Enver Čolaković: 27.5.1913. – 18.8.1976.

Midhat Hajdarević 2015-08-18

Napisao i priredio: Dr.Zlatan Čolaković
envercolakovic.com

Enver Čolaković rođen je u Budimpešti 27. svibnja 1913, a umro u Zagrebu 18. kolovoza 1976. godine. Školovao se u Budimpešti, Sarajevu i Beogradu, a u Zagrebu 1959. diplomirao povijest. Do 1945. živio je i književno djelovao u Sarajevu i Budimpešti. Nakon tragične pogibije njegovih roditelja, oca Vejsilbega Čolakovića i majke Ilone rođ. Mednyanszki, u bombardiranju Sarajeva 1944. godine, seli u Zagreb u kome ostaje sve do svoje smrti. 1947. osniva obitelj sa pijanisticom Stellom Čolaković, rođenom Podvinec.

Bio je član Matice hrvatske, Društva književnika Hrvatske, Društva hrvatskih književnih prevodilaca i PEN-kluba. Njegov je čuveni roman “Legenda o Ali-paši” dobio nagradu Matice hrvatske za najbolji hrvatski roman (1943), a za svoj prevodilački rad s mađarskog i njemačkog jezika dobio je plaketu Društva pisaca Mađarske Pro Litteris Hungaricis, Petófi -plaketu i visoko odlikovanje Predsjednika Republike Austrije – Austrijski Križ Časti za znanost i umjetnost I. reda (1970. godine).

Kao dvojezičan pisac piše od 1931. do 1939. godine svoja mladenačka djela: pjesme, pripovijetke, eseje i prepjeve. Od 1939. do 1944. objavio je u Zagrebu i Sarajevu dvadesetak pripovijedaka i novela, kao i kratki roman Mujića Hanka, te niz eseja i prikaza, u kojima se borio za dobrobit Bošnjaka. (Do sad najiscrpniju bibliografiju Čolakovićevih djela objavio je Zlatan Čolaković u knjizi Enver Čolaković, Izabrane pjesme, Zagreb, 1990). Njegova salonska komedija “Moja žena krpi čarape” izvodila se u sarajevskom (1943) i banjalučkom kazalištu (1944)

1944. godine Matica hrvatska objavljuje Čolakovićevo najpoznatije djelo – roman “Legenda o Ali-paši.” O ovom su djelu prigodom prvog (1944), drugog (1970), trećeg (1989) i četvrtog (1991) izdanja hvalopjevno pisali kritičari kao Julije Benešić (“sadrži genialno ocrtane likove”), Džemaludin Latić (“najljepši roman muslimanske književnosti”), Stanko Lasić (“sadrži neke od najljepših scena u povijesti hrvatskog romana”), Nihad Agić (“za… “Izabrane pjesme”, te za roman “Legenda o Ali-paši” može se mirne savjesti reći da spadaju u vrhunce lirske i romaneskne umjetnosti u nas…”), te mnogi drugi (Grgec, Maraković, Krleža, Crnković, Smerdel, Jurčić, Hanžeković, Čengić, Donat, itd). Roman je prevođen na njemački, engleski, francuski i turski jezik.

Premda je Čolaković bio humanist i nepokolebljivo antifašističkog opredjeljenja, on od 1945., pa sve do 1965. nije mogao objavljivati svoja djela. Često čak ni svoje prijevode nije mogao potpisati, poput prijevoda tri romana, knjige pripovijeda ka i brojnih eseja Ervina Šinka. Uvjeren da za života svoja djela neće moći objaviti, a ne želeći praviti kompromise sa svojom savješću i pisati “objavljivu”autocenzuriranu književnost, Čolaković piše brojne romane, pripovijetke, novele, zbirke pjesama i dnevnike za buduće naraštaje. Istodobno priprema antologije mađarskog i austrijskog pjesništva. 1956. godine pojavljuju se u Ježićevoj Antologiji svjetske lirike autorovi prepjevi mađarskih, njemačkih i engleskih klasika. 1965-1968 u časopisima “Republika”, “Razlog” i “Mogućnosti” priprema dotad najširu panoramu mađarskog i austrijskog pjesništva, te mađarske kritike. U suradnji sa svojom suprugom Stellom priprema niz radio-emisija o muzici, te prevodi sa staro mađarskog Kodályjev oratorij Psalmus Hungaricus i Wagnerovu operu “Majstori pjevači”.

