BiHLifestyleModa i ljepotaPolitika

Mirza Karahasanović na pragu političke karijere

Julian Bend (1), francuski mislilac je nekada davno rekao; “Posvećujući se politici intelektualac joj daje pečat svog senzibiliteta, svoje moći uvjerenja, a u oba slučaja svoj moralni ugled.”

S mišlju ovog zadivljujućeg mislioca i historičara, moj prijatelj (prije svega sa društvenih mreža i slučajnim slijedom poslovnih okolnosti, mada se još nikad nismo sreli lično) Mirza Karahasanović mi je pokušao opravdati vlastitu političku kandidaturu za predstoječe izbore u Distriktu Brčko.

Razmišljajući o toj njegovoj ideji, naumpala mi je misao istog, već citiranog autor, koja pristaje uz ovog perspektivnog mladića; “Emociju treba discipinirati, ali ne i disciplinirajući je izgubiti”.

 

Iako je rođen 13-tog, tamo nekog marta prije 21 godinu, Mirza se nikada nije opterećavao predrasudama, patarijahalnim sujevjerjem, a niti malograđanskim predrasudama.
On je, već do sada postao sinonim uspješnog mladića;
– student je na Medicinskom fakultetu u Tuzli,
– najbolji sportista Distrikta Brčko za 2015. godinu – kajakaški je reprezentativac BiH,
– najljepši je bh. muškarac po izboru licencirane agencije,
– u svijetu mode ubilježio je i internacionalne poslove, itd, itd.

 

Mnogo vremena bi nam trebalo da se istaknu postignuća ovog odlučnog momka, koji uz sve rečeno, svojoj biografiji dodaje i političke ambicije.

 

– Politika je sve u životu! Umjeće življenja zasniva se na političkim vještinama, na modalitetima koje razvijamo s ciljem da ostvarimo željene ciljeve. Kod nas je politika krivo shvaćena, medijski pogrešno pozicionirana.
Ova država ima nesagledive prirodne i ljudske resurse, ali javno se afirmiraju negativnosti dok pozitivne teme ne dobijaju prostor za javnu afirmaciju.
Na ličnom primjeru sam se i sam uvjerio. Više sam, nazovimo popularosti imao za učešće u medijskim rijeliti programima, nego što su me isti ti mediji pratili kao sportistu koji je učestvovao, kao reprezentativac svoje države, na Evropskom i Svjetskom prvenstvu u kajaku.
U modnoj industriji sam promovirao respektabine privredne subjekte i modne brendove, ali javnosti sam vjerovatno poznatiji po učešću u “Maldivima”.
Sve te rezultate, ako se tako mogu nazvati, postizao sam upornošću, prije svega upornim radom i vlastitom životnom filozofijom – poltikom.
Biti politički aktivan nije nešto što sam planirao u ovoj fazi života, ali vidjevši da je “đavo odnio šalu”, ozbiljnije sam shvatio sugestije prijatelja koji su mi sugerisali da se politički aktiviram.” – uvjerljivo argumentira svoju političku kandidaturu Mirza Karahasanović.

 

I to nije sve što se ima reči uz ovog entuzijastu. Između svih, već spomenutih obaveza stiže pomoći porodici u poljoprivrednim poslovima. Stiže živjeti život vršnjaka i opat ima prostora za dodatne angažmane.
– Nema tu mudrosti. Uz dobro planiranje i radne navike sve se stiže. Zahvalan sam svojim roditeljima da su me odgajali na ovaj način. Naravno da primjećujem generacijski i društveni defetizam, svakodnevno slušam pesimistične priče oko sebe, ali im ne pridajem značaj. Mislim da je kod nas ključ problem u mentalnoj lijenosti ljudi. Svi umišljaju da im pripadaju sve blagodati ovog svijeta, a da sami ne čine ništa da postignu željene ciljeve.
Svi smo deklarativno za zapadne standard – liberalnu tržišnu ekonomiju i građanske slobode, a onda nekom kockarskom logikom tražimo alibi za vlastitu neodlučnost.

 

Na pitanje koji su to politički principi koje će zagovarati kao politički kandidat za Skupštini Distrikta Brčko, iako je djelom već odgovorio, naglasio je nužnost političkog identiteta neke od političkih partija, a da će pokušati animirati generacije mladih građana koji su u velikom broju pasivniji dio biračkog tijela.

