Jedna od najvećih misterija historije muslimanskog svijeta je, kako i zašto je ono što je nekad bilo središtem trgovine tadašnjeg poznatog svijeta (p)ostalo tako dugo nerazvijeno, stagnirajuće i (razvilo se zahvaljujući strancima zbog naftnih sirovina) doprinosi tako malo na beznačajno-buržoaskoj ljestvici. Ovaj uvodni članak daje kontekst za istraživanje tog pitanja, i šest članaka u ovom broju istražuju konkretne aspekte zašto je klasična islamska civilizacija bila tako uspješna, zašto moderni muslimanski svijet stagnira i šta može biti učinjeno zarad otklanjanja problema iz islamske, ekonomske i pragmatične perspektive. Usput, dok pravimo uvod o odnosu između islama i slobodnog tržišta davat ćemo i neke smjernice u muslimanskom svijetu kako vratiti izgubljenu poduzetničku slavu. (1)
Ugovori su ključni
Religija islama otkrivena je čovječanstvu preko trgovca, Muhammeda ibn Abdullaha. Njegovo Sveto pismo, Kur’an, objavljeno je na arapskom ljudima koji nisu koristili samo doslovni jezik s kojim su bili upoznati, već i metaforički jezik koji je ovaj trgovinski narod znao najbolje, jezik ugovora (Ahmad, 2005).
Kur’an nije kompletan pravni sistem i činjenica je da artikulira nekoliko zakona. Stoga je zanimljivo da od tolikog mnoštva pravnih normi, sadrži kako sklopiti ugovor i nužnost ispunjenja istog. Islamski zakon općenito je okvir u kojem pojedinci i osnovne i srednje institucije društva čine ugovore koji upravljaju njihovim odnosima i djelovanjima (Rosen, 1989), uključujući i njihovo poslovanje. Pa tako, ispunjavanje ugovora nalazi se odmah nakon namaza i zekata na popisu onoga što definira pravednost (Kur’an, 2: 177). U prvom članku ovog izdanja Economic Affairsa, Saad Azmat brani hipotezu da su formalne i neformalne institucije koje su nastale u ovom okviru islamskog zakona povoljne za poduzetništvo i slobodno tržište čemu svjedoči dokumentovani uspjeh muslimanske Španije (Andalusa).
Imovina je sveta
Dobro definirana imovinska prava, uključujući proceduru za priznanje, otuđenje i nasljedstvo, osnovni su elementi za uspostavu tržišne ekonomije. Privatna imovina ne samo da je priznata u islamu, već je sveta. Kur’an o tome kaže sljedeće:
“Ne jedite imovinu jedan drugoga na nepošten način i ne parničite se zbog nje pred sudijama da biste na grješan način i svjesno dio tuđe imovine pojeli!” (2: 188)
Muhammad je na Oprosnom hadždžu oporučio: „Vaša imovina, vaš ugled i vaši životi nepovredivi su jedan drugome, kao što je nepovrediv ovaj dan, u ovom vašem mjesecu i u ovom vašem gradu.“ (Haykal, 1976, str. 486).
Kur’an potiče trgovinu (2), zabranjuje prevaru (3), i zabranjuje zavist otkrovenjem da je ekonomsko bogatstvo igra u kojoj svi profitiraju.
“I ne poželite ono čime je Allah neke od vas odlikovao. Muškarcima pripada nagrada za ono što oni urade, a ženama nagrada za ono što one urade. I Allaha iz izoblja Njegova molite. – Allah, zaista, sva dobro zna!” (4:32).
Muslimanski svijet trenutno zaostaje za Zapadom u pogledu ženskih prava, međutim, kada je riječ o ženskim imovinskim pravima, Zapad je zaostajao za muslimanskim svijetom. Kur’an garantira ženska prava vlasništva i ugovor, pa čak i udio u nasljedstvu, 14 stoljeća prije nego što su neke države u SAD-u odobrile udatim ženama da uopće polažu pravo na imovinu. U ovom broju, Azhar Aslam i Shaista Kazmi istražuju imovinska prava koja je Kur’an garantirao ženama i postupno eroziranje tih prava u muslimanskoj historiji. Zaključuju studiju o situaciji u šest suvremenih muslimanskih zemalja i raspravljaju da će obnova ženskog kur’anskog prava na imovinu imati pozitivan utjecaj na ekonomski razvoj.
Tumačenje zakona ne bi trebalo poništiti svrhu zakona
Kada gledamo intelektualnu i ekonomsku stagnaciju muslimanskog svijeta tokom posljednjih nekoliko stoljeća, primjećujemo ulogu pada izvornog kritičkog promišljanja (Ahmad, 2006). Ne samo da muslimani gube sposobnost razlikovanja božanskog zakona i ljudske artikulacije tog zakona, već su izgubili razumijevanje da tumačenje zakona ne smije nikada pobijediti svrhu zakona. Učinjeni su pomaci kako bi se kritičko razmišljanje vratilo islamskoj jurisprudenciji i uloga ovih pomaka je nastojanje da se vrati prvotna uloga maqâsid ash-shari’ah (svrha zakona), sudskoj praksi (al-Alwani, 2006).