1970. izlazi drugo izdanje “Legende o Ali-paši”. 1971. tiska knjigu prepjeva glasovitog Gyule Illyésa, a 1972. i 1975. dvije knjige prepjeva poezije Zoltána Csuke.Čolakovićeva literatura oživljava tek nakon autorove smrti. U sarajevskom časopisu “Život” 1977. tiska se njegova poema “Stvaranje svijeta”. 1978. Nakladni zavod Matice hrvatske objavljuje Čolakovićevu monumentalnu Zlatnu knjigu mađarske poezije, koja predstavlja obuhvatni pregled mađarskog pjesništva, a sadrži isključivo njegove prepjeve. Iste godine dramatizira se “Legenda o Ali-paši”, a u Beču i Budimpešti tiskaju se brojni prepjevi Čolakovićeva pjesništva i proze. Od 1977. do 1981. godine Čolakovićev sin Zlatan priprema izabrana djela Envera Čolakovića. 1981. godine, Zlatan Čolaković objavljuje popis rukopisne ostavštine i bio-bibliografske podatke o Enveru Čolakoviću (“Kronika” Zavoda za književnost i teatrologiju JAZU 20, VII, 113-141, Zagreb, 1981). 1984. on tiska i obuhvatni izbor Čolakovićevih prepjeva austrijske poezije u časopisu “Književna Smotra”.

1989. godine izlazi treće izdanje “Legende o Ali-paši”. 1990. godine, Zlatan Čolaković tiska svoj izbor Čolakovićeva izvornog pjesništva (“Enver Čolaković: “Izabrane pjesme”), a 1991. priprema iz rukopisa i objavljuje njegove romane “Mali svijet” i “Lokljani, Iz Bosne o Bosni” (sve tri knjige tiska u Zagrebu).

Iste te sudbonosne 1991. godine, u Sarajevu izlazi četvrto izdanje “Legende o Ali-paši”. Tako se prva i zasigurno najljepša knjiga Envera Čolakovića, sarajevskog, bošnjačkog, hrvatskog, srednjoeuropskog i kozmopolitskog pisca, pjesnika i humanista pojavila u Sarajevu, u njegovoj ljubljenoj Bosni, pola stoljeća nakon što je napisana, a petnaest godina nakon njegove smrti.

Tijekom nedavnih strahotnih ratova koji su se sručili na Hrvatsku i Bosnu, zamire djelatnost na objavljivanju Čolakovićevih djela. Ipak, u dnevnim novinama “Oslobođenje”, koje su izlazile u nesnosnim ratnim uvjetima, u nastavcima se objavljuje “Legenda o Ali-paši”, koja postaje najčitanije i najvoljenije djelo bošnjačke književnosti.

1997. Sarajevska “Svjetlost” ponovno tiska nekoliko tisuća primjeraka “Legende o Ali-paši” (dio je edicije naime izgorio u skladištu koje su zapalili četnici). 1998. pjesnikov sin Esad

Čolaković objavljuje knjigu pjesama “Bosni”, a tiskaju se i dva nova sarajevska izdanja “Legende o Ali-paši”.Vijeće Kongresa bošnjačkih intelektualaca objavljuje natječaj za najbolji rad o Legendi, te izdaje nagrađene eseje u knjižici Slike Sarajeva u Legendi o Ali-paši Envera Čolakovića.

