KPJ je bila partija elitističkih kadrova koja je ZAVNOBIH-om uspješno evropejizirala BiH

VIJESTI.BA: Danas se navršava 73.godine od pravog zasjedanja ZAVNOBIH-a u Mrkonjić Gradu, koje zasigruno predstavlja najrelevantnije svjedočanstvo postojanja države BiH. Slažete li se s tim da je događaj ZAVNOBIH-a, događaj bez presedana u našoj cjelokupnoj historiji?

LOVRENOVIĆ: Potpuno se slažem sa takvom ocijenom. Tri zasjedanja ZAVNOBIH-a, održana tokom Drugog svjetskog rata su događaji kako ste i sami kazali, događaji bez presedana jer su oni u temelju moderne političke historije i moderne državno-pravne političke konstrukcije BiH. Nažalost drugo je pitanje, gdje smo mi danas u ovakvoj Bosni i Hercegovini sa ZAVNOBIH-om i drugo je pitanje  obilježavanje ZAVNOBIH-a, a rekao bih da je najvažnije u svemu tome zapravo kakve su perspektive ZAVNOBIH-a u današnjoj BiH i konačno moramo se upitati da li takva BiH danas uopće postoji.

VIJESTI.BA: Vi često ističete da je Drugo zasjedanje ZAVNOBiH-a ima i veću historijsku važnost od prvog. Zbog čega?

LOVRENOVIĆ: Po mom mišljenju Drugo zasjedanje ZAVNOBIH-a u Sanskom Mostu značajnije je od prvog zbog toga što prvo zasjedanje još nije riješilo ključnu dilemu koje je Drugo zasjedanje ZAVNOBIH-a u Sanskom Mostu otklonilo i to najviše zahvaljući Titu i njegovoj direktnoj intervenciji a to je zapravo bilo pitanje budućnosti BiH u sklopu jugoslovenske federacije. Naime, bile su prisutne, kao što je i bilo normalno da budu prisutne, velikosrpske i velikohrvatske aspiracije prema BiH. Na djelu je bila različita politička kombinatorika o tome šta sa Bosnom i Hercegovinom, hoće li ona biti recimo neka autonomna pokrajina, hoće li biti u sklopu ove ili one republike. To je zaista Tito, izravno presjekao, a zagovornici te politike na zasjedanju u Sankom Mostu su to pretvorili u jedan dokument. Tako je Treće zasjedanja ZAVNOBIH-a, 26.aprila 1945. godine u Sarajevu samo stavilo tačku na ono što je već bilo pripremljeno i što se kao što je pokazala historijska praksa, bilo optimalno rješenje za jednu zemlju kakva je Bosna i Hercegovina, koja je zapravo tek kao federalna jedinica stekla sve elemente vlastite državnosti.

VIJESTI.BA: Deklaracija o pravima građana BiH koja je usvojena na Drugom zasjedanju u Sankom Mostu od izuzetne je važnosti. Znamo da su takve deklaracije temeljni akt građanskog društva još od Francuske revolucije. Kod nas su tu deklaraciju donijeli ideološki protivnici građanskog društva  (komunisti). Šta nam to govori? Da smo mi kao društvo i država kasnili za zapadnim, civilizacijskim i demokratskim vrijednostima, i da li su komunisti morali da odrađuju jedan dio posla kojeg je neko građansko društvo trebalo odraditi ranije, jer svi donešeni principi su čisto građanski a ne socijalistički / komunistički? Kako Vi gledate na to?

LOVRENOVIĆ: Ja prije svega moram reći da sam nekada i sam bio sklon takvoj teoriji kašnjenja. Međutim, danas nešto drugačije gledam na to pitanje. Odnosno, kada govorimo o tome što pominjete, mi zapravo govorimo o procesu evropejizacije. Znamo da je nama nacija kao historijski proizvod stigla iz Evrope u drugoj polovici devetnaestog stoljeća . Nažalost, cijeli južnoslavenski prostor upao je tada u jedan žrvanj historije koji se pokazao kao dostizanje nekog gradiva kojeg mi nismo prošli. Međutim evropski konstrukt nacije, što se danas pokazuje, za nas se pokazao pogubnim. Uzmite samo zadnjih 26 godina i pogledajte koliko vremena, riječi, energije i novca je utrošeno na ono što se zove evropejizacija. Ostavimo sada po strani pitanje šta to zapravo znači i postavimo sljedeće pitanje; Možemo li mi danas 2016.godine kazati da je  BiH više evropska nego što je to bila 1992.godine. ZAVNOBIH-ska BiH je viša evropska nego ova danas a to je paradoks.

