Kolumne

Ladislav Babić: Svi smo mi Cigani

Svi smo mi Cigani

        Euforija vlada hrvatskom politikom (smijeli se uopće nazivati tim imenom), od krajnje desnice, preko centra do ljevice, odvladajućih i onih u njihovoj službi do opozicije. Nije važno da je „govno“, važno je da je naše – u tom su jedinstveniskoro svi na ovoj klaunovskoj sceni, a oduševljenje se sve više prenosi na jatačkidio Hrvata kojima izrazito prija miris„izmeta“ jer je naš, to jest – njihov.Hrvatska ministrica vanjskih poslova izabrana je za generalnu sekretarku, ilitiglavnu tajnicu Vijeća Evrope. Za one kojise oduševljavaju time što će ona biti glavna u „što ti ja znam čemu“:

“Vijeće Europe je međunarodna organizacija 47 državačlanica šire europske regije, čiji su glavni zadaci jačanje demokracije, zaštiteljudskih prava i pravne države na europskom kontinentu.“

Izbor ministricedržave kojoj su ljudska prava svetinja,ako te uopće smatraju čovjekom i ako si Hrvatpoprilično materijalno i domoljubno oplemenjen,preklapa se s praktičnim demonstracijama njihove primjene u vlastitom dvorištu.U kontekstu stanja ljudskih prava i demokracije u Hrvatskoj, ovaj izbor je prava sramota, i samo pokazuje kvalitetu nesamo hrvatske već i evropske demokracije, da ne govorim o njenom svjetskom prakticiranju.Hrvatska, zemlja u kojoj policija moračuvati sudionike “povorke ponosa”,u kojoj se održava rasistički skup kontra Roma,u kojoj rasisti protestiraju protiv dodjele trošne kuće na korišćenje romskim familijama,u kojoj su prava preostalih Srba uglavnomna papiru, u kojoj su sve jače proustaške tendencije, u kojoj se policija animalnoodnosi prema migrantima,…, nema nikakvog legitimiteta izuzev onog koji je evropskamafija dodijelila predstavniku domaćeg ogranka da druge podučava ljudskim pravima.Ona mora učiti, učiti i samo učiti, te primjerom dokazati da je sposobna nešto naučiti.Čestitke opozicije ministrici na izboru nisu doli čestitke jednog dijela mafijenjenom vladajućem dijelu. Njih uopće ne brinu stvarna ljudska prava i stanje demokracijeu zemlji, već su samozadovoljni što je izabran “naš” mafiozo – iz kruga kojemu sami pripadaju.

        Ništa ja nemam protiv osobe imena M.P.Burić,ako je svedemo na karakteristike koje po „božjimzakonima“ i humanističkoj etici pripadaju svakom ljudskom biću, što ne značida ih ono koristi u praksi. Ni ja, ni bilo koji pošteni sud, pa ni partizani nisusudili osobama, već onome što ta ljudska bića predstavljaju, zatirući vlastite humanističkepredispozicije (ukoliko uopće postoje) na račun funkcija koje vrše, ne u skladusa zahtjevima ljudskosti već grupe koja se bori za vlast ili je tamo zasjela. Razgolitimoli Burićku svih kozmetičkih namaza kojiskrivaju eventualne tragove njene ljudskosti, ona nije drugo negoli odani slugastranke (HDZ) koji vjerno prakticira njenupolitiku. Kakva je ona jasno je svima koji su pratili uspon te zločinačkeorganizacije (tim riječima je i na sudu presuđeno protiv nje!) od baraka (kudaje Tuđman van dogovora sa članovima utajnosti doveo grupicu istomišljenika, ustrahu da bi članovi mogli za predsjednika stranke birati između braće Veselica), do Banskih dvora i Pantovčaka.Sve više, ne samo manjinske društvene skupine već i većinski narod razumijevajusuštinu i domete takve politike, nažalost shvativši je prije želucem no mozgom.

        Sasvim jednostavni primjer (a oni sunebrojeni) koji ilustrira koliki idioti (točnije, kriminalci!) vladaju Hrvatskom, barabe koje ni s elementarnomlogikom ne barataju, pokazuje tendencija da se uvedezakletva prilikom prijema u hrvatskodržavljanstvo: “Za hrvatsko državljanstvostranci će davati prisege i neće morati znati hrvatski”. Za prijem u slovenačko državljanstvo one već predstavljajupraksu:

“Vsak, ki mu je odobrena vloga zapridobitev slovenskega državljanstva, poda prisego pred načelnikom upravne enote.Lahko tudi v tujem jeziku, če slovensko ne razume.”