Opća svrha zakona je pravda. Od posebnih ciljeva zakona, pet ih se tradicionalno nalazi na najvišoj razini: religija, život, potomstvo, intelekt i imovina. To se može smatrati kao pet temeljnih ljudskih prava, od kojih su dva pronađena u Lockeovom popisu ‘život, sloboda i imovina’. Zapadni pojam slobode ima mnoštvo zajedničkog s muslimanskim razumijevanjem pravde i uključuje slobodu religije i intelekta (misli i govora). Savremeni zagovornici maqâsida raspravljali su o dodavanju slobode kao posebnog sadržaja na vrh liste. (4)
Kad jednom postavimo ciljeve zakona u središtu naše sudske prakse, kao što je objašnjeno u članku Mustafe Acara, možemo razumjeti ekonomske reforme u Turskoj, a kako je ispitano u članku Omara Nayeema, Muhammada Shiliwala i Wasima Shiliwala, evaluirati implementaciju ‘islamskog bankarstva’ u SAD-u.
Obnova islamskog naslijeđa
S fleksibilnošću islamske misli iz klasičnog perioda i restoracijom tumačenja zakona, muslimani će ponovno moći vratiti staru slavu, što znači napredak i razvoj. U članku Marka Fraziera i Shannona Ewinga objašnjeni su modeli šarolikih mogućnosti koje online tržišta i poduzetništvo pružaju modernom muslimanskom svijetu, a Michael Strong i Robert Himber donose nam mnogo toga, demonstrirajući kako je inovativna upotreba fleksibilnosti islama u pravnim sistemima i ugovorima pridonijela prilagođavanju britanskog Common Lawa pod okrilje islamskog zakona (zadržavajući čak i islamsko kazneno pravo), objašnjavajući uspjeh Dubai Free Trade Zone. Baš kao što je muslimanska Španija (Andalus) uspjela razviti institucije koje su dopustile muslimanima, Židovima i kršćanima da prosperiraju rame uz rame uz muslimansku vlast, uspjeh u Dubaiju postavlja presedan u kojem muslimanski svijet može zadržati svoje kaznene i porodične zakone uključivanjem trgovačkih normi koje će omogućiti ekonomsku integraciju sa Zapadom. Takav skladan ekonomski razvoj zahtijeva da i zapadna civilizacija i muslimanski svijet prepoznaju važnost slobode, ugovora i privatne imovine kao univerzalnih vrijednosti.
Piše: Imad-ad-Dean Ahmad
Izvor: Economic Affairs, Islam and Free Market Economy, June 2009, str. 2-3.
S engleskog preveo: Resul Mehmedović
Bilješke:
1) Owing to space constraints, this editorial omits any discussion of areas where there are strong differences between the Islamic and Western economic systems. A brief discussion of such issues as fixed interest on loans, the corporation as a fictitious person, limited liability, intellectual property rights and the permissibility of hoarding (especially as regards perishable goods) will be found in Ahmad (2006). Only the first of these issues is addressed in these papers (see the paper by Naveem, Shiliwala and Shiliwala). Libertarians have taken both sides on these issues.
2) ‘O you who believe! Eat not up your property among yourselves in vanities: but let there be amongst you traffic and trade by mutual good-will . . .’ (4:29).
3) ‘Woe to those that deal in fraud, those who when they have to receive by measure from men exact full measure, but when they have to give by measure or weight to men give less than due’ (83:1–3).
4) Auda (2008, p. 217) writes that ‘freedom (hurriyyah or itq) mentioned in the traditional schools is different from “freedom” (or “liberty”) in the contemporary sense. However, the basic meaning of freedom is part and parcel of a number of Islamic concepts that were expressed in different terms.’
Bibliografija:
- Ahmad, I. (2005) ‘Islam, Commerce and Business Ethics’, in N. Capaldi (ed.) Business and Religion: A Clash of Civilizations?, Salem, MA: Scrivener.
- Ahmad, I. (2006) Signs in the Heavens: A Muslim Astronomer’s Perspective on Religion and Science, Beltsville, MD: Amana.
- Al-Alwani, T. J. (2006) Islamic Thought: An Approach to Reform, Herndon, VA: International Institute of Islamic Thought.
- Auda, J. (2008) Maqasid Al-Shariah as Philosophy of Islamic Law, Herndon, VA: International Institute of Islamic Thought.
- Haykal, M. H. (1976) The Life of Muhammad, Chicago: University of Chicago Press.
- Rosen, L. (1989) The Anthropology of Justice: Law as Culture in Islamic Society, Cambridge: Cambridge University Press.
Dialogos.ba
