NE MOGU ŠUTJETI! Latić: Krajnje je vrijeme da preispitamo svoju politiku sa Turskom!
Bošnjaci su, kad je vanjska politika u pitanju, potpuno dezorijentirani, kao što je više nego jasno da je Bakir Izetbegović svu nacionalnu politiku stavio na kocku, a talone deponirao u Ankari
Piše: Nedžad Latić, thebosniatimes.ba
Imam osobne razloge zbog kojih sam se dugo vremena bio klonio komentirati tursku politiku. Posebno se klonim komentirati unutarnje prilike u Turskoj, pa potom i vanjsku politiku ove zemlje. Ali, ne mogu više šutjeti!!!
Bakir je kockar koji gubi
Prvo, pošto je Turska jedina predstavnica islamskih zemalja u Vijeću za implementaciju mira u Bosni i Hercegovini (PIC) veoma je bitno njeno ponašanje i njen ugled među islamskim zemljama, kao i među drugim zapadnim zemljama članicama PIC-a. Zbog vrlo turbulentnih procesa na Bliskom istoku, kao i u samoj Turskoj, njen položaj pa i ugled nije onakav kakav je bio kad je izabrana i ovlaštena da bude predstavnik islamskih zemalja u Vijeću za implementaciju mira (PIC).
I to, naravno, još niko ne uviđa niti problematizira. A trebali bismo iz više razloga. Jer Turska kao jedina članica NATO saveza iz grupacije islamskih zemalja više ne uživa povjerenje te vojne alijanse. Naprotiv, Turska se konfrontirala sa vodećim članicama te vojne alijanse, posebno sa Njemačkom i SAD, pa čak prijeti i istupanjem iz tog saveza. A Bosni i Herecegovini je pristup NATO savezu primarni cilj koji se objašnjava od strane bošnjačkih političkih lidera kao pitanje opstanka i nacije i države.
Niko nije demantirao Valentina Inzka, visokog predstavnika za Bosnu i Hercegovinu, da prvi predsjednik Bosne i Herecgovine Alija Izetbegović nije Bosnu i Hercegovinu ostvaio u emanet Turskoj već SAD. Tako da je Inzko u pravu i bolje razumije interes Bošnjaka i Bosne i Hercegovine nego aktualni nacionalni lider Bakir Izetbegović.
To što hrvatska predsjednica Kolinda Grabar Kitarović putuje u Ankaru, kao što to čini i srbijanski predsjednik Alaksandar Vučić da bi tamo lobirali za svoju politiku i interese u Bosni i Hercegovini govori da se oni rukovode vizijama i politikom Bakira Izetbegovića, a ne Valentina Inzka.
Manje više i na geopolitičkom planu Turska je postala vododjelnica blokovskih svrstavanja unutar samog islamskog svijeta. Praveći razne vojne saveze Turska je dugo kalkulirala, igrala na žici, između arapskog proameričkog saveza i iranksog proruskog savaze, da bi se, ipak, približila rusko-iranskom savezu.
Odatle su opravdane zebnje mnogih Bošnjaka, posebno onih koji na slijede slijepo politiku Bakira Izetbegovića, da bi ovakvo Tursko svrstavanje moglo i Bosnu i Hercegovinu priklonuti Kremlju. A to bi moglo ozbiljno ugroziti stremljenja Bošnjaka da se skrase pod „kišobranom“ NATO saveza i udalji ih od euro-atlantskih integracija.
U ovakvoj neizvjesnoj prilično avanturističkoj politici postavljenoj na dosta hipotetičkim tezama rađaju se razne teorije, posebno one koje se tretiraju kao teorije zavjere. Jedna od njih glasi da su se Rusija i Amerika dogovorile o podjeli sfera utjecaja na način da su Amerikanci prepustili srednju Aziju Rusiji, posebno Tursku, a ovi njima Latinsku Ameriku, poput Kube, itd.
Nemaju Bošnjaci takav politički um da može parirati ovakvim geopolitičkim igrama svjetskih sila niti mogu dati odgovore na ovakve izazove svjetske politike. Ali je više nego jasno da su Bošnjaci, kad je vanjska politika u pitanju, potpuno dezorijentirani kao što je više nego jasno da je Bakir Izetbegović svu nacionalnu politiku stavio na kocku, a talone deponirao u Ankari.
Zapravo, on ni ne vodi nacionalnu već stranačku politiku i ponaša se kao baršunasti diktator prema oponentima svoje stranačke politike dok mase zavodi mračnom demagogijom zatomljenom panislamsitičkim nesuvislim populizmom.
Šićar dove
Ali, mogli bismo izaći na kraj s politikom Bakira Izetbegovića i nije to motiv koji me je nagnao da prestanem šutjeti kad je turska politika prema Bosni i Hercegovini u pitanju, već je kap koja je prevšila mjeru u tim tursko-bošnjačkim odnosima ponižavajuće poltronstvo koje ispovijeda Islamska zajednica i Bošnjaci-vjernici kako u Sarajevu, tako u Novom Pazaru, Podgorici, Skopju i Prizrenu.
U ovim mjestima su se u džamijama učile dove za ofanzivu koju je ovih dana turska vojska poduzela u Siriji protiv navodnih kurdskih teorirsta.
Tako je u Gazi Husrev-begovoj i Carevoj džamiji u Sarajevu jučer, prije džumma-namaza, proučena dova u cilju podrške aktualnoj operaciji “Maslinova grana”, javila je Anadolu Agency.
Ataše za vjerska pitanja u ambasadi Republike Turske u BiH Hasan Atli za AA je istakao kako je prije nekoliko dana održao sastanak sa reisu-l-ulemom Islamske zajednice u BiH Husein ef. Kavazovićem, tokom kojeg ga je informirao o dešavanjima u vezi sa operacijom “Maslinova grana”.
Dodao je kako je na njegov prijedlog, a odlukom IZBiH danas u Sarajevu, Mostaru, ali i drugim većim gradovima u BiH proučena dova i ajeti sure Feth, u znak podrške turskoj vojsci.
Po mom sudu ovo je notorna zloupotreba vjere i imam hipten termina kojima bih mogao okvalificirati, da ne kažem etiketirati ovakve dove a najprikladniji je da se radi o šićar dovama.
Svi ovi imami, kakav je hafiz Išerić, grlati su agitatori i raspirivači crne bakirovske demagogije. Zbog toga su omraženi u masama, a dobro čašćeni donacijama. Nikad ovakav profil imama ne bi stajao na tako časnom mjestu da Islamska zajednica nije ogrezla u donacijama, mitu, korupciji i nepotizmu!
No, nije problem samo u tome. I sa tim problemom bismo nekako izišli na kraj. Problem je što se takvim gestama Bošnjaci kao građani izlažu ozbiljnim svjetskim čak i terorističkim prijetnjama od strane onih protiv kojih se ovakve dove uče.
A najveći problem je što je ovaj režim svoj ponosni narod doveo na prosjački štap da bi kao prosjaci svoju vjeru “prodavali za večeru” poslije koje im hodžinske poguzije uče “jemek dovu!”
(TBT)