Dobro, ljudivole pompe, pa rekli bismo neka im je, da ne drže više do njih negoli zadane riječi(što zakletva jeste, ali bez ikakve vrijednosti ako se čovjeka sili na nju). Davalisu zakletvu i u JNA, pa svi znamo štose desilo. Pri prijemu u SKJ/SKH ne znamdali se davala zakletva, jer nisam bio član, ali je znano da je prekonoć 80-90.000 članova SKH prebjeglo u polufašistički HDZ.Da se vratim na državljanstvo. Opće je poznato kako građani mogu imati višestruko,najčešće dvojno državljanstvo. E sad, ako imate hrvatsko i slovensko, akoste se zakleli na vjernost Hrvatskoj iSloveniji a one kojim slučajem zaratezbog Piranskog zaljeva, kojem ćete seprivoliti carstvu? Većinu ljudi to uopće ne brine, kao ni mudrost da se “volovi drže za rogove, a ljudi za riječ”,jer su evolucijski bliži volovima nego ljudima. Em smo svi naši, kaj ne? Lopovi,kriminalci, ubojice, desničari, ljevičari, poštenjaci, barabe,…, svima im je važnije“naštvo” (hrvatstvo) od najelementarnijihetički normi i morala.

“Biti samo Hrvat, znači još ne biti čovjek. A to bise dakako odnosilo i na Nijemca, Francuza i Turčina… i… Jer, čovjek je rod, a sviHrvati, Srbi, Englezi, Nijemci… jesu i ostaju sami po sebi na nivou – vrste: genusproximum i differentia specifica. Šteta je samo u tome što svi nacionalisti bilokoje „fele“ ne znaju logiku, pa se uvijek malo „zbunjuju“ pritom, i gledaju okosebe, koga da malo, je li… ovaj, jer nije „naš“!”, (Milan Kangrga)

Upravo oni kojiinzistiraju na zavjetima (devedesetih godina zahtjevao se od Srba u državnim i javnim institucijama potpisprisege lojalnosti Hrvatskoj!), kao navodnimdokazima domoljublja ili vjernosti novoj državi na koju ih ona obavezuje, ponajvišekoriste višestruko državljanstvo da izbjegnu pravdu kad popljačkaju narod. Kao štorekoh, protiv Burićke lično nemam ništa,osim što je sluga ovog režima, provodi njegovu politiku nemajući stida da sagledakakva je, već se ponosi svojim izborom. Kao i vlast, tako i opozicija te većinastanovništva koje se mimikrijski prilagođava ma čijoj guzici, čim osjeti da vlastitunije uputno dovoditi u pitanje.

        No, vratimo se ljudskim pravima države čijaće ministrica – članica vlade koja bi ih trebala (a ne kojekakve škrabotine na papiru)garantirati – podučavati primjerom svoje države ostatak Evrope o njima i demokraciji. Struktura svakog društva je klasna, au osnovi razlikujemo eksploatatorsku elitu i većinu pelješenih građana. Ta većinase tijekom vremena stratificira na slojeve, od beskućnika do jako dobro stojećegsrednjeg sloja, a najjadnije je kad materijalno dobro pozicionirani zaborave odaklemsu se popeli do te pozicije, te s prijezirom i otvorenim neprijateljstvom gledajuna sve „niže“ rangirane. Oni osiguravajustabilnost sistema, ma koji i ma kakav bio, od humanističke etike odalečeni prihvaćanjemmalograđanštine kroz prizmu koje gledaju i sude pozicije, zbivanja i ljude. Dostasam pisao o latentnoj netrpeljivosti prema Romimau Međimurskoj županiji i Hrvatskoj općenito. Ona proizlazi iz jasnečinjenice: preveliki dio građana su tek filistarska, rasistička bagra, ma kako ima kojim razlozima se to trudili prikriti. Upravo elite podržavane od sličnih, Židova su se uspjele riješiti gotovo u potpunosti,Srbe su sveli sa više od 12% na oko trećinu tog broja (u skladu sustaškom krilaticom “trećinu Srba trebapobiti, trećinu iseliti a trećinu pokrstiti”, Mile Budak“čuveni”hrvatski “pisac”; inače pak nikoga ne smeta što su gro vojskebana Jelačića činili krajinski Srbi!), a sad su im još jedini trn u oku Romi, kojima savjetujem budno pratiti svjetsku,a posebno regionalnu političku situaciju, jer su slijedeći na redu! Lično mi jesvejedno što bijedni, osamdesetšest postotninavodno katolički narod misli o činjenicama. Idiot koji negira činjenice i daljeje idiot, a činjenica je i dalje činjenica. Malograđanski moral koji se učas pretvarau onaj zločinački, konstanta je prevelikog dijela naroda:

