Krugman: Čemu zaista služi Bitkoin?
Nobelovac Pol Krugman smatra da je teško reći zašto bitkoin ima vrijednost i navodi da ta valuta ima mnogo sličnosti sa viđenjem zlata Džona Majnarda Kejnza.
Autor: BUKA/B 92
Krugman u tekstu za “Njujork tajms” pod nazivom “Bitovi i varvarstvo” navodi da je na djelu “monetarno nazadovanje”.
Čuveni ekonomista Kejnz je zlato nazivao “varvarskom relikvijom”, a Krugman kaže da nema mnogo razlike između rudnika zlata u Papua Novoj Gvineji i islandskih “farmi” računara, koji rješavaju matematičke formule kako bi “iskopali” bitkoine.
Krugman navodi da je površinski kop rudnika Porgera, jednog od najvećih svjetskih proizvođača zlata, poznat po nehumanim uslovima i šteti koju nanosi životnoj sredini, ali “da kopati mora, jer zlato i dalje ima visoku vrijednost”.
On kaže da je toj jami veoma slična ona mnogo čudnija u islandskom Rejkensbajru, gdje se nalaze “farme” moćnih računara, koji troše velike količine električne energije kako bi se stvorili bitkoini.
“Bitkoin je digitalna valuta koja ima vrijednost jer… pa, teško je reći tačno zašto, ali trenutno ljudi žele da je kupuju jer vjeruju da će i drugi htjeti da je kupe. To je, po prirodi stvari, neka vrsta virtuelnog zlata”, navodi Krugman.
Nobelovac piše da se i za njeno “iskopavanje” troše prirodni resursi i da je zato najveći “rudnik” baš na Islandu – gdje je struja jeftina.
“Bez obzira na to, mnogo prirodnih resursa se koristi da bi se stvorili virtuelni predmeti bez jasne namene”, piše Krugman.
Ekonomista u tekstu navodi da se zlato iskopava, a zatim “zakopava” u državnim rezervama gdje u obliku poluga ne radi baš ništa, ali dodaje da se, za razliku od bitkoina, “zlato bar moglo koristiti da popuni rupe u zubima”.
Krugman navodi da bi i Kejnz bio začuđen koliko se malo promijenilo do njegovog vremena – “javna potrošnja zarad borbe protiv nezaposlenosti je i dalje anatemisana, rudari i dalje kvare naše predjele kako bi kopali zlato…”.
Poredeći porive za “kopanjem” Bitkoina sa onim iz 17. vijeka Krugman navodi:
“Privlačnost bitkoina se ogleda očigledno u istim stvarima, uz dodati osjećaj da je to nešto visokotehnološko i algoritamsko, pa mora da predstavlja talas budućnosti”, navodi Nobelovac.
Krugman upozorava da ne treba dozvoliti da nas zavaraju “svetlucave đinđuve”.
“Ono što se dešava jeste odlučan povratak u dane kada je novac bilo ono što ti zvecka u tašni. Bilo da su u pitanju tropi ili tundra, iz nekog razloga kopamo put ka 17. vijeku”, navodi Krugman.
