Slavimo Republiku Srpsku i štitimo vilu na Dedinju!

Višednevno spinovanje osmišljeno u režimskoj kuhinji, kako će Dan Republike Srpske, u inat odluci Ustavnog suda BiH, biti svečaniji i raskošniji nego ikad, na koncu je jedino pokazalo totalitarni karakter vlasti ovog bh. entiteta.

Danima je trajalo nastojanje da se “udarom” na emocije puka, oličenom u isticanju srpskih trobojki (i gdje treba i gdje ne treba), postavljanjem bilboarda kojima se se navodno štiti i čuva ono što niko nije ni ugrozio, i danonoćnim propagandnim radom mladeži SNSD-a na glorifikovanju njihovog vođe i nipodaštavanju svega ostalog, prikrije bijeda u koji je Republika Srpska dovedena tokom desetogodišnje vlasti Milorada Dodika i njegove partije.

DODIKOV TELEVIZIJSKI NASTUP

Koliko je Milorad Dodik sebi važniji i od Republike Srpske, koju navodno bezrezervno štiti, i od naroda koji u njoj živi, ogolio je njegov nastup na RTRS 8. januara, kojim je nedvosmisleno pokazao da je proslava Dana republike odlična prilika da se pred javnošću pokuša  amnestirati u vezi sa slučajem njegove vile na Dedinju“ koji intezivno istražuju Sipa i Tužilaštvo BiH.

Također, nastup je pokušao iskoristiti i za prokazivanje opozicije, koju je optužio za izdaju i podaništvo Bakiru Izetbegoviću i stvaranje “unitarne, šerijatske” BiH.
Naravno, pričao je i o referendumu o samostalnosti RS, o tome kako BiH ne postoji kao država i nagovijestio njen neminovni raspad.

Dodikov nastup, pokazalo se sutradan, bio je loša predstava, jer je ono što je u Banjaluci rekao premijer Srbije Aleksandr Vučić, minimiziralo sve njegove poruke.

Vučić je u Banjaluci ponovio da je obaveza Srbije da štiti i čuva Republiku Srpsku, ali i da po Dejtonskom sporazumu bude garant teritorijalnog integriteta Bosne i Hercegovine.
Za razliku od Dodika, koji je govorio o sukobima, trvenjima i inatu, Vučić je govorio o budućnosti, za kojom svi narodi regiona umnogome kaskaju.

LJUBAV NE ZNAČI MRŽNJU

Prioritetni zadatak svih Srba, Bošnjaka i Hrvata jeste budućnost koja će, kako je naveo, zavisiti od brzine napretka i hvatanja koraka sa onima koji su već odmakli u razvoju.

“Srbi, Bošnjaci i Hrvati sudbinski su vezani, živjeli smo vjekovima zajedno u prošlosti i živjećemo i u budućnosti. U ratovima smo izgubili svi i zato danas kažemo dosta je bilo i tuđih i naših, srpskih grobova. Hoćemo da gradimo fabrike a komšije da poštujemo i da s njima dijelimo dobro i zlo”, poručio je Vučić.

Za njega, kako je naveo, ljubav Srbije prema RS ne znači mržnju prema BiH, već podrazumijeva građenje puteva saradnje kako bi jedni učili od drugih.

Nakon svakog slavlja dolazi otrježnjenje. Tako će biti i u Republici Srpskoj. Vučić i članovi njegovog kabineta već su otišli iz RS/BiH, narod u RS sutra će se ponovo suočiti sa svakodnevnim problemima – besparicom, nezaposlenošću, neplaćenim računima.

Ovaj 9. januar sem euforije nije donio ništa. Čeka se objavljivanje odluke Ustavnog suda BiH, čekaju se penzije, plate, očekuju se novi politički sukobi, kako na državnom nivou, tako i u samoj Republici Srpskoj.

Sve je jasno, osim ponašanje opozicije, koja uporno ćuti i trpi najstrašnije uvrede Milorada Dodika. To i ne bi bio veliki problem da su samo oni u pitanju, već je problem što oni politički artikulišu stavove skoro polovine građana RS, a ništa ne čine da se stvari promjene na bolje.

(zurnal.info)