– oni stvaraju smeće, ali ne žele spalioniceu svojoj blizini (najbolje blizu tuđih granica, blizu onih koji nisu učestvovaliu njegovom stvaranju)

– oni troše struju iz nuklearke, aline žele na svom području odlaganje nuklearnog otpada (najbolje blizu… – znateveć!)

– oni hvataju ilegalne migrante i mjestoda postupaju spram njih po zakonu, mlate ih i nezakonito vraćaju preko granice (pasu nesrazmjerno veći zločinci od migranata)

– oni paušalno optužuju Rome, da “cecaju”državu, mada ovi kao građani iste imaju jednaka zakonska prava kao i impotentniHrvati i Hrvatice – na dječji doplatak, pa imali i tisuću djece; na socijalnu skrbako zadovoljavaju uvjete, itd…

oni koriste krivotvorene podatke, apriornooptužujući Rome, namjesto da optuže policiju nesposobnu da se uhvatiu koštac s kriminalom i kriminalcima, ma kojoj etničkoj ili socijalnoj skupini pripadali

– oni ne žele Rome u svojoj blizini,ne žele im iznajmiti ni prodati stanove ali ni zaposliti,…

        Ima toga još, a vrlo su vješti ti klajnburgeri, “uglađena” srednjoklasna bagra,u pravdanju svog rasizma. Kao nisu oni rasisti, nemaju ništa protiv Roma, oni nedemonstrirajuprotiv njih već, zamislite: “zbogneadekvatne zgrade u koju ih država želi nastaniti” – toliko su ti licemjernikatolici “zabrinuti” za njihovozdravlje! I dok je ta ljudska bijeda zabrinuta zarad navodne romske, srpske, migrantskeopasnosti, kolakuševićevska, todorićevska, mamićevska, kutleovska, rajićevska iina elitna gamad izrođena upravo iz njihove sredine, muze li ih muze, drka li ihdrka, a oni uživaju u tome jer im to rade “čistokrvni”Hrvati! Nije tako samo ovdje, već i širomregije, Evrope i svijeta, a bog je odavnostavio samo poštenima vidljivi natpis na planetu: „Ljudskost više ne stanuje ovdje!“. Spomenuti pak, samo stoga što imnalikuju, umišljaju da su ljudi! Evo ih, slabića od koji su neki pod okriljem mrakaispisivali antiromske grafite, individualno se bojali javno podići glas ali su učetiri oka obavezno optuživali romsku populaciju kako ceca državu (mislili su nasebe!) dječjim doplacima, besplatnim udžbenicima, socijalnom pomoći,…, no kao svekukavice samo u krdu su jaki! „U gomili smrdi,ali je toplo!“, (Miroslav Krleža).Ionako je gomila naučena svoje smradove prikrivati dezodoransima svakojake vrste:

Stvari uvijektreba sagledavati u cjelovitom kontekstu; političkom, socijalnom, društvenom, kulturalnom,obrazovnom, povijesnom, emocionalnom,… Manjine posvuda u svijetu imaju – a posebnoako su socijalno ugrožene – poseban, zakonom regulirani status. Upravo zato štonije većina ugrožena od njih već obrnuto, te da im se poboljša stanje. Nešto sene demonstrira protiv dodjele pet luksuznih stanova hrvatskim braniteljima u Vukovaru, ali se malograđani deru, kao daih kolju, protiv dodjele derutne zgrade romskim obiteljima. Filistar je to što jestejer nema umnih, etičkih, moralnih, emocionalnih i humanističkih sposobnosti da –mimo vlastitog samoljublja i osjećaja ugroženosti – išta objektivno skonta, a kamoliempatizira sa slabijima, uvijek se samo on osjećajući ugroženim. Misli samo na sebe,on je “centar svemira” kamose samoinicijativno postavio svojom neljudskom “logikom”; centar iste vrste kakav je njegovog kućnog ljubimca.Prepun je boga, svetinja, biblija, zdravomarija i sličnih ludosti, a u praksi najjasnijehuli na sve što mu je bog ostavio u amanet, a prvenstveno boga samoga. Nije on nikakavvjernik, već vlastitom ništavnošću zaluđeni egoist, slika i prilika sramotitelja„božjeg djela“.

        Svaki narod ima osobinu koja ga otuđuje (uprosjeku, dakako) od ljudskosti: sklonost zaboravu vlastitih grijeha i veličanjutuđih, neobjektivni i nesamokritički pogled na stvarnost, a kamoli javnu i nedvosmislenuosudu (moralnu i pravnu) svojih zločina i zločinaca. Providni primjer pokušaja zataškavanjaupravo se odigrava, ali je na žalost i sramotu (ali to njima ništa ne znači) vladajućihprozret:

Nakon što je zagrebačka Gradska skupština donijela odluku o izgradnjispomenika u znak sjećanja na šest milijuna Židova stradalih u holokaustu, Židovskaopćina Zagreb (ŽOZ) nedavno je osudila tu odluku, a pridružio im se i Svjetski židovskikongres (WJC). Tvrde da se gradnjom takvog spomenika pokušava prikriti istina ostradanjima Židovau Nezavisnoj Državi Hrvatskoj (NDH)… Veleposlanik Izraela uHrvatskoj Ilan Mor izjavio je danas kako vjeruje da će Židovska općina Zagreb uspjetiiznaći rješenje za izgradnju spomenika žrtvama holokausta, napomenuvši da je važnoda svaka zemlja u kojoj su Židovi ubijeni, uključujući Hrvatsku, pogleda vlastitupovijest i suoči se s njom bez pokušaja da je uljepša.“

Neovisno od toga što bi Židovi sami morali sagledati svoju povijest i u odnosu na nju prosuđivativlastite aktualne postupke koji rađaju širom svijeta sve većom osudom (koja u ljudisposobnih moralnog prosuđivanja veze nema s antisemitizmom), prozreli su pokušajhrvatskih vlasti da vlastitu koljačiju utope u masu fašističkog genocida nad Židovima. Puno se sljednici bivših koljačašmajhlaju Židovima, istovremeno dopuštajućifašistički natpis u Jasenovcu (da, maklisu ga – u blizinu partizanskog groblja!) gdje su poklane tisuće Jevreja, ali i 16000Roma od

čega 5000djece. Antisemitske stavove (nemojmo se zavaravati da su oni mrtvi, samo sulatentni) zamijenili su antiromski, što u velikom dijelu populacije nailazi na odjek,mada ama baš ništa ne zna o njihovoj povijesti, kao što pojma nisu imali niti imajuo židovskoj. Da ne ponavljam činjenice, upućujem na izvanredni, detaljni feljton„Povijest diskriminacije Roma“, (1, 2,3),Ivana Grgurića. Vrijednoje ipak navesti:

Proširenjem EuropskeUnije na tranzicijske zemlje kršenje prava Roma predstavlja najgore oblike diskriminacijei u Uniji. Međutim, u prošlosti je njihov položaj bio puno povoljniji u Istočnojnego u Zapadnoj Europi…

…Neprijateljstvo prema Romima prenosilo sei u zakonodavstvo. Međutim, postojala je razlika u razmjerima diskriminacije izmeduIstočne i Zapadne Europe. Najgori oblici diskriminacije, ono što bismo danas nazivalietničkim čišćenjem, provodile su zemlje Zapadne Europe. Romi su protjerivani podprijetnjom zatvaranja, mučenja ili čak lišavanja života. U mnogim zemljama su čakorganizirani lovovi na Rome. U Nizozemskoj i zapadnoj Njemačkoj organiziran je nizlovova na Rome početkom 18. stoljeća. U drugim dijelovima Njemačke i u Danskoj onisu trajali još i u 19. stoljeću. Jedine zemlje koje nisu imale zakone o protjerivanjuRoma bile su Mađarska, Rusija, Tursko Carstvo i turski vazali Vlaška i Moldavija…

