Svijet se ruši
„Strašno, strašno,…svijet se ruši“, tim riječima je književnica Jagoda Kljaić opisala vijest da gori katedrala Notre-Dame u Parizu:
Foto: Geoffroy Van Der Hasselt / AFP-Getty Images
Ugledni bosanskohercegovački intelektualac, Sabahudin Hadžialić, reagira:
“Umro sam tri puta … Prvo: kada je u Sarajevu izgorjela gradska vijećnica; drugo: kada je Stari most u Mostaru bio srušen u rijeku Neretvu i konačno treći put danas kada Notre Dame u Parizu gori. Ova civilizacija gori u pepeo … “.
Stvari su mnogo gore no se na prvi pogled čini, ako riječju civilizacija ispravno shvatimo planetarnu, civilizaciju cijele ljudske vrste:
Rušitelji Spomenika pobjedi revolucije naroda Slavonije (autor Vojin Bakić)
Rušenje Svjetskog trgovačkog centra u New Yorku
Foto: Profimedia
Sirija, granatama uništen Slavoluk pobjede u Palmiri
Irak, raznesena džamija Al-Nuri u Mosulu
Foto: Alaa Al-Marjani/Reuters/Pixell
Irak, uništen drevni asirski grad Nimrud
Foto: AFP
Afganistan, granatiranje Budinih spomenika
Slike goruće katedrale kao da simbolički nagovještaju propast Zapada (1, 2), da sve ustvari nije mnogo gore. Macron kaže da će izgraditi novi Notre.Dame. Baš kao što je izgrađen Stari most. Imat ćemo spomenike “ljepše” od originala – jako dobra korelacija sa revizijama povijesti. I ona će biti “ljepša”! Ljudski životi i tisućljetna kulturna baština čovječanstva ne znače više ništa. Sve će biti novije i “ljepše”. Jednog dana će naši potomci (bude li ih) na kamenima temeljcima krivotvorenih (kažemo, obnovljenih) artefakata čitati: Made in Japan, Made in Germany, Made in USA,… Što li će samo pisati na „temeljima“ ove planete?:
kad najmoćnji ljudi svijeta – svi mi koji smo upravo njih birali da nas zastupaju – ne vode računa o klimatskim promjenama (ne spominjući druga globalna katastrofična kretanja):
Lednici su izgubili devet biliona tona leda za pola veka
Neki bi rekli, ide sve u 3PM, a oni stariji – „Ošla mast u propast!“. Hoće li zaista jedino svjedočanstvo da smo postojali biti poruka upućena radioteleskopima ušima nepoznatih slušatelja, ili ona sa zlatnih pločica svemirskih sondi Voyager namjenjena njihovim očima? Hoće li od cjelokupnog kulturnog naslijeđa ljudske civilizacije ostati tek ovo?:
Zlatna ploča, NASA Voyager
Kakva ironija, poruka na komadu metala kojem ljudska vrsta tisućljećima više robuje negoli vlastitoj pameti i začecima svoje preobrazbe u stvorenja vrijednija od zlata – humana ljudska bića.
Ladislav Babić