U tome kontekstu treba povući dvije paralele za koje mislim da mogu pomoći. Naime, ja sam danas duboko uvjeren da ovakva BiH se zapravo nikada neće evropejizirati u onom smislu kako se nama ovdje evropejizacija predstavlja iz jednog prostog razloga; BiH, a to govori historijsko iskustvo, može se evropejizirati samo kao autonomna odnosno samostalna politička jedinica. To pokazuje iskustvo iz srednjeg vijeka, pokazuje to naša antifašistička borba. Tek kada se BiH samodefinira kao država, a naša jedina definicija koja je ispravna je ZAVNOBIH, tek u tome kontekstu, mi ćemo moći govoriti o evropejizaciji kao jednom perspektivnom procesu. Bojim se da se naša evropejizacija tokom zadnjih 26 godina svela na barbarizaciju. Uzmite sve relevamtne društvene pokazatelje koji definiraju jedno društvo i državu i usporedite stanje iz 1992.godine i danas, i vidjet ćete da nažalost, sve ovo o čemu govorim je upravo tako.

VIJESTI.BA: Historijska je činjenica da je vodeću ulogu u NOP-u i ZAVNOBIH-u imala KPJ. Revizionistički pristup u historiografiji počesto ukazuje na to da većina pripadnika NOP-a nije bila ideološki sljedbenik KPJ, čime se nastoji umanjiti antifašistički značaj političkog angažmana KPJ. U tome smislu pitao bih Vas, da li pamtite ijedan historijski primjer državne konstitucije ili događaja revolucije, a da je većina naroda, bila ideološki sljedbenik one političke snage koja se nametnula kao vođstvo. Ni Bastilju nisu srušili jakobinci?

LOVRENOVIĆ: Iluzorno bi bilo očekivati da jedno društvo kakvo je bilo bosanskohercegovačko, duboko patrijarhalno i tradicionalno društvo, 1941.godina, ima komunistički pokret kao masovni pokret. Komunistička partija je na određen način, što je bilo i dobro, bila elitistička partija. Ona je bila partija elitističkih kadrova, prokušanih ljudi koji su prošli puno šta u životu. Većina njih je kao što znamo bila po zatvorima. Međutim pokazalo se da je KPJ bila sposobna da mobilizira ljude i naročito je bila sposobna da stvori jednu takvu političku i društvenu klimu u kojoj se mogao odigrati jedan ZAVNOBIH. Ona je našla odgovor na fašističku politiku koja je radila po principu, zavadi pa vladaj. Mi smo upravo danas međusobno zavađeni i zato se vrlo lako može vladati i manipulirati.

Kada je riječ o samom revizionizmu on nije prisutan samo u BiH. Hrvatska se reustašira. U Hrvatskoj se dovodi u pitanje Jasenovac, snimaju se lažirani filmovi o Jasenovcu, da ne pominjemo druge primjere.

VIJESTI.BA: U RS-u se Dan državnosti ne obilježava. Čini se da tamošnjoj politici ZAVNOBIH smeta prije svega što ističe državni karakter BiH. Zbog čega Srbi u BiH ne bi proslavljali ono što je njihovo?

LOVRENOVIĆ: Mislim da se u RS-u osim ove standardne političke retorike koja je usmjerena na negiranje BiH u čemu se iz drugog dijela BiH pomaže, mislim da su tu sadržani i neki drugi elementi, odnosno da se polazi od toga da nema više Jugoslavije i da je ZAVNOBIH izgubio svoj smisao. Na takvim premisama to pitanje se nikada neće rješiti, jer se sa obje strane susrećemo sa maksimalističkim zahtjevima. Uostalom postoje i drugi historijski datumi koji bi uz političku volju mogli biti prihvaćeni kao zajednički ali aktuelne etnonacionalne partije nisu u situaciji da riješe takav problem, tako da ćemo mi, kako se meni, čini živjeti jednu lošu budućnost.

Razgovarao: Nihad Hebibović

(Vijesti.ba)