Prvo nagrađena Evelina Avdagić piše diplomsku radnju o njegovu djelu, a Emsud Sinanović priprema u Zagrebu doktorsku disertaciju o poetici Envera Čolakovića. Piščevo ime od nedavno u Sarajevu nosi jedna ulica, te nekoliko škola u Bosni. Premda Čolakovićeva bibliografija sadrži preko 400 jedinica, pretežni dio njegove književne ostavštine još uvijek nije objavljen. U rukopisu pisac je ostavio pet romana, nekoliko zbirki novela i pripovijedaka, brojne knjige poezije i prijevoda, te dnevnike. Svi izvorni rukopisi Envera Čolakovića danas se nalaze u američkoj državi Massachusetts, s izuzetkom kopije prijepisa i prvih verzija njegovih pjesama, koje je Zlatan Čolaković pohranio na čuvanje u Zavod za književnost i teatrologiju Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.

Značajni datumi u životu romana “Legenda o Ali-paši”

1928 Salihaga, sarajevski čaršinlija, priča legendu o Ali-paši dječaku Enveru Čolakoviću.

1942 Enver Čolaković piše Legendu o Ali-paši u ratnom Sarajevu, što opisuje u svojim još uvijek neobjavljenim Dnevnicima i Knjizi Majci.

1943 “Legenda o Ali-paši” dobiva Nagradu Matice hrvatske za najbolji roman, na anonimnom natječaju.

1944 Senzacionalni uspjeh romana, u izdanju Matice hrvatske; o djelu pišu H. Petris, H. Dizdar, T. Smerdel, F. Hanžeković, Benešić, P. Grgec, B. Glavaš, D. Gjurić, A. Nametak, Sisački, Brajković, Jurčić, Vrkljan, Maraković, Alić, Skračić, a odlomci romana izlaze u nizu glasila. Razgovore s Čolakovićem o Legendi objavljuju Dizdar i Petris.

1968 Nada Kesterčanek-Vujica piše o Čolakovićevoj “pjesničkoj prozi” u Madridu.

1970 drugo izdanje Legende u 5,000 primjeraka (Zagreb, Znanje). Čolaković dobiva visoka priznanja Mađarske (Pro Litteris Hungaricis, Plaketa Petofi) i Predsjednika Republike Austrije (Križ Časti za znanost i umjetnost I.reda).

1971 Enes Čengić objavljuje razgovor s Čolakovićem o Legendi u sarajevskom Svijetu. Čolaković kaže: “Legendu sam počeo pisati sa određenim ciljem, da sačuvam naš jezik bosanski. I to ne jezik konfesija ili nacija u Bosni, nego jezik Bosne. Osim toga htio sam da stvorim jedno historijsko bosansko vrijeme.”

1972 Alija Isaković objavljuje slavni izbor iz bošnjačke književnosti pod naslovom Biserje, u koji uvrštava odlomak Legende (2. izdanje: 1990, Opatija).

1976 Umire pisac Legende u 63. godini života.

1978 Nusret Idrizović dramatizira Legendu kao radio-roman u pet nastavaka. Glavne uloge: Fabijan Šovagović (Ješua), Fahro Konjhodžić (Hasan-dedo), Ivo Serdar (Alija Leptir).

1985 Enes Čengić objavljuje Krležinu izjavu da je Legenda bolje djelo o Bosni od Andrićevih djela (S Krležom iz dana u Dan, I /1956-1975/).

1989 Treće zagrebačko izdanje Legende u 5,000 primjeraka, koje se rasprodaje. Glasoviti hrvatski kritičar Stanko Lasić iz Nizozemske, piše o Legendi kao izvanrednom antinacističkom i duboko humanom djelu u Krležologiji ili povijesti kritičke misli o Miroslavu Krleži (Globus, Zagreb).

1990 U Čolakovićevim Izabranim pjesmama, Zlatan Čolaković objavljuje Čolakovićeve dnevničke zapise o Legendi. Izlazi prijevod dijela Legende na francuski u Parizu (prev.Valerie Geronimi). O Legendi pišu Marina Rojc-Čolaković, Pavičić, Latić, Džebić, Petrač, Slamnig.

