Iako nemaju ništa – ni salu, ni opremu, ni redovne treninge tokom cijele godine – one u martu 2022. odoše da igraju na Svjetskom prvenstu u ženskom hokeju koje se održava u Beogradu. Igraće u svojoj grupi, sa sebi ravnima – Srbijom, Estonijom, Izraelom, ali će igrati!
Piše: Rubina Čengić – interview.ba
Iza njih je dinamična sezona i utakmice u Sarajevu, Novom Sadu, Dunjavarosu, Mađarskoj, Hrvatskoj, te Srbiji. One su ženski hokejaški klub Lavice.
-U našem timu igraju sestre, majke i kćerke koje su započele priču o ženama u muškom sportu za koji mnogi misle da je jako grub, ali međunarodna pravila za ženski hokej zabranjuju svaki fizički kontakt ili grubu i agresivnu igru. Skromne smo, borbene i motivisane. Ne tražimo i ne očekujemo ništa posebno, ali smo došle do prve ženske regionalne razvojne lige (Women Development Hockey League) i prvog učešća BiH na Svjetskom prvenstvu u hokeju na ledu za žene čime nam se otvaraju mnoga vrata za nova takmičenja, kaže Majda Hanić, kapitenica i glasnogovornica ekipe.
Ženski hokejaški klub Lavice je osnovan 2016. godine, u prvoj postavi su igrale mame i kćeri i iako je kroz klub za te godine prošlo 50ak žena mnogi u BiH još uvijek ne znaju da one uopšte postoje. Danas u cijeloj BiH ima 50ak hokejašica, ali Lavice su okosnica bh-reprezentacije. Treneri ove motivisane ekipe i reprezentacije su Antony London iz Kanade koji je poslom došao u Sarajevo i ostao jer se zaljubio, Ermin Hasanović koji je u Finskoj završio studij za sportsko -rekreacijski menadžment s posebnim osvrtom na treniranje hokeja na ledu i Benjamin Muhić koji je inače hokejaš i bh-reprezentativac. Svi treneri rade kao volonteri, a članice ekipe Lavica su: Paldum Zejneb, Sadović Hana, Behram Hana, Belkić Vesna, Bezdrob Ajla, Bošnjak-London Bojana, Hanić Majda, Hodžić Naida, Hodžić Nejra, Jašarević Adna, Kapić Irma, Karamehmedović Ema, Kokaj Sarah, Krupalija Emina, Mrkva Anesa, Muharemović Džejna, Mulazimović Hana, Mulić Neira, Nuhić Hanan, Šopović Emina, Šoše Amila, Viđen Nađa, Zajimović Sumeja i Zubčević Amra.
-Među nama je umjetnica koje su izlagale svoje radove na izložbama, muzičarka koja svira sa sarajevskom Filharmonijom, žene koje su studirale širom Evrope i mislim da rušimo sve stereotipe da smo manje kreativne, manje ženstvene ili manje obrazovane. Nedavno smo imali i jednu djevojku iz Španije koja je ovdje studirala i trenirala s nama jer je ranije u Španiji igrala hokej na travi. Svi u klubu govorimo engleski jezik i treninzi su nam na engleskom tako da je i to dobra strana ove aktivnosti, priča Majda.
Na Svjetskom prvenstvu će igrati u svojoj diviziji ili grupi (IIIB ) boreći se za najbolje mjesto među jednakima.
-Pravila u hokeju su takva da ne igra svako sa svakim, nego igrate u diviziji jednakih i najbolji iz te divizije idu u viši rang po kvalitetu. Mi smo sada na dnu jer smo sasvim novi u ovom sportu, na svjetskom nivou. Primjera radi, države koje su duže prisutne u ženskom hokeju, ali su slabije po kvaliteti, nikada nisu igrali u rangu s najboljim ekipama svijeta kao što su Rusija ili Amerika. Mi se sada borimo za napredak u našoj grupi i prelazak u višu diviziju, pojašnjava Majda.
Za sada nemaju nikakvu materijalnu podršku osim od muškog Hokejaškog kluba Vukovi koji im ustupaju svoju ledenu plohu za treninge, pa je ovo prva godina u kojoj na ledu treniraju duže od mjesec dana.
-Do sada smo mogli trenirati na ledu mjesec dana, dok postoji led na Zetri, ostatak godine smo trenirale na parketu ili na rolama, vježbale s palicama i to je sve dobro, ali drugo je led, led je klizav i krećemo se na klizaljkama. Na toj površini se pak kreće brzinom i do 100 kilometara na sat, najbrži igrač više od 50 kilometara na sat i neka se prosječan hokejaš kreće brzinom od oko 25 kilometara na sat – to je stvarno mnogo. Pri toj brzini i na toj klizavoj površini, sa svom opremom na sebi, pratite gdje su vaši igrači, protivnički igrači, gdje je onaj mali pak, pazite da ne povrijedite druge, sebe… Kao metloboj Hari Potera, pojašnjava Majda i primjećuje da će im na Svjetskom prvenstvu, između ostalog, problem biti i veličina terena jer je onaj na kom oni vježbaju mnogo manji od standardnih dimenzija.
-Mi smo navikle na mali teren i brze smo na malim udaljenostima. Osim toga, nama nedostaje i utakmica, ali nemamo uslova za to. Timovi iz Hrvatske imaju ledenu plohe skoro tokom cijele godine. Hrvatska ima svoje prvenstvo, često odu na turnire i lige u Sloveniju. Ekipa iz Srbije ide u Mađarsku, a nama je to sve fizički daleko, pojašnjava Majda i napominje da je bilo nešto lakše dok su bile mlađe jer su mogle igrati s dječacima.
