Košarkaški klub Bosna pred gašenjem zbog unutarnjih sukoba: Prijeti li kraj bivšem prvaku Evrope?

Početkom jula prošle godine pisali smo o tome kako je Košarkaški klub Bosna stigao do ponora i kako mu prijeti gašenje. Svi su to znali, ali je rijetko ko o tome naglas govorio – sve do jučer, kada je napokon prekipjelo.

Oslobođenje

Došlo je vrijeme kada se više ne može šutjeti, pa je jučerašnja presica u prostorijama nekadašnjeg prvaka Evrope trajala gotovo dva sata. Neke ranije konferencije za novinare završile bi se i za 10 minuta, najviše 20, a jučerašnja je bila mnogo drugačija. Trajal je duže od uobičajenih, jer je za to postojao razlog, a iznijeli su ga jedini koji se u ovom trenutku bore za spas sarajevskog kluba.

Posljednji vapaj

Igrači, stručni kadar i administracija Bosne, nekadašnjeg ponosa grada, odlučili da stanu ukraj onima koji ne zaslužuju da upravljaju bivšim prvakom Evrope.

Tako su konferenciji za medije prisustvovali predsjednik Upravnog odbora Fuad Bajraktarević, sportski direktor i trener Samir Lerić, zatim treneri u stručnom štabu Armin Čengić i Senad Redžić, te kapiten Eldin Čamdžić i fizioterapeut Amer Salihagić. Njihove riječi nisu ostavljale nikakvu dilemu, a baš kao što proteklih dana širom Bosne demonstranti traže smjene, tako i oni žele promjene za bolje sutra.

U to ime su novinarima predočili peticiju za smjenu UO i menadžmenta, odnosno direktora kluba, a peticiju je potpisalo više od 20 igrača, te članova stručnog štaba i administracije.

”Nismo mogli više da trpimo sve što se dešava u klubu i ovo je naš vapaj za pomoć – upućen svima. Tražimo da Skupština što prije razriješi dužnosti Upravni odbor jer nam njegovi članovi ništa nisu omogućili. Uslove u kojima radimo uopšte i ne možemo nazvati uslovima, to su neuslovi. Ne mogu vam nabrojati neisplaćene plate, nemamo termina za treniranje, fizioterapeuti nemaju osnovnu opremu za rad i stvarno ne znam kako uspijevamo da ikako radimo. Ipak, ovako više ne može dalje i prijeti nam gašenje kluba ili ispadanje u drugu ili čak treću ligu. Nadam se da će svi odgovorni pojedinci biti dovoljno moralni i priznati svoju krivicu, te se povući iz kluba, a ukoliko su igrači i stručni štab odgovorni za ovu situaciju i eventualno ispadanje i društva najboljih, spremni smo preuzeti krivicu na sebe”, rekao je pomoćni trener studenata Armin Čengić.

Predsjednik UO Fuad Bajraktarević jedini je od rukovodstva kluba podržao ove zahtjeve, a i dalje je optimista da će se Bosna uspjeti oporaviti i vratiti tamo gdje joj je mjesto.

Maćehinski odnos

”Status koji danas KK Bosna ima ne zaslužuje ni od grada, ni Federacije, ni države. Dva mjeseca bili smo bez ikakvog finansijskog protoka, ali na svu sreću podržao nas je BH Telecom, koji je ponovo pokazao da je jedna od rijetkih kompanija koja ulaže u sport. U radnoj grupi napravili smo pet idejnih rješenja kako izaći iz krize, a na Skupštini je da se odluči kojim putem treba krenuti. Ne treba puno da ovaj klub stane na noge, potrebni su samo pravi ljudi u Upravnom odboru. Najviše nam fale tri kvalitetna člana, koji bi dolazili iz općinskog, federalnog i državnog nivoa vlasti. Tada bi svi bili upoznati sa dešavanjima unutar kluba, sa problemima i onda bismo mogli dobiti adekvatnu pomoć. Jedan takav gigant kao što je Bosna mora se sačuvati, ali žalosno je Općina Centar nije izdvojila niti jednu marku za klub. U ovoj godini nam treba još oko 50.000 KM da bismo sezonu završili bez minusa”, rekao je Bajraktarević.

Senad Redžić je kazao kako u klubu vlada maćehinski odnos prema domaćim igračima, te da je ovo bruka i sramota šta pojedinci rade od najvećeg košarkaškog kluba u državi.

Pravu sliku aktuelne situacije u klubu predstavili su kapiten Čamdžić i fizioterapeut Salihagić. Košarkaš studenata kazao je kako u klubu nema dovoljno igrača za trening, da je upitno odigravanje predstojećih utakmica ukoliko se neko povrijedi, ali i to da mu klub duguje toliko plata da im ni on sam ne zna broja.

Uz to, klub iz godine u godinu krši ono što je napisano u ugovoru, a koliki je nemar vodećih ljudi kluba prema igračima govori i naredni podatak. Naime, kada se neki igrač povrijedi, nema ko da stane iza njega. Igrači sami moraju pronaći sredstva za operaciju, a i nakon toga niko ih se ne udostoji barem da preko telefona nazove i pita kako su.

Čamdžić je to sam osjetio na svojoj koži,  a pravi primjer je i dijete Bosne Ali Demić, kojem je prijetio kraj karijere, a čak mu je i život bio ugrožen, s obzirom na to da je na parketu (u voljenom dresu) dobio trombozu. Klub se i tada oglušio, a mladi život i karijera spašeni su jedino dobrom voljom klupskog fizioterapeuta.

Besplatna pomoć

Potvrdio je to i Salihagić, kojem klub duguje 35 plata, a koji i pored toga u svojoj privatnoj ordinaciji i preko ličnih poznanstava pronalazi način da pomogne igračima Bosne – besplatno.

Nadamo se da će se prozvani povući iz fotelja i klub prepustiti ljudima, koji su spremni i koji mogu pomoći Bosni da se spasi. Sve drugo bili bi veliki poraz i sramota za sve nas. Jer, ipak, Bosna je jednom bila na krovu Evrope, a ovdje gdje je danas svakako joj nije mjesto.

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close