…Položaj Roma u IstočnojEuropi poboljšava se dolaskom socijalizma na vlast. Socijalistički programi punezaposlenosti, besplatnog školstva i zdravstva pridonijeli su znatnom poboljšanjuživotnog standarda Roma. Cilj socijalističkih politika je bila integracija Roma,ali uz gubitak identiteta. Iako su Romi zapošljavani u državnim poduzećima, industrijalizacijaje u potpunosti dokrajčila tradicionalne zanate. U pedesetima SSSR, Čehoslovačka,Poljska i Mađarska zabranjuju nomadizam i prodaja konja (jedno od unosnijih romskihzanimanja). U šezdesetima i sedamdesetima to čine i Jugoslavija, Rumunjska i Albanija.Čehoslovačka je čak provodila programe prisilne sterilizacije kako bi se kontroliraoprirodni prirast Roma. Osim toga, socijalističke vlade odbijale su priznati Romimastatus nacionalne manjine. Do 1981. godine to su učinili samo Sovjetski Savez iJugoslavija. Osim toga, socijalističke politike uvelike su doprinijele problemimaRoma u tranzicijskom razdoblju. Naime, radna mjesta koja su popunjavali Romi (poputonih u teškoj industriji) ubrzano su nestajala s početkom tranzicije. Stoga se kaoosnovna karakteristika Roma u današnjem dobu pojavljuje ovisnost o socijalnoj pomoći“.

Prisjećam se – mjesecima radeći u jednom međimurskomromskom naselju nekoliko godina poslije rata – obitelji koja je na svom prozorudržala Titovu bistu, i priča nekih ljudičiji su preci stradali od ustaša, ali također i učitelja osnovne škole koji su romskudjecu posprdno nazivali kmicama.

Neobaviješteni ali pošteni građanin bi, nakon upoznavanjas njihovom poviješću, trebao shvatiti da se stvari s romskom manjinom ni u Hrvatskoj ili bilo gdje na svijetu, ne rješavajuprincipom „oni imaju sva prava i obaveze kaovećinsko stanovništvo“. Ne može čovjek koji jedva preživljava imati iste obavezekao situirani građanin, ali prava im moraju biti ista; to proizlazi iz osnova humanističkeetike. Nije tako jednostavno kako naivci i rasisti umišljaju, ne samo zarad višeili manje prikrivene vjekovne diskriminacije, već i iz činjenice da nisu oni nas,već smo mi njih tlačili (kao i Židove)kroz povijest. Nisu isti Plenković, Todorić, Mamić, malograđanin ili getoiziraniRom opterećen naslijeđem prošlosti, i javnom ili prikrivenom apriornom osudomzbog stanja za koje je većina odgovorna!

        U minulomratu Istra i Međimurje bijahu u odnosu spram Srbanajmanje nacionalšovinističke regije. Istrazbog visoke kulture i uzajamne tolerancije etnički izmiješanog stanovništva, Međimurje pak zarad male srbijanske zastupljenosti(svega oko 0.22%). Međutim, stvari se– barem u Međimurskoj županiji – stubokommijenjaju, ovaj put na štetu Roma.

“Najveća koncentracija romskog stanovništvau prostoru Republike Hrvatske jest u Međimurskoj županiji. Prema podacima popisa2001., 2887 Roma činilo je 2,44% stanovništva županije, čime su bili najbrojnijanacionalna manjina u Međimurju. U odnosu na prethodni popis iz 1991., kada je utom prostoru zabilježeno 1920 pripadnika romske nacionalne manjine, uočava se izrazitovelik porast njihova broja. Indeks porasta u promatranom razdoblju iznosi 150. Izrazitiporast broja pripadnika romske manjine bilježi se i nakon posljednjeg popisa. Premaprocjenama i dostupnim podacima, početkom 2009. u Međimurju živi oko 5500 Roma,što čini 4,7% ukupnog stanovništva županije (Šlezak, 2009). Takav intenzivni porastvalja objasniti prije svega visokim stopama nataliteta i prirodnog prirasta unutarromske zajednice. Drugi razlog treba tražiti u mogućnosti da dio Roma uopće nijepopisan ili da se tijekom popisa neki nisu izjasnili kao pripadnici romske nacionalnemanjine. Dokaz da dio Roma nije bio obuhvaćen popisom jest podatak da u Donjoj Dubravinije zabilježen nijedan pripadnik romske manjine iako je u vrijeme popisa ondjepostojalo romsko naselje s oko 70 stanovnika.”, (“Prostorna segregacijaromskog stanovništva u Međimurskoj županiji”)

