KTK: “Efendija neko je pr'no, a ja nisam!”
Godinama se politička vlast infuzionira privrednim društvima s državnim kapitalom (i radničkim), a da ista gube svaku tržišnu utakmicu.
Visočki KTK je primjer takve političko-privredne ujdurme.
Konstatiranje katastrofalnih rezultata, posljednji u KTK je isključenje s elektro mreže zbog duga od 1.900.000 KM za električnu energiju, nije ništa drugo nego višegodišnje zatvaranje očiju pred problemima – sistemsko uzgajanje političke i mentalne anemičnosti.
Bilo bi dobro da javnost sazna koliko se poreskog novca “infuziniralo” u ovaj, ali i druge slične privredne “gigante”.
Sistensko plaćanje socijalnog mira je ŠUPLJAK, godinama prodavan javnosti – istina je daleko poraznija.
Radi se o sistemskoj, organizovanoj i strateškoj politici koja ima za cilj da se “sitnim novcem”, političkim talovima i mitom “prihvatiziraju” osnovni resursi i to STEĆAJNOM metodologijom.
Mjesta za ibret i isćuđavanje nema
Podsjećanja radi, nije se certifikacijska privatizacija slučajno usistemila na način da se radniku i borcu certifikati valorizuju kao “tariguz” vrijedan od 1 do 3% od nominalne vrijednosti, a da se isti “prihvatizatorima” priznavao u punom iznosu.
Osvrnimo se oko sebe s ciljem sagledavanja ko su to NAŠI uspješni privatizatori i kojom metodom su došli do te pozicije.
Isto tako, javnost treba znati da proces certifikacijskih “prihvatizacija” još nije okončan.
Ako sve rečeno povežemo s globalnim i lokalnim političkim tokovima, više nego “NORMALNO” je da KTK doživljava kolaps.
Društvene krize, koliko god izgledale mukotrpne i običnu svijetu iznurujuće, u osnovi su IGRE kapitalnih (materijalnih) vrijednosti – fabrikovani proces promjene vlasničke strukture.
Treba shvatiti da su politika i privreda sofisticiraniji vid PIJAČARENJA u kojemu je sve dozvoljeno. NOVAC nema moralni, vjerski, društveni, a niti politički predznak.
Kako je ovdašnje zakonodavstvo sistemski pravljeno kao švicarski sir – milion rupa za sistemske igrače – dolazimo do spoznaje da je KTK, kao i sve drugo društveno vrijedno u BiH, sistemski, planski i organizovano POKRADENO za “opšte dobro nacionalnog korpusa” i sve to zakonito.
Kako živimo islamiziranu i pobošnjačenu političku zbilju, postojeće stanje oslikavamo narodnom anegdotom: “Išli Efendija i seljak putem, dugim i iscrpljujućim. Onako umorni i nehorni, već siti jedan drugog, sve su se teže uzdržavali od međusobnih primjedbi.
U neko doba se osjetio jak i ružan smrad. Seljak nije mogao izdržati, pa je nervozno konstatovao: “Efendija neko je prn'o, a ja nisam!”.
BiH stvarnost obiluje tom vrstom javnih informacija, u tom kontekstu treba sagledavati agoniju kroz koju prolazi visočki KTK.
www.magazinplus.eu