– Ja sam kandidat SDA BiH i narano da ću zagovarati strateške i progrmske orjentacije ove političke partije, ali ću svaku priliku koristiti da afirmišem političke vrijednosti Evropske zajednice.
Daleko smo od životnog standarda u EU, a velika je opasnost da u tom prilagođavanju izgubimo vlastiti identitet.
Mi moramo sačuvati ovdašnje društvene vrijednosti. Reafirmirati to što smo stoljećima imali ovdje – radi se o multikulturalnosti, multireligioznosti, solidarnosti i mnogim društvenim vrijednostima koje su krasile bivšu nam zajedičku državu.
Nas ne treba učiti suživotu. Nas treba osloboditi međunarodnih eksperimentalnih tvorevina poput deytonskih rješenja.
Ovdašnje politike trebaju novu političku naraciju, nove ljude lišene političkih i ličnih hipoteka.
Ja sam uvjeren da nove generacije političara mogu “ratovati” oko pragmatičnih rješenja, na pronalaženju kompromisa između nemilosrdnog kapitalizma i socijalnog senzibiliteta, a ne kao do sada na nacionalnim različitostima. Nema rješenja ako se insistira na ideološkim i dogmatskim razlikama. Rješenja se nalaze u međusobnom povjerenju, kadrovskim kompetencijama i kvalifikacijama.
Siromašnom, obespravljenom i ugroženom građaninu najmanje je bitno da li ga osiromašio, obespravio ili ugrozio “naš” ili “njihov”. Zato moramo izači iz tog lavirinta kojim lutamo više od dva desetljeća.
Ja se nadam da ću dobiti povjerenje svojih sugrađana različitih političkih orjetacija, pa i nacionalnosti. Trudiću se da zadobijem povjerenje onih građana s pravom glasa koji nemaju povjerenja prema aktuelnim političkim akterima.
Ja vlastitim primjerom svjedoćim da se može biti prije svega društveno odgovoran građanin, a u tom kontekstu dobar Bošnjak ili Srbin ili Hrvat, sportista, radnik, umjatnika ili bilo šta treće.
Biti ČOVJEK najuzvišeniji je cilj svakog razumng živog bića.

 

Logika razmišljanja Mirze Karahasanovića, vjerujem da je ista kao većine građana ove države, međutim bit će izuzetno teško animirati sugrađana da na dan izbora tako promišljaju. Politički akteri su naučili manipulirati sa biračkim tijelom.

-Da, to je tačno! Ali, ponovo naglašavam, ja svoju šansu vidim u pasivnom biračkom tijelu, među mladima. Pozivam mlade iz cijele BiH da trezvenije sagledaju realno stanje stvari oko sebe. U svim gradovima BiH imamo primjere uspješnih karijera mlađih generacija. Ako ih analitički sagledamo, realno – shvatićemo da su rezultati tih ljudi, prije svega plod njihovog upornog rada.
I još jednu stvar treba naglasiti. Kod nas se fabrikuje svijest da “država” treba ili mora nekome i nešto dati samo na osnovu izrađene dobre volje. To nigdje pod nebeskim svodom ne postoji – to nije tačno. Za sve u životu treba iskazati upornost, dosljednost, kvalifikacijske vještine – sveukupno kazavši kompetencije.
Tačno je da imamo bezbroj primjera politiučkih manipulacija, korupcije i čega sve ne, ali tome stati u kraj možemo samo “MI” koji nismo upleteni u takvu vrstu društvenog djelovanja.
Ja ću od svojih sugrađana tražiti povjerenje na bazi ličnog primjera. Vjerujem da ću ga i dobiti, pa ako i ne bude dovoljno da postanem član Skupštine Distrikta Brčko neču biti razočaran, niti će me to sputati. Lično ću biti bogatiji za to iskustvo, a izbora će biti, barem toga kod nas ne može usfaliti – uz osmjeh nam pojašnjava Karahasanović.

 

Mirza je dobijao i gubio sportse bitke. Nosio i pronosio modne i promotivne “marke”. Vještinu vlastitih ruku i umjeća “znanja” podjednako dobro dokazivao i dokazuje na poljoprivrednim poslovima, kajaku kao sportskoj ljubavi, poslovima budućeg fizoterapeuta i sve do najintimnijih obaveza koje se podrazumjevaju u njegovim godinama. Malo je današnjih mladih ljudi koji sa istim žarom i samopuzdanjem ističu sve te vještine. Mirza je malo skromniji na riječi, o njemu više govore njegovi rezultati.Ako mu se može tražiti primjedba onda je ona u njegovoj skromnosti, finom patrijahalnom – porodićnm odgoju. Biti “dobar” nikada nije bilo društveno isplativo.