Dok je udiosrpske populacije u Istri ostao na približnopredratnoj razini. (2011.godine oko 4.8%), dotle se brojRoma u Međimurju drastično povećao. Odnos prema etničkim manjinama napoluotoku nije se mijenjao, dok su se najednom međimurski filistri osjetili ugroženiživotnom vitalnošću Roma (kao svojevremenoSrbijanci od kosovskih Albanaca), a kako je malograđanin nesposoban živjeti u kohabitacijis različitostima, budi se u njemu osjećaj animalne ugroženosti. Jer, lav voli diktiratiantilopi i nimalo mu se ne sviđa ideja da bude obrnuto, ili makar da nitko nikomene diktira. Ima jedan znanstveni tekst koji analizom međuetničkih odnosa stanovništvadržava svijeta zaključuje kako se, nakon porasta učešća neke manjine u populacijiiznad određene razine, automatski javljaju etničke napetosti. Budi se „životinjski gen“ ugroženosti u većine. Tolikoo socijalnoj evoluciji čovječanstva. Na Prvomsvjetskom kongresu Roma održanom u Londonu1971. godine, Romi su izabrali zastavu,možda jedinu u povijesti pod kojom se nisu vodili ratovi (doduše, ni Židovi ih nisu više od dva tisućljećavodili, sve dok nisu dobili državu).

„U publikacijiobjavljenoj na stranicama Udruženja Romkinja Osvit, objašnjavaju da je plavom bojompredstavljeno nebo, kao simbol slobode, bezgraničnog prostranstva i života pod vedrimnebom, bez krova nad glavom. Zelenom bojom je predstavljena trava, put, drum, kaosimbol života koji je obilježen stalnim putovanjem, na putu bez granica koji jeuvijek ‘otvoren’ Romima. Crveni točak predstavlja simbol stalnog kretanja i životana točkovima“,

a njegovo crvenilo svjedoči i o prolivenoj romskoj krvi tijekom povijesti. Za himnu

je izabranapopularna ciganska pjesma „Gelem, gelem“ („Idem,idem“):

Idem,idem na daleki put

I upoznajem sretne Rome

O Romi odakle ste,

Sa šatorima pokraj sretnih puteva?

O Roma, O narode romski

Imao sam nekada veliku porodicu,

Ali Crne legije su ih ubile

Pođite sa mnom Romi iz cijeloga svijeta

Za Rome su putevi otvoreni

Sada je vrijeme, ustanite Romi svi,

Dići ćemo se visoko ako se potrudimo

O Roma, O narode romski

Mnogi neznaju da je tvorac romskehimne, autor romske zastave i prvi izabrani ministar kulture na Svjetskom kongresu Roma u Londonu, kasnije i u Ženevijugoslavenski, batajnički Rom,pjesnik Žarko JovanovićJagdino (1925 – 1985), zavrijeme rata preživio tri koncentraciona logora a kasnije učesnik NOB-a. I sam papa molio je Rome zaoprost – koliko god taj čin ima samo simboličko značenje – zbog povijenih zlostavljanjai diskriminacija njihove zajednice.

