Da se ban Kulin desetak minuta vozio autom u pravcu jugoistoka, njegova bi Povelja izdata Dubrovčanima 29.8.1189. bila prvi dokaz tolerancije Sarajeva. Ovako, zbog 15-ak kilometara nećemo ovaj krunski dokaz tolerancije moći staviti na listu kojom se može osporiti teza iskazana u tekstu „Povorka ponosa civilizacijski test za Sarajevo“ Radija slobodna Evropa publikovanog 28.8.2019.
Ovako ćemo na dokaze kontra stava RSE naći „tek“ u 1557. godini. Tada se spominje gostoprimstvo Sarajeva prema Jevrejima. Tu su toplo primljeni nakon što su oni i njihovi preci prognani iz Španije i Portugala. Upravo ovaj primjer, kao prvi, navode korisnici društvenih mreža u mnogobrojnim rekacijama na stavove RSE.
U odgovoru na tekst beogradske novinarke sa adresom u Sarajevu Dragane Erjavec, neizostavno se spominje i opsada Sarajeva.
Nije teško pretpostaviti kako su na ove konstatacije reagirali roditelji devet policajaca ubijenih 26.10.1993. Njihovi sinovi su živote dali da bi osujetili netoleranciju prema različitostima koju je nakratko ispoljavao komandant Mušan Topalović Caco. Mladi policajci su bili dio ideje, vođene od Alije Izetbegovića i njegovih kolega iz multietničkog Predsjedništva RBiH, kojim se zaustavio Caco u nanošenju mrlje Sarajevu. Istaknimo, ovdje su ljudi ginuli hapseći one iz vlastitih redova koji su kvarili sliku glavnog grada BiH. Novinarka i njen sagovornik Dino Mustafić grubo su zanemarili i taj krunski dokaz da Šeher ni u vremenu bezumlja i epske navale zla na njega, nije trpio virus netolerancije i da je zbog toga bio spreman tokom opsade uhvatiti se u koštac sa moćnim komandantom brigade rizikujući stabilnost odbrane prema četnicima.
– Zakazana kao događaj kroz koji se promovišu ljudska prava na slobodu okupljanja i iznošenje stavova, održavanje prve Povorke ponosa u BiH, trebalo bi biti i svojevrstan „civilizacijski test“ koji će pokazati da li je Sarajevo zaista otvoreno da se nosi sa različitostima, napisala je Erjavec, a nešto slično je rekao i Mustafić.
Dakle, po njima, većinski bošnjačko-muslimansko Sarajevo koje nije ni crijepa slomilo na crkvama tokom rata, koje je tada najistaknutija mjesta u civilnoj i vojnoj vlasti, ali i u ostalim javnim sferama, dijelilo sa pripadnicima svih naroda, svih političkih i ostalih uvjerenja, a tako nastavilo i poslije rata, sve do sada, nije položilo test. Nije novinarki i režiseru bitno ni šarenilo imena ulica, škola, svakojakih priznanja, nagrada, turnira, niti ugošćavanje čak i onih koji su tokom rata navijali protiv Sarajeva. Nebrojeni dokazi o toleranciji Sarajeva spram različitog, čije je detaljno nabrajanje bespotrebno, banalan je pa čak i težak posao zbog svoje obimnosti, ovom dvojcu su, ili nebitni, ili ih svjesno zanemaruju.
Povrh toga, ovakve teze su i više od zanemarivanja činjenica. Njihovo dejstvo je i djelimično optužujuće jer se na test šalje onaj u koga se osnovano sumnja (da pijan vozi – alkotest, da ne govori istinu – detektor laži, da ni/je otac – DNK analiza). Dakle, ovdje se (ne)vješto želi Sarajevo optužiti da nije civilizirano, da ne poštuje različitosti pa ga se šalje na test da to dokaže. Da li će sutra Erjavec i Mustafić poručiti Amoru Mašoviću da mora proći civilizacijski test spremnosti da pomogne žrtvama rata? Hoće li na testiranje iz domoljublja poslati Abdulaha Sidrana, Harisa Silajdžića, Tatjanu Ljujić-Mijatović, Ćamila Durakovića? Da li će ova dvočlana komisija tražiti da testiraju privrženost Miralema Pjanića reprezentaciji, zanemarujući dosadašnje namještanje i postizanje četrdesetak golova u državnom dresu? Tako je i sa Sarajevom. Nakon nekoliko stotina godina održive tolerancije, evo 2019. novih ispitivača. Kažu, Sarajevo je možda falsifikovalo diplomu iz suživota, moramo ga testirati. Naravno, za ovaj ispit kriterij su oni izabrali. Nimalo bezazlen.
Sada neko traži da se na svojevrstan način većina stanovnika Šehera odrekne svojih imama, učitelja, roditelja, nana i deda i uputa iz Knjige Božije.
DEBLOKADA.COM
Tekst je nastao u okviru projekta “Pravo na mišljenje – pravo za sve”.