1991 Četvrto izdanje Legende, a tek prvo u Sarajevu!

Predgovor piše Nihad Agić. U samo nekoliko godina nakon ovog izdanja Legenda postaje najomiljeniji i najčitaniji roman u Bosni.

1996 U Oslobođenju izlazi Legenda u nastavcima od veljače do svibnja. Slavni zagrebački izdavač Zlatko Crnković piše o Legendi u rubrici Knjige mog života časopisa Vijenac, (1998 pod istim naslovom izlazi i knjiga).

1997 peto izdanje Legende, u Sarajevu.

1998 šesto i sedmo izdanje Legende, u Sarajevu. Vijeće Kongresa Bošnjačkih intelektualaca raspisuje natječaj na temu: Slike Sarajeva u romanu Legenda o Ali-paši Envera Čolakovića, a zatim, nakon ogromnog odaziva studenata, objavljuje i knjižicu nagrađenih radova pod istim naslovom. Autorice: E. Avdagić, A. Kršo, E. Žugor.

Krešimir Nemec piše o Legendi u svojoj Povijesti hrvatskog romana.

2001 Fatima Nidžara-Mujezinović piše o Legendi unutar metodike nastave bošnjačke književnosti. Evelina Avdagić piše i brani diplomsku radnju Mali svijet Bosne Envera Čolakovića, na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

2003 Povodom prijevoda Legende na engleski i 90-godišnjice rođenja Envera Čolakovića, Zlatan Čolaković daje interview Ali-paša će jezditi Bosnom dok bude Bošnjaka, koji se objavljuje u nizu glasila i web-siteova na internetu.

2004 Legenda se uvrštava u Leksikon svjetske književnosti, o čemu izvještava urednica Dunja Detoni Dujmić.

2005 Sulejman Kupusović dramatizira Legendu (Sarajevsko narodno pozorište). Predstava dobiva niz nagrada, a izvodi se diljem Bosne. Glavne uloge u praizvedbi:Adnan Hasković, Mediha Musliović, Zoran Bečić, Josip Pejaković, Mario Drmać, Vlado Jokanović, Nada Đurevska i drugi.

Zlatan Čolaković objavljuje u BH Danima polemički tekst:

Krleža je tvrdio da Legenda bolje prikazuje Bosnu od Andrića, kojim dokazuje da je Enver Čolaković za divljujućom hrabrošću svojim romanom podvalio Hitlerovoj nacističkoj Europi, i uspio za vrijeme nacizma objaviti izjavu da su Židovi “pošten i vrijedan narod”, te u doba najstrašnijih nacionalnih sukoba progovoriti o potrebi međusobnog poštovanja i mirnog suživota svih naših naroda i vjera.

2006 U Zagrebu se organizira Simpozij o djelu Envera Čolakovića. Sarajevska dramatizacija Legende izvodi se sa spektakularnim uspjehom u Zagrebu. Emsud Sinanović priprema doktorsku disertaciju Čolakovićevom djelu, na Filozofskom fakultetu u Zagrebu.

2007 Prvo crnogorsko, a osmo izdanje Legende, u Podgorici.

Objavljena djela:

Legenda o Ali-paši, Zagreb 1944, 1970, 1989, Sarajevo 1991, 1997,1998 (dva izdanja), 2010, Podgorica 2007

Gyula Illyés, Poezija, Zagreb 1971.

Zoltán Csu ka, Moje dvije domovine, Sarajevo 1972.

Zoltán Csuka, Poezija, Zagreb 1975.

Zlatna knjiga mađarske poezije, Zagreb 1978

Izabrane pjesme, Zagreb 1990.

Lokljani, Iz Bosne o Bosni, Zagreb 1991

Mali svijet, Zagreb 1991.

Bosni, Zagreb 1998.

Jedinac, Zagreb 2005.