstvo. Na kraju smo premašili sopstvena očekivanja i želje i završili kao šampioni. To se desilo nakon što smo u polufinalu još jednom savladali Španiju. Bila je to sjajna utakmica i fenomenalna pobjeda, koja nas je dodatno motivisala i dala nam snagu za finale – priča Mutić.
Atmosfera u timu, dodaje, bila je izuzetna, mada je ponekad bilo nervoze poslije izgubljenih ili loše odigranih utakmica. Naročito će, kaže, pamtiti doživljaje tokom zajedno provedenih dana.
– Sada imam petnaestak dana najljepšeg odmora, s porodicom i prijateljima, i to sa zlatnim medaljama oko vrata. Otkako sam otišao u Real, samo dva ili tri puta godišnje uspijem doći kući, tako da se baš radujem druženju s najmilijima i mojim drugovima iz kraja, osnovne škole i kluba Basket – istakao je Mutić.
Prelazak u Torelodones
– Prošle sezone nisam previše igrao u Realu, tako da sam odlučio promijeniti klub. Ostajem u Madridu, ali ću igrati za Torelodones. To je drugi najbolji klub u gradu za mlađe uzraste. Želim igrati, ali da ne mijenjam okruženje. Nastavit ću pohađati privatnu školu u Madridu i vrijedno trenirati – rekao je Mutić.
Autor: G. DAKIĆ – avaz.ba
