Autor Edin Osmančević
Naravno da je ovaj izvještaj jedna velika parodija i besramni čin kako bi se očuvala politička vlast Milorada Dodika i negirale dimenzije zločina, a čiji egzekutori su i danas nosioci te iste vlasti. Samo osnivanje tzv. “nezavisne komisije” predstavlja demonstraciju sile i osornosti na ono što je cijeli svijet gledao od 1992. do 1995. i potvrdio presudama Haškog tribunala, reflektirajući nespremnost današnje aktuelne vlasti da se suoči sa prošlošću i genocidom.
Takozvana Nezavisna Međunarodna komisija za istraživanje stradanja svih naroda u srebreničkoj regiji u periodu 1992 – 1995. godine objavila je skandalozan izvještaj kojem je cilj relativizacija počinjeg zločina genocida i odgovornosti počinitelja.
Izvještaj komisije koju je predvodio izraelac Gideon Greif napisan je na više od hiljadu strana, a zaključuje kako se u Srebrenici nije dogodio niti pojedinačni zločin genocida, niti genocid uopće.
Ljudi koji su pobijani su, navodi se u ovom tzv. izvještaju uglavnom ratni zarobljenici i da odgovorni se, kažu, trebaju kazniti.
Naravno da je ovaj izvještaj jedna velika parodija i besramni čin kako bi se očuvala politička vlast Milorada Dodika i negirale dimenzije zločina, a čiji egzekutori su i danas nosioci te iste vlasti. Samo osnivanje tzv. “nezavisne komisije” predstavlja demonstraciju sile i osornosti na ono što je cijeli svijet gledao od 1992. do 1995. i potvrdio presudama Haškog tribunala, reflektirajući nespremnost današnje aktuelne vlasti da se suoči sa prošlošću i genocidom.
Ponovo se javnost zamajava i zbunjuje postavljanjem pitanja što je starije koka ili jaje. “Mi lažemo da bismo obmanuli sebe, da utešimo drugoga; lažemo iz samilosti, lažemo iz stida, da ohrabrimo, da sakrijemo svoju bedu, lažemo zbog poštenja. Lažemo zbog slobode. Laž je vid srpskog patriotizma i potvrda naše urođene inteligencije. Lažemo stvaralački, maštovito, inventivno”, rekao je Dobrica Ćosić, opisujući povijest, sadašnjost, a kako se čini i budućnost srpske politike.
Minimiziranjem žrtava rata i dimenzije ratnog zločina Dodik žrtvom svoje politike čini i svoj vlastiti narod navlačeći mu čelične okove koje ga drže statičnim i u neodrživom poltronskom stanju mirovanja u kome će mu aktuelna politika donijeti bolji život u tzv. “svesrpskom svetu”.
Imamo li snage da uđemo u proces samoosvješćivanja u smislu kako nam to i Ajnštajn jednom reče da je država stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi države? I da je država naša sluga, a ne mi njeni robovi?
Možemo li se probuditi iz “svesrpskog sna” jer nas java uči da samo vlastitim mozgom možemo prevladati zamku primitivizma i krenuti u budućnost?
tacno.net