– Meni jeste! Sve što sam do sada postigao, nisam primjetio da su mi  “dobrota i finoća” zasmetali. Ja bih to drugačije formulisao. Svako od nas u sebi uzgaja maksimalističke ambicije. Društvene prilike su zbir pojedinaca koji imaju iste ciljeve i potrebe. Već sam o tome kazao, živimo u vremenu potrošačke – maksimalističke svijesti. Ja nisam tako odgajan. Moji su me učili da od života uzimama onoliko koliko mi treba, a da imam osjećaja i za druge – da svijet ne postoji samo zbog mojih prohtjeva.
Da smo malo realniji prema sebi i vlastitim okruženjima shvatili bi jednostavnost ljudskih potreba. Zamislimo da neko pred nas donese u izobilju jela koje volimo jesti? Kada osjetimo sitost prestat ćemo jesti, neovisno od toga koliko će toga ostati ispred vas. Siguran sam da se niko normalan nebi prežderavao samo zato što je pred njim njemu najdraže jelo.
Tako je i sa životom. Svakodnevno smo pred izobiljem mogućnosti. Ja uzimam onoliko koliko mi “želudac” može svariti i zdrava mentalna svijest adekvatno valorizirati.
Nikada nisam osjećao potrebu da impresioniram druge, da se nadmećem sa tuđim sujetama i udovoljavam očekivanjim drugih.
Nikada nisam smatrao da sa javnošću trebam djeliti ili javno glorifikovati činjenicu da sa svojom porodicom radim sve poljoprivredne poslove. Kažite mi kako bih vam mogao pojasniti, a da vi shvatite draž kajakaškog sporta. Ili šta ima začudno ili specifično u poznavanju anatomije ljudskog tjela da bi ste bili dobar fizoterapeut. Ili, ako već hočete i to da kažem, šta ima specifično ili posebno u mom slučaju ako govorimo o “normalnom” mladalačkom – ljubavnom životu. Ja sam čovjek kao i svi drugi. Tačno je da sam, recimo imao veću mogućnost iskušenja ali to ne znači da to svi moji vršnjaci u ovoj državi nemaju u svom životnom okruženju. Živimo u 21. vijeku kada nam je sve dostupno.
Možda ću razočarati neke; nisam sklon opijatima i neurednom životu. Nemam predrasuda prema ljudskim eksperimentalnim krajnostima ali nisam sklon upražnjavanju istih. Seksualne slobode smatram ličnim izborom svakog građanina i nisam od onih koji zagovaraju da svaku vrstu ljudskih prohtjeva treba zakonski tretirati ali isto tako ne treba ih tabuizirati. Od pamtivjeka ljudi žive kako im je volja i nalaze načina da svoje prohtjeve upražnjavaju. Za sve rečene primjere ljudskih iskušnji svi mi imamo vlastita iskustva – ja se svojih ne stidim.
Ako se to zove skromnost onda se slažem sa vama.

Evropa – BiH – Distrikt Brčko – Mirza Karahasanović

 

– Nisam je siguran da je Evropa “ključ rješenja” za sve, jer se ista nije pokazala da je praktično na nivou svojih deklarativnih određenja.
BiH je moja domovine u smislu geografkog određenja. Do najboljih političkih rješenja treba doći dijalogom.
Distrikt Brčko je BiH u malom izdanuju, a zašto ne reči i sinonim zajedništva iz prethodne nam zajedničke države. Priznajem da se kao čovjek podjednako dobro osjećam u Sarajevu, Beogradu, Zagrebu ili bilo kojem drugom gradu u kome se služimo istim I razumljivim jezicima, pa kako god ih nazivali.
Mirza Karahasanović je jedan od bezbroj običnih momaka ove države, pa zašto ne kazati Balkana koji pokušava vlastiti život kreirati u skladu sa vlastitim ambicijama, a prije svega vlatitim trudom, radom i pameću.
Ne mislim da se iz perspektive svakodnevnog života razlikujem od bilo kojeg svog vršnjaka. Među nama ako ima razlike ona samo može biti u svakodnevnim obavezama. Meni česte zafali vremena da stignem uraditi šta sam planirao. Ponekad, ali ne često – da me se pogrešno ne shvati, zavidim svima koji u svakodnevnici ne znaju šta će sa sobom, hahaha.

Možda je osmjeh i najbolja slika sa kojom završavamo ovu priču sa potencijalnim članom zakonodavne vlasti u Distriktu Brčko.

MH – magazinplus.eu

________________

1. J. Benda, mislilac zadivljujuće povjesničarske, političke i filozofske erudicije, napisao je antologijsku knjigu “Izdaja intelektualaca” davne 1927. i dodatkom popratio 1946. Autor izlaže tezu kako su intelektualci napustili racionalne, univerzalne i bezinteresne vrijednosti i postali zarobljenici parcijalnih interesa (nacija, klasa).

 

Show More

Related Articles

Back to top button
Close
Close