        U takvoj hrvatskoj atmosferi, referiranojsamo spram odnosa velikog dijela većine prema romskoj populaciji, ministrica vanjskihposlova izabrana je da Evropi soli pameto ljudskim pravima i demokraciji. Čovjek bi se upitao zašto je tome tako, a odgovorje prilično jednostavan. U pitanju je paritet i rotacija funkcija unutar strukturakapitalističke Evrope, a ne odabir premahumanim etičkim načelima izabranih u njena tijela (u okviru EU ili šire). Evropa u praksi ne prepoznaje suštinu, već samo interes. Od svih narodasvijeta Romi nose najljepše i najdostojanstvenijeime: Rom – čovjek. Ne može ime aboliratinikoga – ni manjine, ni većine – od činjenice da među njima žive i pošteni i žgadije,a samo viši stupanj socijalne evolucije (obrazovanje nije toliko bitno, jer međunajobrazovanijima kriju se i najveći gadovi) omogućuje čovjeku da ne uopćava nacjelinu pozitivnosti ni negativnosti, ali i da ih ističe odnosno osuđuje. Društvakapituliraju pred najezdom prosjeka, pa kao što se ne trude obrazovati ga da posjećujehramove kulture već nju seli u tvorničke hale (u tvornicama se radi, a u teatrimase igraju predstave!), tako prihvaća i diktat značenja pojmova koji im nameće prosjek,a napose barabe iz tog miljea. Čini se kako socijalna evolucija ide principom najmanjegnapora. Lakše je usvojiti kontekstualni diktat većine, negoli je obrazovati da razlikujesuštine od privida. Suvremena civilizacija zazire od nazivanja stvari pravim imenom,pa Ciganina više ne smijete tako zvati,crnac postaje afroamerikanac, budali morate tepati,…, a sve se pravda nekakvompolitičkom i inom korektnošću, jer fol su to uvrede. Ne, u normalnog čovjeka tonisu, već su ljudi nasjeli barabama sa stadiona, rasistima i nacionalšovinistima,koji su im uspješno nametnuli vlastito tumačenje značenja namjesto obrnuto. Da ihpreodgoje u poštene ljude, za što su nekako slabo sposobni. Radije prve državnekokoške i pijetlovi začepe uši da ne čuju sramotna skandiranja desetaka tisuća ljudikoji sjede do njih, koji su – uostalom – svi do jednoga „naši“. Nema logički opravdanog razloga zašto bi, primjerice, riječcrnac bila uvreda nekome tamne puti a riječ bijelac to nije? Mjesto da barabamanametnemo ispravni kontekst značenja, mi prihvaćamo njihov iskrivljeni. Usred džunglesterilne korektnosti kojom se prelako prilagođavamo barabama namjesto da ih kultiviramo,čudi me što nismo poslali u spalionice milijune knjiga (poslali smo, ali iz drugihrazloga) i rječnika u kojima figuriraju „skaredne“riječi, izgleda bez ikakvog stvarnog sem fiktivnog značenja. Što će nam pojmovikoji ne korespondiraju sa stvarnošću; što u knjigama rade hrpe budala, idiota, maloumnika,debila, crnaca, Cigana,.., kad ih eto– u stvarnosti niti nema?

        I tako, dok ministrica „Ide(m), ide(m) na daleki put“, na novufunkciju koju zaslužuje samo glasovima evropskih birokrata koji su svojedobnoruskim zastupnicima oduzelipravo glasa, desnica igrajući na latentne, potisnute animoziteteklajnburgera, poziva ih na demonstracije protiv vijekovima diskriminirane manjine,a sad – uz nedovoljnu pomoć (uključujući promjenu sveukupnih uvjeta za cjelovitu društvenu integraciju Roma) da bi im se status popravio mnogoviše ponad pukog preživljavanja – zahtijeva da se ovi tek tako, sami od sebe, prekonoći spontano promijene prema nametnutim kriterijima. Diktat većine samo jepromijenio oblik, ali ne i svoju suštinu. Gelem,gelem, ali ne ide to tako, prijekimputevima kakve su zamislili vaši zločinački prethodnici, pa ni naizgledhumaniziranima na kakve bi ih vi natjerali. Nije problem u promjeni odnosamanjine do vas, nego vas – većinski narode – do Roma i manjina svake vrste. Zaključimo riječima pokojnog Žarka Jovanovića:

„Nekada smo samo mi Romi bili Cigani, sada ste i svi vi –Cigani!“,

koje, zavisno od izabrane interpretacije svjedoče o karakteru čitatelja. Nadasve, novopostavljeno ministrici, koja će mjesečno u svoj burić trpati 25000 eura (plus kojekakvi dodaci), ne bi trebalo biti teško odabrati.

Ladislav Babić
diogenpro.com

Tags
Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close