-Prema međunarodnim pravilima miješanje djevojčica i dječaka u zajedničkoj ekipi je zabranjeno kada igračice napune 14 godina, pojašnjava.
Za pripremu za Svjetsko prvenstvo sredstva im je donirala Međunarodna hokejaška zajednica (IIHF – International Ice Hockey Federation).
-Malo ko u BiH i zna za nas. Nedavno smo igrala jednu utakmicu u Sarajevu i mi igračice smo pozvali svakoga koga smo znali i atmosfera je bila sjajna. Nakon utakmice su svi pitali kada ćemo opet igrati, ali i zašto se nismo tukle na terenu što je pokazatelj da ljudi ne znaju mnogo o ženskom hokeju jer se međunarodni standardi i pravila za ženski hokej razlikuju od muških pravila. Hokejašicama je zabranjena igra tijelom, odnosno zabranjen je svaki fizički kontakt na ledu. Zbog toga se ženska igra znatno razlikuje – nema grubosti, udaraca i tuče koju ljudi najčešće povezuju s hokejom, a nekako to i ne ide uz žene, kaže Majda.
Za brži razvoj ženskog hokeja prepeka su i – mame i njihova zaštitnička briga.
-Poželjela sam trenirati hokej kada su moja braća počela trenirati, ali je mama rekla da ne mogu jer su dječaci jači i povrijediće me, da ću moći igrati hokej kada nađem djevojčice koje to žele i tako sam ja okupljala djevojčice. Čekala sam četiri godine. Ni danas nije mnogo drugačije – ima divnih djevojčica koje su jako borbene i energične i žele da igraju s nama, ali mame su protiv toga. Nedavno je došla jedna djevojčica, mislim da ima pet godina, tražila je od nas da njenoj mami kažemo da je niko neće udariti, a i ako je neki dječak udari – može i ona udariti njega. Mislim da je ta strepnja naših mama poticaj da se više trudimo. Dugo sam čekala da zaigram hokej, a sada sam kapitenica i obukla sam taj dres i jako sam sretna i vjerujem da je zbog nas lakše ovim djevojčicama koje se sada bore sa svojim mamama. Nadam se da ćemo im pomoći da shvate da je naš hokej drugačiji od američkog, da nije grub, a i to što naša oprema nije elegantna ili ženstvena jeste da bi nas zaštitila. Nadu nam uliva i činjenica da je sve više žena zainteresovano, da smo pomirile godine jer nas u timu ima od 10 do +40. Nedavno je došla jedna djevojka koja se bavila umjetničkim klizanjem na ledu i djeluje kao prava umjetnica i pahuljica, kao princeza, ali je rekla da je ponio naš adrenalin i timska igra i da želi da nam se pridruži. Sada imamo novu grupu od 15-ak djevojčica i fantastične su, brže, jače, mnogo bolje od nas i sretne smo da im mi otvaramo put, jer će one biti jako kvalitetna ekipa u budućnosti, priča Majda.
Prisjeća se da je u jednom trenutku njihov sportski napor bio u sjenu informacije da u klubu igra mnoga mama i kćerki zajedno.
-One su partnerice na terenu, zajedno igraju, navijaju jedne za druge, bila je to aktivnost u kojoj su kćerke podučavale svoje mame, to je zaista sjajna atmosfera i emocija između nas i ta se priča jako svidjela medijima, priča Majda.
Trenutno su u potrazi za sponzorima koji bi im pomogli da nabave hokejaške opreme i uniforme, ali i poprave opšte uslove treniranja i promoviraju ženskog hokeja u BiH. U ovoj fazi razvoja ženskog hokeja, Lavice bi željele da žene upoznaju ovaj sport i da ohrabre djevojčice i djevojke da se u budućnosti bave njime. Za sada nemaju dovoljno prostora za nove članice jer nemaju dovoljno opreme za nove članice.
Opremu čine klizaljke, kostobrani za koljena i cjevanice, šorc, suspenzor koji štiti intimni dio, štitnik za ramena, grudi i leđa, laktobrani, rukavice, okovratnik, palica, kaciga sa zaštitnom mrežom za lice, štucne i dres.
-Mi imamo opremu, ali moja je recimo stara deset godina, a kada dolazimo na neko takmičenje – svi imaju neke oznake, makar kape ili majice, mi nemamo ni iste gumice za kosu, ali imamo volju, zaključuje Majda.
Kompletan set opreme košta oko 4.000 KM i Lavice za sada vrijedno treniraju i šalju pisma svakom ko bi im mogao pomoći da na takmičenjima i ligama, a i na Svjetskom prvenstvu i vizuelno djeluju kao ekipa i reprezentacija.
Hasanović kaže da je aktuelni sastav Lavica dobra baza za razvoj hokeja na ledu u Sarajevu i BiH.
-One ozbiljno treniraju tek tri godine, uče korake, izraze, padove, ali su, s obzirom na uslove u kojima rade, vrlo perspektivne jer ove godine prvi put imaju led 5 ili 6 mjeseci za razliku od ranijih 45 dana. Uspjeli smo popuniti i generacijsku rupu i, za razliku od ranije kada su igrale mame i kćeri, sada imamo ekipu hokejašica od 12 do 22 godine i one su baza s kojom možemo za 5 do 6 godina imati ozbiljnu ekipu, kaže Hasanović koji je proteklih godina širom svijeta trenirao i muške i ženske hokejaške timove.
